Glumica Ružica Sokić u svom je izuzetnom životu proživljavala i duboku tugu i neizmjernu sreću. Nje se jako dobro sjećaju pripadnici starijih i srednjih generacija. Život Ružice Sokić sadržavao je i radost i tugu u rasponu od 79 godina, koji su se odigrali između 14. i 19. prosinca, označivši početak i kraj njezina iznimnog puta.
Rođena 14. prosinca 1934. u Beogradu, Ružica je na ovaj svijet otišla kao kći Petra Sokića, trgovca i suvlasnika lista “Pravda”. U djetinjstvu je postala članica dječje grupe Radio Beograda. Nakon završene srednje škole krenula je na Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju pod vodstvom profesora Josipa Kulundžića. Odrastanje je bilo izazov za poznatu glumicu jer je rat izdržala uz majku u hladnom domu, suočavajući se sa svakodnevnom glađu. Očev povratak iz rata opisala je kao potresno iskustvo, opisujući ga kao “bosog i modrog”. No, tu nedaće nisu prestale, jer su im nakon oslobođenja oduzeta građanska prava. Zbog toga je njezina obitelj, označena kao “reakcionarna”, svoj skromni trosobni stan sljedeća dva desetljeća dijelila s brojnim cimerima. U intervjuu za Story 2006. Ružica je ispričala iskrena sjećanja na svog oca, boema koji je duboko cijenio život i volio provoditi vrijeme po birtijama. U Pravdi je bio blagajnik i posebno je obožavao radnike. Nažalost, kada je preminuo, govor je održao jedan od onih pojedinaca koji su ga nazivali “jadnom majkom”. Ovaj opis točno je oslikao njegovu osjetljivu narav i golemu patnju koju je podnosio. Razdoblje mog djetinjstva za vrijeme oslobođenja bilo je posebno tragično, jer je moj otac imao velike poteškoće u pronalaženju posla. Na kraju su nas smjestili u trosoban stan, koji nam je osigurala obitelj frizera, prema ruskom stambenom protokolu.
Od ranih godina glumica se susrela s nizom nesretnih događaja. Nakon njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, Ružičin otac je osuđen na smrt. Međutim, na kraju je pušten i mogao se vratiti u Beograd, gdje su mu oduzete sve građanske privilegije. Ipak, Miroslav Lukić ušao je u njezin život i donio obilje sreće jer su zajedno krenuli na veselo bračno putovanje. Nepostojanje djece u njihovoj vezi izravna je posljedica Ružičinog otvorenog priznanja da nikada nije željela postati majka. Ružica Sokić je jednom prilikom izrazila strah i od prestanka i od porođaja. Neposredno prije smrti, Ružicino zdravlje se znatno pogoršalo, dovodeći je u teško stanje. Prema pisanju više lokalnih medija, zadnje riječi Ružice Sokić prije smrti navodno su bile: “Samo da me ne zaboravite”. Ove su riječi bile posebno usmjerene prema njezinu mužu. Suprug je ispričao detalje o posljednjim trenucima u životu poznate jugoslavenske kazališne dive.
Ne znajući da je bolovala od neke bolesti. Ni ja nisam uspio uočiti težinu njezina stanja. Godine 2012. bila je podvrgnuta operativnom zahvatu koji je rezultirao neugodnim posljedicama. To ju je natjeralo da traži rehabilitaciju, što je u konačnici dovelo do njezinog povlačenja iz nastupa. Pokušavajući se vratiti u siječnju 2013., naišla je na značajne poteškoće. Pamćenje ju je iznevjerilo, pa je bila potrebna prisutnost suflera, kako je on tada izjavio. Postalo je očito da doživljava primjetnu promjenu, iako smo to u početku pripisali tipičnoj pojavi za nekoga njezinih godina. Često se to naziva demencijom ili Alzheimerom, a njezina je patnja, srećom, bila kratka. Ove bolesti imaju potencijal izdržati i nanijeti golemu muku. Unatoč tome što je preminuo u 91. godini života, suprug slavne glumice posvetio se očuvanju njezine ostavštine osnivanjem Zaklade. Ova organizacija, koja 14. prosinca u čast rođendana Ružice Sokić dodjeljuje godišnju nagradu, ima za cilj poticanje rasta mladih stvaratelja i unapređenje kulture.
