Rak je bolest koja se često vezuje za nasleđe i način života, ali stručnjaci upozoravaju da postoje određeni obrasci koji se ponavljaju kod većine obolelih. Ruski onkolog nedavno je izneo svoje zapažanje o profilu osoba koje najčešće obolevaju, a mi Vam u nastavku današnjeg članka otkrivamo šta su rezultati njegovih istraživanja pokazali kada su u pitanju takvi profili ljudi…
Na osnovu dugogodišnjeg rada s pacijentima, ruski onkolog Danilo Šepeljajev predstavio je sliku tipičnog obolelog od raka, naglašavajući da uzrok bolesti ne treba posmatrati samo kroz medicinsku prizmu, već i kroz način života, navike i društvene pritiske. Njegova analiza, iako nastala u ruskom kontekstu, lako se može prepoznati i u zemljama Balkana, gdje su uslovi života, ekonomske poteškoće i stalni stres gotovo identični.
- -Prema njegovom iskustvu, najveći broj obolelih čine ljudi stariji od pedeset godina. To su osobe koje već decenijama žive pod ogromnim pritiskom – poslovnim, porodičnim ili finansijskim. Godine odricanja, stalnih kredita i nagomilanih problema dovode do toga da zdravlje postane posljednja stavka na listi prioriteta. Pregledi se odlažu, odmora gotovo da nema, a tijelo postepeno slabi. Takvi pacijenti često djeluju iscrpljeno: raščupana kosa, umorne oči i pogled koji odaje zabrinutost postaju prepoznatljiva slika. Kada bolest konačno izbije, većina nema ni finansijske mogućnosti da traži najbolju terapiju, pa se hvata za ono što je najjeftinije i najdostupnije. Najveća tragedija, kako ističe Šepeljajev, leži u činjenici da ti ljudi sebe nisu zanemarili iz nebrige, već iz nemogućnosti da žive drugačije.
Onkolog naglašava da rak nije isključivo posljedica genetike. Bolest nastaje kada imunološki sistem oslabi i više ne može da se izbori s nekontrolisanim ćelijama. Drugim riječima, rak je bolest povezana s imunitetom, a on zavisi od stresa, ishrane i psihičkog stanja. Neki ljudi obole već u četrdesetim, dok drugi prvi put čuju dijagnozu tek u osamdesetim – sve zavisi od toga koliko snažno organizam uspijeva da se brani.
Poseban problem predstavlja činjenica da mnogi ljudi nemaju ni vremena ni novca da se redovno kontrolišu. Simptomi se zanemaruju, pregledi odlažu, a ljekaru se ide tek kada bolest pokaže svoje najteže lice. Šepeljajev zato uporno ponavlja – ne treba potcenjivati signale koje tijelo šalje. Redovne kontrole i briga o imunitetu nisu luksuz, već nužnost. Na globalnom nivou već odavno je potvrđena veza između stresa i ozbiljnih bolesti. Hronični stres iscrpljuje organizam, slabi odbrambene mehanizme i stvara plodno tlo za razvoj tumora. Zbog toga se mentalnom zdravlju mora pridavati podjednaka pažnja kao i fizičkom. Ljudi koji na vrijeme pronađu načine da se nose s pritiscima, imaju veću šansu da sačuvaju imunitet i zdravlje.
- Slična upozorenja dolaze i od domaćih stručnjaka. Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ godinama apeluje na građane da se redovno odazivaju na preventivne preglede. Njihovi izvještaji jasno ukazuju da su skriningi raka dojke, grlića materice i debelog crijeva spasili na hiljade života, ali veliki broj ljudi i dalje ignoriše pozive. Batut naglašava da upravo zanemarivanje sopstvenog zdravlja donosi najteže posljedice, jer bolest u ranoj fazi često može biti izliječena ili značajno ublažena.
Dodatno, Klinički centar Srbije podsjeća da pacijenti vrlo često dolaze tek kada je rak u poodmakloj fazi. Ljekari ističu da su rani simptomi – uporan kašalj, neobjašnjiv gubitak težine ili bolovi – signali koje ljudi najčešće ignorišu. Kada bolest uznapreduje, terapija je teža, a prognoze nepovoljnije. Zato stalno naglašavaju da su redovni pregledi najjeftiniji i najsigurniji način da se spriječi fatalni ishod.
Treći važan glas u regionu dolazi iz Udruženja obolelih od raka u Srbiji. Oni ukazuju da borba protiv ove bolesti nije samo medicinski proces, već i društveni i emocionalni izazov. Pacijenti koji imaju snažnu podršku porodice i prijatelja mnogo lakše podnose terapije i imaju bolje izglede za oporavak. Udruženje zato stalno apeluje da država uloži više u programe prevencije i psihološke pomoći, jer osjećaj sigurnosti i pripadnosti zajednici značajno utiče na ishod liječenja.
- Iz svega ovoga može se izvući jasan zaključak: profil najugroženijih je vidljiv – ljudi u pedesetim i stariji, iscrpljeni godinama rada i pritisaka, s imunitetom oslabljenim stresom i brigama. Genetika jeste faktor, ali ono što svakodnevno radimo sa svojim tijelom i umom presudno oblikuje rizik od bolesti. Ishrana, san, fizička aktivnost i mentalna stabilnost jednako su važni kao i bilo koji lijek.
Šepeljajev podsjeća da rak ne nastaje preko noći. To je proces koji traje godinama, nevidljivo se razvija, a onda se jednog dana pokaže u punoj snazi. Upravo zato zdravlje ne smije biti posljednja stavka na listi obaveza. Kada ono zakaže, sve drugo pada u vodu. Briga o tijelu i duhu nije luksuz, već osnovni preduslov života.
Na kraju, iako su njegove riječi potekle iz ruskog iskustva, one imaju snažan odjek i na Balkanu. Ljudi ovdje žive pod sličnim pritiscima – finansijskim dugovima, stalnim obavezama i nedostatkom vremena za sebe. Ali poruka ostaje jasna: bolest se može ublažiti, pa čak i spriječiti, ako se čovjek na vrijeme okrene sebi i svom zdravlju. Ključ nije samo u lijekovima i terapijama, već u tome da ljudi nauče da brinu o sebi, da slušaju svoje tijelo i da ne odlažu ono što je najvažnije – zdravlje.
