Biti roditelj nikada nije lahko i u životu čovek napravi mnogo grešaka koje kasnije pokušava ispraviti. Kako bi Vam bar malo pomogli oko roditeljske uloge i da smanjimo taj broj grešaka, mi Vam u nastavku nudimo par saveta na temu gde roditelji najčešće znaju da pogreše kada je u pitanju vaspitavanje njihovih mališana…
Mnogi roditelji, iako s najboljom namjerom, često naprave grešku u načinu na koji reaguju na dječije nestašluke. Djeca, iako ponekad djeluju zrelije nego što zaista jesu, nisu mali odrasli koji mogu razumjeti suptilne poruke ili tihe “lekcije” skrivene iza roditeljskog ponašanja. Upravo u trenucima kada pogriješe, djeci je potrebna vaša prisutnost i podrška – a ne tišina.
- Neki roditelji vjeruju da će ignorisanje djeteta nakon pogrešnog postupka dovesti do toga da ono shvati svoju odgovornost. Ova metoda, koja ponekad funkcioniše u odnosima među odraslima, kod djece ima sasvim drugačiji efekat. Dijete u takvim situacijama ne misli: “Trebam razmisliti o svom ponašanju.” Umjesto toga, ono osjeća: “Roditeljska ljubav je povučena baš kada mi je najviše potrebna.”
Postavljanje granica u odnosu s djetetom je važno i neophodno. Ali hladna tišina i povlačenje nikada ne bi smjeli biti dio tog procesa. Kada roditelj okrene leđa djetetu u trenucima kada mu je potrebna podrška, ono počinje da vjeruje da mora stalno dokazivati svoju vrijednost kako bi zaslužilo ljubav.
- Zamislite ovu situaciju. Dječak od šest godina slučajno prospe supu. Otac, vidno iznerviran, vikne na njega i zatim potpuno zaćuti, ignorišući njegove pokušaje da priđe i popravi situaciju. Mališan tada, zbunjen i povrijeđen, misli: “Vredim samo ako sam dobar. Ako pogriješim, bolje je da odem u sobu i da me niko ne vidi.” Ovakav trenutak ne uči dijete kako da ispravi grešku – on stvara tihi unutrašnji glas koji mu šapće: “Kriv sam, čak i kad nisam.” Taj glas ga često prati i u odraslom dobu.
Ali postoji drugačiji način. Kada dijete prospe supu, roditelj može reći: “Hajde da obrišemo zajedno.” Na taj način se ukazuje na problematično ponašanje, ali se ne kritikuje dijete kao osoba. Ono uči da roditelj ostaje uz njega čak i kada pogriješi, da ljubav nije nešto što se gubi zbog nesavršenosti.
- Slično je i kada dođe do svađe između braće i sestara. Na primjer, četvorogodišnja djevojčica udari svog brata. Majka je u ljutnji izgrdi i zatim odlazi, ignorišući njene molbe za razgovor. U tom trenutku djevojčica osjeća da njena vrijednost zavisi od toga koliko je “dobra” i da ljubav nije zagarantovana. Umjesto toga, majka može mirno reći: “Ne želim da udaraš svog brata. Hajde da sjednemo i zajedno se smirimo.” Na taj način dijete uči da greške mogu biti ispravljene i da roditeljska ljubav neće nestati zbog pogrešnih postupaka.
Za malu djecu, koja tek grade sliku o sebi i svijetu oko sebe, najvažnije je da nauče jednu jednostavnu istinu: ljubav liječi, a tišina ranjava. Roditelj koji ostane uz svoje dijete u teškim trenucima pruža mu temelj sigurnosti i snage koji će ga pratiti kroz cijeli život.
BONUS TEXT
Lubenica ima porijeklo koje nas vraća hiljadama godina unazad. Prvi tragovi njenog uzgoja pronađeni su na zidovima egipatskih piramida iz 27. vijeka prije nove ere, a vjeruje se da potiče iz područja Južne Afrike. Ipak, plod koji danas poznajemo potpuno je drugačiji od onog iz prošlosti. Nekada je lubenica imala gorak ukus, ali su generacije uzgajivača, pažljivom selekcijom, stvorile slatku i sočnu varijantu koja je postala neizostavan simbol ljeta.
Razlog zašto lubenica tako savršeno osvježava tokom vrelih dana krije se u njenom sastavu. Čak 92 odsto ovog voća čini voda, što je čini idealnom za hidrataciju organizma. Osim što gasi žeđ, ona je bogata vitaminima A, C i B6, zbog čega ima važnu ulogu u jačanju imuniteta, očuvanju zdravlja kože i vida.
