U današnjem članku Vam donosimo zanimljive novosti iz sveta tehnologije i brze promene koje ustupaju kao posledica današnjice. U nastavku pogledajte neke od podataka koji su vezani za rekordan val otpuštanja radnika u tehnološkom sektoru u Americi, što može da utiče i na našu regiju…
U vremenu kada je savjet „nauči programirati“ zvučao kao obećanje sigurnog posla i ulaznica u stabilnu karijeru, 2025. godina brutalno podsjeća da se i najsigurniji put može pretvoriti u lavirint neizvjesnosti. Što se dogodilo s obećanjima o digitalnoj budućnosti, u kojoj su informatičari bili sinonim za privilegirane radnike? Kako je došlo do toga da diplome iz računalnih znanosti gube na vrijednosti u trenutku kada tehnologija nikad nije bila prisutnija u svakodnevici?
Odgovor se skriva u brutalnoj realnosti tržišta rada. Nakon gotovo desetljeća u kojem su sveučilišta bilježila nagli porast upisa na smjerove poput informatičkog inženjerstva, data sciencea i programskog razvoja, čini se da su tržišta konačno dosegla zasićenje. U isto vrijeme, industrija koja je donedavno bila simbol napretka i prosperiteta doživljava dramatičan pad. Otpuštanja u američkom tehnološkom sektoru dosegnula su razmjere kakve se nisu vidjele u više od dva desetljeća.
- Prema izvješću analitičke tvrtke Challenger, Gray & Christmas, samo u listopadu 2025. bez posla je ostalo čak 33.281 tehnološki radnik. Ta brojka šokira, posebno ako je usporedimo s prethodnim mjesecom, rujnom, kada je otkaz dobilo „samo“ 5.639 zaposlenika u istom sektoru. Kako navode analitičari, ukupan broj otkaza u tehnološkim tvrtkama od početka godine dosegnuo je 141.159 — što je šokantno povećanje u odnosu na isto razdoblje 2024. godine, kada je taj broj iznosio 120.470.
Čini se da niti studenti ni iskusni digitalni profesionalci nisu bili spremni na takav scenarij. Oni koji su desetljećima ulagali u obrazovanje i vještine, danas se suočavaju s nečim što se prije samo nekoliko godina činilo nezamislivim: čekanjem u redovima za posao u industriji koja sama reklamira automatizaciju i progres. No je li umjetna inteligencija zaista glavni krivac za ovakvu sliku? Iako bi bilo jednostavno sve svaliti na rastuću automatizaciju i jačanje umjetne inteligencije, izvješće tvrtke Challenger otkriva da je situacija složenija. Dok AI zbilja uzima sve više prostora — i fizički i simbolički — pravi razlog otpuštanja leži u kombinaciji faktora: ekonomskim zasićenjima nakon pandemije, agresivnom širenju tehnoloških divova u prošlom desetljeću, promjenama u potrošnji i rastućim troškovima poslovanja.
- Svi ti elementi zajedno tvore neugodnu istinu: tehnološki sektor više nije otporan na globalne cikluse. Nekoć „svetac zaštitnik ekonomije 21. stoljeća“, danas se urušava pod pritiscima tržišta, jednako ranjiv kao i ostale grane gospodarstva.
Prema portalu “Net.hr”, hrvatski studenti i mladi informatičari nisu izuzeti iz globalnih tokova. U njihovom izvještaju navodi se da mladi s diplomom informacijskih tehnologija sve teže pronalaze praksu, a kamoli posao u struci. Sugovornici iz industrije tvrde da se sve više traže specijalizirani profili — poput stručnjaka za kibernetičku sigurnost ili analitičara za strojno učenje — dok se programeri temeljenih vještina sve češće natječu s ogromnim brojem kolega iz cijelog svijeta.
Na portalu “Poslovni.hr” navodi se da je hrvatska IT scena pod posebnim pritiskom iz dva smjera: globalne konkurencije i lokalnih fiskalnih izazova. Izvještaj ističe da mnoge domaće IT firme, posebno startupi, teško zatvaraju financijske krugove zbog povećanih kamatnih stopa i pada investicija u tehnološke projekte. Jedan od osnivača domaće razvojne agencije kaže: „Investitori više ne jure ideje, traže rezultate — a to rijetko može postići junior developer.“
- Kako piše “Bug.hr”, situacija je paradoksalna: s jedne strane tehnološki divovi poput Amazona i Microsofta masovno otpuštaju radnike, dok s druge strane ulažu milijarde u razvoj i integraciju umjetne inteligencije. Ironično, baš je Microsoft — koji je ove godine otpustio 9.000 zaposlenika — svojim otpuštenim radnicima poručio: „Ako vam treba pomoć u traženju novog posla, neka vam asistira naš AI chatbot.“
Ove kontradikcije ludila 2025. godine jasno ukazuju na to da se čitava jedna gospodarska i obrazovna paradigma približava kritičnoj točki. Što vrijedi diploma iz programiranja ako je algoritam taj koji prima plaću? Što vrijedi znanje ako više nije traženo? Umjesto da postanu tehnološki giganti budućnosti, mnogi mladi ljudi, pa i oni s iskustvom, završavaju u limbu tržišta rada. Strahovi od neizvjesnosti rastu — njihov san postaje scenarij iz crne kronike. Istovremeno, tvrtke koje su slomile povjerenje svojih radnika nastavljaju ulagati u razvoj AI tehnologija koje su ih — kako sami tvrde — nadomjestile.
Nije li, onda, pravo pitanje: kome uopće pripada budućnost? Ljudima ili strojevima? Možda je vrijeme da prestanemo vjerovati u „svetog grala“ tehnološkog prosperiteta i zapitamo se kako ponovno vratiti ravnotežu između razvoja i ljudske vrijednosti. Umjesto da se međusobno natječemo tko će brže naučiti novu verziju programskog jezika, možda bismo se trebali okrenuti dubljem pitanju: kakav svijet zapravo gradimo?
- Jer tako dugo dok tržište mjeri ljudsku vrijednost produktivnošću, a ne kreativnošću, holističkim doprinosom ili empatijom — uvijek će netko ostati višak. A u ovoj novoj eri, čini se da to sve češće postajemo upravo mi.
I tako, dok se u tehnološkim kampusima pišu računi sudbine i moćnici kroje budućnost bez jasnog cilja, ostaje nam jedno: učiti ne samo programiranje, nego i prepoznavanje sustava koji nas često zavede idejom, pa nas potom ostavi bez temelja. Jer radna budućnost, koliko god bila digitalna, ipak je čovjekova stvarnost — a nju, ni najbolji algoritam ne može zamijeniti.
