Mnogi mladi ljudi žele da se jednog dana upuste u brak sa voljenim partnerom ili partnericom. Međutim, to sa sobom nosi mnoga odricanja, brige i izazove. Danas vam donosimo jednu zanimljivu priču.
- Ispovijesti su izuzetno popularne na društvenim mrežama, gdje korisnici, obično anonimno, dijele važne trenutke iz svog života i često traže savjete od nepoznatih osoba. Čitateljica s Brightsidea obratila se jednoj platformi kako bi podijelila svoje neobično iskustvo.
Dok ju je prosidba njezinog dečka ispunila neizmjernom radošću, ta se sreća sutradan brzo pretvorila u očaj. Sada se nalazi u vrtlogu emocija, pokušavajući shvatiti kako je njezino uzbuđenje postalo tako duboka tuga. Evo njenog priznanja: Zatečena sam bila kada me neki čovjek pitao da se udam za njega.
Bez ikakvog oklijevanja, odmah sam odgovorio s DA. Sljedećeg dana prišao mi je i rekao: “Ispričavam se; mislim da sam prebrzo donio odluku. Trenutno nisam spreman za brak.” Čak je tražio da mu vratim prsten. Bio sam zatečen. Nakon što sam mu predala prsten, uzela sam svoje stvari i otišla.
Sutradan sam shvatio da sam nešto zaboravio kod njega, što me potaknulo da se vratim. Bio je šokiran kada sam stigao. Kada sam otvorio vrata, zatekao sam ga kako se smije i razgovara s bivšom partnericom. Brzo sam skupio svoje stvari i izletio van. Pokušavao mi je objasniti situaciju, no nisam obraćao pažnju. I dalje mi je stalo do njega, ali se osjećam duboko povrijeđeno.
Brak predstavlja blisku vezu i ravnopravan odnos između muškarca i žene, što je dar koji nam je pružila Božja ruka. Bog je stvorio muškarca i ženu na svoju vlastitu sliku kako bi se mogli spojiti u jedno tijelo i biti plodni, množeći se (pogledajte prva dva poglavlja Knjige Postanka).
Iako su muškarac i žena jednako Božja djeca, obdareni su značajnim razlikama koje im omogućuju da se daruju i prihvate jedni druge. Brak je sveti savez i inherentna institucija, koja se temelji na božanskom planu stvaranja. Nadalje, Katolička Crkva nas uči da je zakoniti brak između dvoje krštenih kršćana sakrament koji simbolizira bit spasenja i Kristovu ljubav prema njegovoj Crkvi (vidi Poslanicu Efežanima 5, 25-33).
Svaki brak podrazumijeva sklapanje ugovora između partnera. U okviru sakramentalnog braka, par ulazi u savez u kojem je njihova ljubav dodatno zapečaćena i ojačana Božjom ljubavlju. Brak se formira zajedničkim pristankom partnera. Iz ovog sporazuma i seksualne konzumacije zajednice proizađe jedinstvena veza između žene i muža.
Ova veza je i doživotna i isključiva, ustanovljena od Boga i ne može se prekinuti. U latinskom obredu Katoličke crkve, svećenik ili đakon, zajedno s dva službena svjedoka (kumovima) i zajednicom, svjedoče razmjeni suglasnosti između para, a svi oni djeluju kao veleposlanici sakramenta.
- S druge strane, u istočnim Crkvama, sakrament se dodjeljuje nakon što par da svoj pristanak i svećenik pruži blagoslov. Ključni elementi trajnosti, jedinstvenosti i vjernosti su od vitalnog značaja za brak, jer podržavaju i štite dva jednako važna cilja.
Ovi ciljevi obuhvaćaju poticanje uzajamne ljubavi između partnera (ujedinjenje) i stvaranje te odgoj djece (prokreacija). Ljubav koju bračni par dijeli treba dosljedno prihvaćati mogućnost novog života, a ta se spremnost jasno očituje u spolnom sjedinjenju muža i žene. Duboka sposobnost zajedničkog stvaranja djeteta uz Boga leži u središtu bračnog čina, što je ključno za ono što supružnici nude jedno drugome.
Bit uzajamne ljubavi uključuje zajednički dar plodnosti. Čak i oni parovi koji ne mogu zatrudnjeti ili su prešli dob za roditeljstvo mogu pokazati otvorenost prema životu. Svoju ljubav mogu proširiti na unuke, druge članove obitelji i širu zajednicu. Svaki kršćanin, po krštenju, pozvan je prihvatiti svetost života.
Ovaj sveti poziv može se ostvariti na različite načine, kao što su brak, samostalan život, svećeništvo ili monaški život. Nijedno od ovih zvanja ne smatra se višim ili nižim; svaki od njih zahtijeva jedinstveni oblik pobožnosti koji proizlazi iz osobnih darova i podržava ga Božja milost. Svako zanimanje donosi poseban doprinos životu i misiji Crkve.
Obitelji, koje se formiraju kroz brak, sastoje se od roditelja, djece i drugih rođaka, a zajednički su poznate kao domaća crkva ili crkva u domu. Ova osnovna jedinica Crkve utjelovljuje suštinu svakodnevne ljubavi, brige, gostoljubivosti, žrtve, praštanja, molitve i vjere koju iskazuju obične obitelji.
