Pojedinci često imaju različite želje u vezi s vlastitom smrću. Dok oni koji pokazuju shizofrene osobine možda više vole da njihov odlazak prođe nezamijećen, osobe s epilepsijom često žele aktivno sudjelovati u svojim posljednjim trenucima. Poput likova iz bezvremenske književnosti, cikloide teže odlasku u društvu voljenih.
- Oni koji su skloni tjeskobi i neizvjesnosti skloni su koncentrirati se na to kako će izgledati njihovi posljednji trenuci. Neki zamišljaju svoju smrt u zoru, uz ocean ili usred planinskih krajolika. Ipak, jedan redovnik mi je jednom prenio duboku misao: “Ne brinem se oko okolnosti mog odlaska ili tko će biti tamo.
Ono što mi je uistinu važno jest umrijeti u molitvi, zahvaljujući Bogu za blagoslov života i za priliku da budem dio Njegove veličanstvene kreacije.” Nakon brojnih razgovora s pacijentima o smrti, zaključio sam da naša uloga nije otkriti što se nalazi izvan ovog postojanja. Umjesto toga, naša prava dužnost je prigrliti život u njegovom najpotpunijem i najljepšem obliku.
- Iako svaki trenutak neizbježno završava, to ne znači da bismo se trebali suzdržati od uživanja u svakom iskustvu koje posjedujemo. Da bismo ostavili trajno nasljeđe, trebali bismo se posvetiti njegovanju obitelji i stvaranju dubokih veza s onima koje cijenimo. Ljudi koji nas vole i razumiju čuvat će naše sjećanje i održavati ga živim čak i nakon što odemo.
BONUS TEKST
Priča o kamenu mudraca U prošlom razdoblju, kada je čovječanstvo imalo duboku vjeru u sile prirode i mistična bića, postojala je neobična planinska dolina poznata kao Hesperia. Ova se dolina dičila gustim šumama i netaknutim rijekama, a u njezinu je središtu ležao zagonetni kamen koji se naziva “Mudri kamen”. Prema legendi, Mudri Kamenčić bio je prirodni dar obdaren izuzetnim sposobnostima.
- Oni koji su ga susreli mogli su dobiti odgovore na pitanja koja su mučila njihova srca. Ipak, ta je izvanredna moć dolazila s određenim pravilima. Prije nego što je osoba mogla iskoristiti mudrost kamenja, prvo je trebala shvatiti značajnu lekciju o životu. Jednog dana, mladić po imenu Elan, poznat po svojoj hrabrosti i radoznalosti, saznao je za Mudri kamen.
Odlučio ga je potražiti, uvjeren da će kamen osvijetliti njegovu sudbinu i donijeti mu radost. Tako je krenuo na putovanje kroz planine i šume, suočavajući se s brojnim izazovima i nepredviđenim preprekama na putu. Nakon nekoliko dana putovanja, Elan je konačno stigao u središte doline, gdje je ugledao Mudri kamen, obasjan sunčevom svjetlošću koja se filtrirala kroz krošnje drveća.
- Kamen je zračio spektrom boja, nalikujući osjećajnom entitetu. S oprezom, Elan se približio i upitao kamen: “Koji je put do istinske sreće? Kamenčić nije odmah odgovorio. Umjesto toga, prikazao je živu sliku ljudi koji dolaze i odlaze, pomažu jedni drugima, dijele smijeh i šire radost. Dok je Elan promatrao slike, prepoznao je da prava sreća leži u jednostavnim aspektima života: u ljubaznosti, zajednici i pružanju ruke pomoći drugima.
Kamenčić je na kraju rekao: “Prava sreća ne leži u materijalnim dobrima ili značajnim postignućima.” Umjesto toga, leži u načinu na koji se odnosite prema drugima i vašoj spremnosti da podijelite i radost i tugu. Otvaranjem srca i pomaganjem ljudima oko sebe otkrit ćete istinsku sreću. S novopronađenim razumijevanjem, Elan je izrazio zahvalnost
- Mudru Kamenčiću prije povratka u svoju dolinu. Počeo je pomagati svojoj zajednici, šireći radost i pružajući podršku onima oko sebe. Tijekom godina, njegova djela dobrote i nesebičnosti zaslužila su mu ljubav i poštovanje zajednice. Priča o Mudrom kamenu prenosila se stoljećima, služeći kao podsjetnik da istinska sreća dolazi iz velikodušnosti, a ne iz stjecanja, te da svatko ima sposobnost širiti svjetlost i radost onima oko sebe.
