Da li ste se ikada pronašli u situaciji u kojoj osoba sa kojom razgovarate se ponaša bahato i bezobrazno, a Vi želite da Vas ta osoba poštuje, ali niste sigurni kako da to uradite? Ne brinite, u nastavku smo za Vas pripremili par saveta psihologa koji otkrivaju kako da se suočite sa bezobraznom osobom i zauzmete se za sebe…
Svi smo barem jednom u životu naišli na bezobrazne i neprijatne ljude – one koji pokušavaju da nas isprovociraju, ponize ili naruše naš unutrašnji mir. Takve situacije mogu se dogoditi bilo gdje – u porodici, na poslu, u školi ili čak u prolazu, s potpunim strancem. Reakcije koje izaberemo u tim trenucima mnogo govore o našem karakteru. Ako odgovorimo impulsivno, dozvoljavamo da nas drugi povuku u svoju negativnost. Ali ako ostanemo smireni i staloženi, pokazujemo snagu koja ne viče – već se vidi.
- Psiholozi objašnjavaju da se upravo u tim situacijama ogleda naša sposobnost emocionalne samokontrole. Jedna od metoda koja se u posljednje vrijeme često spominje u stručnim krugovima zove se „mirna moć“. Suština ove tehnike leži u tome da se ne prepuštamo impulsima, već da ostanemo smireni, govorimo jasno i postavimo granice bez agresije. Prema riječima psihoterapeutkinje s beogradskog Instituta za mentalno zdravlje, „kad neko pokuša da vas isprovocira, a vi ne reagujete burno, on gubi oružje koje mu daje moć“. Drugim riječima, tihi autoritet ima daleko veći efekat od glasnog sukoba.
U praksi, „mirna moć“ počinje onog trenutka kada odlučimo da ne reagujemo odmah. Kada nas neko povrijedi riječima, dovoljno je samo zastati, udahnuti i sačekati nekoliko sekundi prije nego što išta kažemo. Ta mala pauza je poput štita – pokazuje da imamo kontrolu nad sobom, a ne nad drugima. Ljudi koji ne uspiju da izazovu našu emocionalnu reakciju počinju nas doživljavati kao stabilne i samouvjerene osobe. Umjesto da uzvraćamo uvredu, možemo mirno reći: „Ne razgovaram na takav način“ ili „Molim te da koristiš pristojan ton“. Takve rečenice djeluju jednostavno, ali nose poruku dostojanstva i samopoštovanja.
- Pored riječi, naš govor tijela ima ogromnu snagu. Uspravan stav, mirno disanje i direktan pogled u oči pokazuju sigurnost i smirenost. Na taj način, bez ijedne povišene riječi, pokazujemo da nas tuđi ispadi ne dotiču. Ovakav pristup ne samo da umiruje situaciju, već i mijenja dinamiku odnosa – osoba koja nas je pokušala poniziti počinje osjećati nelagodu jer nije postigla željeni efekat. Upravo tada shvata da smo granice postavili tišinom, a ne svađom. Prema portalu Blic Žena, psiholozi iz regiona sve češće savjetuju ovakav pristup i u porodičnim odnosima, gdje su emocije posebno osjetljive. Oni naglašavaju da nije poenta u „pobijediti u raspravi“, već u tome da sačuvamo svoj mir. Kad ostanemo smireni, drugima dajemo primjer ponašanja. Djeca, partneri ili kolege s vremenom počinju da uče od nas, jer shvataju da dostojanstvo uvijek izgleda snažnije od bijesa.
Jedan od čestih izazova u komunikaciji s neprijatnim ljudima jeste potreba da se pravdamo. Kada nas neko kritikuje, često pokušavamo da objasnimo svoje postupke, što zapravo otvara prostor za nove napade. „To je moj stav“ ili „Ne osjećam potrebu da se pravdam“ dovoljne su rečenice koje zadržavaju samopoštovanje i zatvaraju prostor za dalju manipulaciju. Psiholozi ističu da ovakve rečenice ne znače hladnoću, već emocionalnu zrelost – sposobnost da se ne troši energija na besmislene rasprave.
Ponekad, međutim, nije moguće ostvariti zdravu komunikaciju. Neke osobe jednostavno ne žele dijalog, već pažnju kroz sukob. U takvim situacijama najmudrije je distancirati se. Sasvim je prihvatljivo reći: „Zbog svog mira biram da se povučem.“ Time pokazujemo da biramo zdrav odnos prema sebi. Psihoterapeutkinja iz Sarajeva, čije savjete prenosi Avaz Magazin, objašnjava da je „distanca znak zrelosti, a ne slabosti“. Odlazak iz konflikta ne znači bijeg, već zaštitu vlastitog emocionalnog prostora.
- Jedan primjer koji se često koristi u radionicama emocionalne inteligencije potiče iz prakse medicinske sestre Ane. Godinama je trpjela ponižavanja od svoje šefice, koja je stalno kritikovala njen rad. Ana je odlučila da isproba „mirnu moć“. Svaki put kada bi čula grube riječi, umjesto da se raspravlja, smireno bi odgovorila: „Možemo razgovarati kada ton postane pristojan.“ Nakon nekoliko takvih situacija, šefica je promijenila ponašanje – shvatila je da nad Anom više nema moć. Ovaj slučaj često se navodi kao dokaz da mir pobjeđuje buku, jer agresija ne opstaje tamo gdje nema reakcije.
Prema pisanju portala Lokalno.ba, sve više ljudi u BiH i regionu traži načine kako da očuva psihičku stabilnost u stresnim radnim odnosima. Stručnjaci savjetuju da se umjesto pasivne šutnje bira aktivna smirenost – da se reaguje bez bijesa, ali s jasnim granicama. Ovakav pristup ne samo da smanjuje konflikte, već dugoročno doprinosi mentalnom zdravlju i boljoj radnoj atmosferi. Ljudi koji savladaju ovu vještinu postaju otporniji i na druge oblike pritiska u svakodnevnom životu.
- „Mirna moć“ funkcioniše zato što mijenja dinamiku odnosa – umjesto da budemo reaktivni, postajemo svjesni i odgovorni za sopstvene emocije. Ona nas uči da poštujemo sebe, da znamo kad je vrijeme da progovorimo, a kad da se povučemo. U konačnici, to nije samo tehnika komunikacije, već način života. Ljudi koji je primjenjuju postaju smireniji, imaju više samopouzdanja i ne dozvoljavaju da ih tuđe ponašanje izbaci iz ravnoteže.
Prava snaga, kako kažu psiholozi, nije glasna, već mirna. Ona ne mora dokazivati sebe, jer se vidi u načinu na koji reagujemo. Kad ostanemo staloženi pred nepravdom, to ne znači da smo slabi – to znači da smo savladali sebe. A onaj ko zna da sačuva svoj mir, posjeduje najveću moguću moć.
