Svi znaju da je glumac Feđa Štukan imao težak život. On je o tome pričao u mnogo navrata, ali izgleda da se nekako oporavlja od svega. Bilo kako bilo, postoji mnogo detalja koje ne znamo o njegovoj šokantnoj prošlosti.
Feđa Štukan, proslavljeni sarajevski glumac u 49. godini života stekao je priznanje angažmanom u raznim holivudskim pothvatima, ali i osobnom pričom o nedaćama. U nedavnom intervjuu za srpski Blic, Štukan se kratko osvrnuo na svoju tek objavljenu autobiografiju pod naslovom ‘Blank’, koju su potaknuli Angelina Jolie i Brad Pitt.
- Na stranicama pripovijeda o svom osobnom putu, od rata u BiH i bavljenja glumom do borbe s ovisnošću i tragičnog gubitka djevojke. Štukan neustrašivo istražuje uspone i padove koji su oblikovali njegov život. Smrt moje djevojke, koju sam tragično pronašao beživotnu u kadi, najizazovniji je trenutak mog postojanja.
Iako nisam bio kriv, nosio sam ogroman teret krivnje dugo vremena. Bio je to ugljični monoksid koji je odnio njezin život, ali smatrao sam se odgovornim što tada nisam bio prisutan. U pokušaju da umrtvim svoje emocije, potražio sam utjehu u alkoholu, samo da bih pogoršao nemir u sebi. To je dovelo do navale agresije, uzrokujući nemire u gradu. Istodobno sam se borio s mislima o samouništenju, mučnoj borbi koja se ispreplela sa sjećanjima na rat.
U mojoj prošlosti dogodio se incident u kojem sam pokušao precizno eliminirati čovjeka koristeći snajpersku pušku, ali nažalost, bio je postavljen na tako velikoj udaljenosti da je moj hitac promašio cilj. Srećom, moj neuspjeh da okončam život bila je sreća. Čin ciljanja ubojstva je nevjerojatno zastrašujuća mogućnost. Iako mu nisam uspio oduzeti život, samo razmišljanje o takvoj odluci teško mi je opterećivalo savjest. Kao posljedica ovog događaja, našao sam se zatvoren unutar zidova mentalne ustanove u trajanju od jedne godine.
Tijekom prva tri mjeseca mog boravka davali su mi jake sedative. Unatoč mom inzistiranju medicinskom osoblju da sam pri zdravoj pameti, baš kao i svi ostali na tom mjestu, dočekao sam skepticizam. Prema Štukanovim riječima, početna četvrtina njegova puta bila je nevjerojatno zahtjevna, jer se našao u jedinici psihijatrijske intenzivne njege koja je primala samo dvanaest kreveta za cijelu naciju.
- Tijekom tog vremena osjećao se kao samo još jedna osoba koja se bori s mentalnim zdravljem, suočavajući se s poteškoćama koje dolaze s etiketom najizazovnijeg pacijenta. Osim toga, glumac je ukratko prodiskutirao izazove s kojima se suočavao u vezi sa zlouporabom supstanci. U razdoblju od petnaest godina našla sam se ovisnom o drogama. Iako nisam uvijek bio toliko angažiran, posljednje godine tog doba bile su pravi pad u očaj.
Pedantno bih pripremao svoje doze, maksimizirajući lijek i minimalizirajući vodu kako bih pojačao navalu. Tada bi me u trenu svladao nalet, na trenutak ugasivši moje postojanje prije nego što bi me naglo vratio u život. Nije došlo do postupnog gašenja ili ponovnog oživljavanja, nego do trenutnog gašenja i oživljavanja, kako opisuje i zaključuje Štukan. Prolazak vremena postao je nerazlučiv dok su se smrt i život ispreplitali, a dvadeset minuta prošlo je nezapaženo.
Biografija:
Feđa Štukan, rođen u Sarajevu 1974. godine, dolazi iz bogate obitelji. Njegov pokojni djed, Milan Inđić, bio je pukovnik bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) i vrsni pisac. Oba roditelja su mu bili arhitekti, a ima i stariju sestru koja se također bavila arhitekturom. Zanimljivo, Štukanov san kao dječaka nije bio postati glumac, nego pilot.
Dio djetinjstva proveo je u Kotoru prije nego što se vratio u Sarajevo u dobi od 18 godina. U to vrijeme je donio odluku da postane ratni dragovoljac, prvo se pridružio policijskim snagama prije nego što je postao pripadnikom 2. brdske brigade. U potrazi za specijalističkom obukom, prošao je rigorozne instrukcije od mudžahedina u Velešićima.
Nakon obuke služio je kao snajperist u Specijalnoj jedinici 2. brdske brigade Armije BiH. Ipak, Štukan je na kraju došao do ključne realizacije. Shvatio je da se rat koji se vodio u njegovoj zemlji pretvorio u vjerski sukob, čineći ga lišenim svakog istinskog smisla. Slijedom toga, odlučio je da se više ne želi boriti zarad tuđih ideala, politike, vjere, nacije ili osobnog probitka, zbog čega je napustio svoje oružje.
U pokušaju da pobjegne s ratišta, Feđa je nakon dvije godine odslužene na bojišnici donio odluku glumiti psihičku bolest. To je dovelo do njegovog smještaja u psihijatrijsku ustanovu godinu dana prije nego što se konačno preselio u Njemačku. Po završetku rata vraća se u rodno Sarajevo i upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u klasi profesora Aleksandra Jevđevića i Mustafe Nadarevića. Tek 2011. konačno je završio studij i stekao diplomu.
