Svi smo nekako prepuni sami sebe a zaboravljamo onu staru izreku “prvo pometi ispred svojih vrata”,u nastavku današnjeg članka pročitajte jednu jako vrednu i poučnu priču o sličnostima i razlikama i kako na kraju sa trezvenim razmišljanjem dođemo ipak do zaključka da smo doista svi isti..
- U emisiji „Živa Istina“ hafiz Sulejman Bugari ispričao je dirljivu i duboko poučnu priču koja je mnoge navela na razmišljanje o toleranciji, poštovanju i suživotu među ljudima različitih vjera. Njegov nastup bio je ispunjen toplinom i mudrošću, kako to inače i priliči njegovom ugledu među vernicima i širom javnosti.
Priča koju je podijelio započela je susretom predstavnika tri velike monoteističke religije – islama, hrišćanstva i judaizma. Svaki od njih došao je sa željom da predstavi svoje vjerovanje i ubijedi druge u njegovu ispravnost. Musliman je govorio o milosti Božijoj koja je prisutna kroz islam i putu koji vodi ka vječnom spasenju. Hrišćanin je istakao snagu ljubavi i praštanja koja je u središtu njegove vjere, dok je jevrejski predstavnik podsjetio na starinu i temeljna učenja svoje religije, naglašavajući da su prve Božije poruke ljudima došle upravo preko njihovih proroka.
- Kako je razgovor odmicao, bilo je jasno da svaki učesnik govori iz srca, ali i da ni jedan nije spreman da popusti u svom uvjerenju. Debata je prijetila da preraste u sukob mišljenja bez kraja, sve dok hafiz Bugari nije preuzeo riječ i podijelio mudrost koja je razbistrila atmosferu.
Njegova poruka bila je jednostavna, ali snažna – da Bog ne voli ljude prema tome kojoj vjeri pripadaju, već prema onome što nose u svojim srcima i kako se odnose prema drugima. Ukazao je na to da su sve tri religije duboko ukorijenjene u vrijednosti mira, pravde, ljubavi i dobrih djela. Umjesto da trošimo vrijeme dokazujući ko je „u pravu“, trebalo bi da ga koristimo na činjenje dobra, pomaganje bližnjima i njegovanje poštovanja prema svakome, bez obzira na to kojoj vjeri pripada.
- Posebno je naglasio da nas Bog nije stvorio različitima da bismo se udaljavali jedni od drugih, već da bismo se međusobno nadopunjavali, učili jedni od drugih i zajedno stvarali bolji svijet. Takođe je podsjetio da vjera ne treba da bude alat za podjele, već put ka jedinstvu, humanosti i saosjećanju.
Priča hafiza Bugarija nosi snažnu poruku koja se može primijeniti na svakodnevni život. Umjesto osuda i predrasuda, poziva nas na prihvatanje i razumijevanje. Vjera ne bi trebalo da bude sredstvo nadmetanja, već podsticaj za činjenje dobra. Nije važno kako se molimo, već koliko su iskrena naša srca i koliko su naše ruke spremne pomoći onome kome je pomoć potrebna.
- Kroz ovu simboličnu priču, hafiz Bugari nas je podsjetio na ono što je najvažnije – da budemo ljudi. Da ne gledamo druge kroz prizmu razlika, već kroz ono što nas sve povezuje – želju za mirom, pravdom i ljubavlju. Njegove riječi nisu bile samo priča o vjeri, već o ljudskosti, i kao takve ostaju da odjekuju kao tiha, ali snažna poruka u vremenu kada nam je razumijevanje potrebnije nego ikada.
