Nakon smrti Šabana Šaulića, ostala su njegova djeca koja su oduvijek bila pred kamerama, zahvaljujući popularnosti njihovog oca. Sada, svi su primjetili na koga liči njegova kćerka, poznata pjevačica, Ilda Šaulić.

Prije četiri godine, kada se pročula vijest o smrti Šabana Šaulića, njegovi vjerni pratitelji oglasili su se društvenim mrežama kako bi se od njega oprostili na nekoliko dana. Dodijelili su mu titulu monarha narodne glazbe, a njegovi melodični trijumfi i dalje odjekuju i rado se pjevaju na raznim feštama, kao iu živahnim ambijentima klubova i diskoteka.

Šaban Šulić, cijenjena ličnost u području tradicionalne glazbe, ima cijenjeno mjesto u srcima pojedinaca koji žive u bivšoj Jugoslaviji. Duboko poštovanje koje mu je iskazano u njegovom rodnom mjestu Sachijanu nadilazi puku slavu, služeći kao dokaz duboke veze i obožavanja koje zajednica gaji prema ovom cijenjenom pojedincu.

U svojoj neprekidnoj potjeri, Šulić koristi svaku priliku da ponovno posjeti svoje rodno mjesto i malo selo u kojem živi njegova sestra Sarajka. Ilduza, njegova majka, nekoć je živjela u istom gradu, gdje je stekla cijenjen status unutar zajednice sve do svoje smrti. U nedavnom izlasku s novinarima, Šabanov rođak Hasan Dudić pridružio im se u nostalgičnoj šetnji ulicama njihove mladosti.

Susjedi su toplo izrazili svoje duboko divljenje i naklonost prema ovoj ikonskoj ličnosti narodne glazbe. Posebno su naglašene Ilduzine izvanredne osobine, naglašavajući njezin značajan utjecaj na zajednicu i njezinu duboku ljubav prema glazbi. Njezini su je susjedi visoko cijenili, opisujući je kao suosjećajnu i ljubaznu osobu, poznatu po predanosti inkluzivnosti i radosnom ponašanju.

  • Njezina godišnja tradicija darivanja prvih trešanja lokalnoj djeci dobila je pohvale, kao i nepokolebljiva predanost glazbi. Sarajka, Šabanova sestra, izrazila je svoje divljenje njihovoj majci, ističući njeno duboko poštovanje kako prema pojedincima, tako i prema svečanim događajima. Duboku obiteljsku povezanost i trajno naslijeđe koje je ostavio Šulić nosi Šabanova unuka, koja ne samo da dijeli isto ime, već i naslijedi izuzetnu ljepotu koja se proteže kroz njihovu lozu.

Otkriveno je da je njihova majka, unatoč tome što je bila muslimanka, jako poštovala pravoslavne praznike i pridržavala se tradicije ukrašavanja jaja i dijeljenja sa susjedima. Sarajka je primijetila i majčinu sklonost molitvi Svetoj Petki, posebno kada je Šaban izrazio želju za tim. Mlada kći, koja je ime dobila po svojoj baki Ildi, koja je u Šapcu poznata po iznimnoj ljepoti, nastavlja održavati snažnu obiteljsku vezu i trajan trag koji je Šulić ostavio.

Pokojni Šaban Šaulić, kojeg su obožavatelji cijenili kao vladara srpske narodne i folk glazbe, bio je neizmjerno voljen pjevač u ovom žanru. Rođen je 6. rujna 1951. u Šapcu, dok je prerano preminuo 17. veljače 2019. u njemačkom Bielefeldu uslijed tragične prometne nesreće. Šabanove godine formiranja uglavnom su protekle u Bijeljini, gdje mu je njegova majka Ilduza Demirović, porijeklom iz tog kraja, prenijela muzičke sposobnosti.

Tijekom njegovog odrastanja, Šaban i njegova starija sestra iskusili su skroman život zbog nedostatka stalne zarade njihovih roditelja. Otac mu se bavio prodajom lutrijskih listića, dok se majka bavila prodajom igračaka. U ovom domaćinstvu Šabanova sestra ne samo da je brinula o njihovim svakodnevnim potrebama nego mu je pružala i podršku.

Uz svoje glazbene sposobnosti, Šaban je pokazao i zapažene atletske sposobnosti. Bio je nogometni trener Poleta i Mačve, a imao je i čast biti pozvan u bugarski Levski. Jedna posebna uspomena koja mu donosi radost je vrijeme kada je prisustvovao romskom vjenčanju u Parizu. Tijekom slavlja ne samo da je pjevao, već se i upustio u prijateljsku nogometnu utakmicu s mladićem kojeg je tamo upoznao, a koji je slučajno bio mladoženja.

Nakon što su proveli sat vremena igrajući se vani, njihova je odjeća bila prekrivena mrljama od zelene trave, što je navelo dječakovu majku da mu da znak da dovede nevjestu. Usporedo s boksačkim treninzima, želio je nastaviti karijeru nogometaša ili boksača. Unatoč tome, amidža Alija je vjerovao da bi njegova muzička sreća mogla biti mnogo bolja. Iskoristivši priliku, uputio je poziv dječaku da pokaže svoje talente u obližnjoj krčmi, mjestu koje su posjećivali Amidža i njegovi drugovi.

  • Vođen osjećajem religiozne odanosti, mladić se osjećao prisiljen prihvatiti ponudu. S velikim entuzijazmom izveo je duhovitu izvedbu pjesme “Jablani se povijaju”, osvojivši posjetitelje ustanove. U taverni je stalno pokazivao svoje vokalno umijeće, često se pridruživši prijateljima na rundi pića. Upravo na jednom od takvih zanosnih nastupa Veroljub Jovanović, cijenjeni prvi violinist orkestra Budimir-Buca Jovanović, imao je privilegiju doživjeti njegov melodični glas.

Impresioniran Šabanovim izvanrednim talentom, Jovanović je omogućio upoznavanje renomiranog skladatelja i harmonikaša koji milostivo preuzeo ulogu njegova mentora. Buca je 1969. godine napisao Šabanovu inauguralnu pjesmu “Dajte mi utjeha” koja je vrlo brzo pobrala golemo hvalospjeve. Vrijedi napomenuti da se Šaban odlučio za izvođenje pjesme na ijekavskom dijalektu, kako je to bilo u modi u to doba.

Inicijalni singl objavio je RTS pod etiketom PGP, a pratile su ga još tri pjesme: “Čigo, pusti mi melanholično”, “Srce, molik te ne roni suze” i “U samoći kafane, svetto se samotno”. U dobi od 18 godina donio je odluku o preseljenju u Beograd, što se pokazalo izazovnim za nekoga tko je navikao na sporiji tempo života u malom gradu. Unatoč bliskosti u zajednici, uspio je zadržati dojam zagonetnosti. Njegovo introvertirano raspoloženje dovelo je do rijetkih iskustava u području romantike.

Besplatno