Svi u Srbiji pa i šire dobro znaju ko je ona a njen privatni i profesionalni život je bio prepun uspona i padova. Jako je interesantna i neuobičajena ličnost koja prati samo svoja pravila. Rođena 28. listopada 1957. u Beogradu kao Vesna Jugović, Vesna de Vinča je usvojila novo prezime – De Vinča – kada je počela promicati ideju da se podrijetlo europske civilizacije može pratiti u Vinči, mjestu u blizini Beograda.
Dugo je boravila na raskošno opremljenom brodu smještenom na ušću Dunava u Savu. Ovaj jedinstveni brod stajao je kao jedini te vrste u okviru grada Beograda. Tijekom živahnog okupljanja dogodio se incident kada je u njihovom smjeru bačen Molotovljev koktel. Čin je pripisala svojim zavidnim susjedima, za koje je vjerovala da žele preoteti njezino drago mjesto.
U međuvremenu se vratila u porodičnu rezidenciju koja se nalazi u neposrednoj blizini Hrama Svetog Save.Vesnin ljubavni život i dalje je uvelike obavijen velom misterija, a dostupni su tek rijetki detalji.
Među svojim raspravama, ponekad bi se dotaknula tema svojih najdražih romansa. Prvi muškarac koji joj je zarobio srce bio je nitko drugi nego cijenjeni novinar Milan Lango, koji je postao njezin prvi suprug.
“U svom prvom braku našla sam se udata za muškarca koji je bio dva desetljeća stariji od mene, na izbor je možda utjecala nedavna smrt mog oca. Tijekom svog odrastanja imala sam sreću biti okružena muškim uzorima vrijednim divljenja, pojedincima koji je posjedovao znanje, šarm i zadivljujuću osobnost.
No, mojoj zajednici s Langom nakon sedam godina došao je kraj jer je bio sklon jureći za mlađim ženama. Zajednički trenuci s kumom Batom Živojinovićem, Tomom Zdravkovićem, Kaporom i drugim cijenjenim Brojke su mi ostale urezane u sjećanje kao nezaboravno iskustvo. Vrijedi napomenuti da sam se u to vrijeme često odavao alkoholu, do točke kada sam gotovo podlegao ovisnosti.”
Sjećanje joj se prebacilo na drugog supruga Predraga Vitasa. U ovoj zajednici nedostajalo je prisustvo konobe ili čak jednog pića. Međutim, bila je to ljubav koju je opisala kao ispunjavajuću, prepunu žara, domišljatosti, veselja i nepokolebljivog ohrabrenja.
Nakon što je dvaput iskusila bračnu vezu, Vesna de Vinča, novinarka, spisateljica i producentica, privlačila se osobama koje dijele njezinu strast prema istom poslu.
Svojom srodnom dušom bez imalo zadrške smatrala je Predraga Vitasa, svog drugog supruga, dok je prvi suprug Milan Lang s njom bio u braku sedam godina.
Nakon hrabre borbe s rakom, cijenjena novinarka i urednica Informativnog programa beogradske televizije preminula je 1998. godine, a Vesna je u 41. godini života ostala udovica, a taj je status odlučila zadržati do kraja života.
Više od dvadeset i pet godina ostala je odana svom pokojnom mužu, nikad ne skidajući svoju crnu odjeću, stalni podsjetnik na njezinu trajnu ljubav.
Jednom je otkrila da je za svoju odjeću prihvatila crnu boju, simbolizirajući svoje udovištvo, te svoju sudbinu pretvorila u osobni modni izričaj.
O radosnim i dragim trenucima svjedoče fotografije iz obiteljskog albuma, a posebno je romantična slika na kojoj je Predrag nakon vjenčanja nosio Vesnu u naručju.
U bivšoj Jugoslaviji živio je čovjek koji je svojom neobičnom ljepotom plijenio srca mnogih. Njegove očaravajuće plave oči koje podsjećaju na lik iz strastvenog ljubavnog romana potpuno su me osvojile. Igrao je više uloga u mom životu – ne samo kao moj učitelj, već i kao utjelovljenje same ljubavi.
Predrag je utjelovio bit anđeoske prisutnosti. Naša je ljubav bila izvanredna, karakterizirana intenzivnom strašću, kreativnošću, smijehom i nepokolebljivom podrškom. Bio je to odnos obilježen besprimjernom slobodom i povjerenjem. Vitas je, s druge strane, bio viteški vitez, dosljedno utjelovljujući kvalitete džentlmena, čak iu vremenima kada su ga nazivali “drugom”. Srce mi je klonulo dok smo ga polagali na počinak, preplavljeno dubinom mog divljenja prema njemu. Smatram se duboko privilegiranim što sam ga imao priliku upoznati.
Prema riječima poznatog novinara, suprug Vesne de Vinci imao je zapanjujuću, apolonsku tjelesnu građu, visoku gotovo dva metra.
Svaki aspekt, od mojih očiju preko stopala do ruku, bio je besprijekoran. Ali prava ljepota je bila unutra. Bila je to nježna toplina kakvu posjeduju samo najjači pojedinci. Nekako sam izdržala bol Predragova odlaska. Sada, kad razmišljam o njemu, pojavljuje se osmijeh. Sigurna sam da je još uvijek uz mene.
