Show “Nikad nije kasno” ima dubok emocionalni utjecaj na svoju publiku, izazivajući suze snažnom kombinacijom vokalnih izvedbi natjecatelja i njihovih životnih priča koje paraju srce. Učesnik emisije Stojan Jaćimović do suza je rasplakao ispričavši svoju tragičnu priču. U katastrofalnom preokretu događaja, njegova kći izgubila je život u tragičnoj prometnoj nesreći, a težina tog gubitka i dalje ga proganja do ovog trenutka.
- Stojan je ispričao potresnu priču o preranoj smrti svoje kćeri u prometnoj nesreći, otkrivši da je upravo taj tragični događaj 1999. godine zaustavio njegovu pjevačku karijeru. Teška srca nastavio je opisivati trenutak kada se njegov svijet srušio. Jednog naizgled nesvakidašnjeg dana, duboka tuga ga je obuzela kada je preminula njegova sedamnaestogodišnja kći. Život je tragično izgubila uoči svog osamnaestog rođendana, a do proslave je ostalo još samo 17 dana. – Bili smo na Kopaoniku, a ja sam nastupala u jednom hotelu… Bio je to neosporan obrt sudbine – započela je pjevačica koja je skupljala hrabrost da ispriča događaje tog kobnog dana. “Unatoč mom inzistiranju, nije bilo slobodnog mjesta da mi se pridruži na mjestu gdje sam nastupao.
Jasno sam od početka dao do znanja da sam spreman platiti njezin smještaj, ali nažalost, jednostavno nije bilo mjesta. Međutim , uspjela je pronaći slobodno mjesto u drugom hotelu i tamo se s nekim upoznala. Kako je naš koncert bio pri kraju, odlučio sam se vratiti kući dan ranije, ne sluteći da će ona biti društvo toj osobi koja, kako se pokazalo, nije posjeduju važeću vozačku dozvolu.
- Tragično, nisu uspjeli svladati zavoj, a nesreća se dogodila na samom ulazu u Jabuku. Nakon incidenta vozač je osuđen na samo godinu dana zatvora. Bio sam kod kuće kada se dogodio ovaj nemili događaj razmotao.” Prvo su oklijevali da iznose detalje, ali su me obavijestili da je hospitalizovan”, ispričao je Jaćimović u razgovoru za Grand. Unatoč stravičnom događaju, Stojan Jaćimović je smogao snage da nastavi svoju glazbenu karijeru i plijenio publiku nepokolebljivom hrabrošću i vječitim osmijehom koji mu je krasio lice. “Moja strast prema glazbi je duboka i ponosno držim diplomu prestižne glazbene škole koju sam pohađala uz redovno osnovno obrazovanje.
Kako sam odrastala, zatekla sam se kako nastupam na brojnim okupljanjima, gdje sam brzo otkrila da srednjoškolke imaju slaba točka za gitariste i harmonikaše. Odlučan privući njihovu pozornost, posvetio sam se savladavanju gitare, postigavši impresivan napredak u samo tri kratka mjeseca. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da postoje daleko vještiji gitaristi , što me potaknulo da se usredotočim na pjevanje. Ta su otkrića izašla na vidjelo tijekom natjecanja, gdje sam, nažalost, eliminiran u ranim fazama serije.”
BONUS TEKST:
U NASTAVKU PROČITAJTE…..
Ljudsko iskustvo je inherentno isprepleteno s tragedijama koje se ne mogu izbjeći. Unatoč našim najvećim naporima da spriječimo nesreće i poteškoće, postoje prilike kada se dogode nepredviđeni događaji koji uzrokuju preokrete u našim životima i mijenjaju naše gledište. Tragedije dolaze u različitim oblicima, od prirodnih katastrofa do pogrešaka ili nesreća koje su uzrokovali ljudi. Ono što ih sve ujedinjuje je duboka tjeskoba, tuga i razaranje koje donose. Kada se suočimo s tragedijama, često ovisimo o pomoći naših voljenih, poznanika i društva u cjelini da ih prebrodimo.
Čin dijeljenja naše muke s drugima može pomoći na našem putu prema iscjeljenju i oporavku. Jednako je važna naša sposobnost da otkrijemo puteve za upravljanje silnim emocijama koje nas opsjedaju, bilo kroz umjetničko izražavanje, religijske prakse, terapijske intervencije ili razne metode samopomoći. Tragedije u sebi nose vrijedna učenja. Služe kao dirljivi podsjetnici na delikatnu prirodu postojanja i važnost njegovanja svakog dragocjenog trenutka podijeljenog s našim dragima. Ova potresna iskustva posjeduju moć jačanja naše unutarnje snage, njegovanja otpornosti i poticanja dubljeg osjećaja suosjećanja za naše bližnje.
Služe kao stalni podsjetnici da ljudska patnja ne poznaje granice i da empatija igra ključnu ulogu u razumijevanju i pružanju utjehe onima koji se bore s vlastitom tjeskobom. Iako je nemoguće u potpunosti izbjeći tragedije, možemo ostati optimistični da će protok vremena ublažiti našu patnju i da će poteškoće s kojima smo se suočili kultivirati mudrost i empatiju u nama. Ovo služi kao dirljiv podsjetnik na važnost jedinstva i pomoći u vremenima nevolja, jer samo kroz kolektivnu snagu možemo ustrajati i pobijediti najteže životne prepreke.
