U današnjem članku Vam otkrivamo nešto više o umetnosti i ono što se krije iza poznatih dela Pabla Pikasa, najistaknutijoj figuri među umetnicima. U nastavku saznajte kako je Pikaso uspevao da menja žene bez posledica, a pri tome je uživao da pravi razor između vlastite žene i ljubavnica…
Čak i njegova majka, žena koja ga je najbolje poznavala, tvrdila je da njen sin Pablo nikada neće moći da voli i da će ona ostati jedina žena u njegovom životu. To je možda bila najtačnija rečenica izrečena o Pablu Pikasu, jer iako je u njegov život ulazilo mnoštvo šarmantnih žena, nijedna od njih nije uspjela da promijeni surovu stvarnost. Većina tih veza završila se neslavno, sa razočaranjem i bolom, dok je umjetnik otvoreno priznavao da će, vjerovatno, umrijeti a da nikada nije volio nikoga.
Njegovi citati govore više od svih tekstova napisanih o njemu. „Svaki put kada mijenjam žene, moram da spalim posljednju. Tako ih se oslobađam, brišem prošlost koju predstavljaju“, rekao je jednom. Takva rečenica ne zvuči kao ispovijest zaljubljenog čovjeka, već kao priznanje onoga ko je svoje partnerke gledao kao predmete, a ne ljude. Prema pisanju „Blica“, mnoge žene koje su bile dio njegovog života ostale su na kraju slomljene i obezvrijeđene, dok su kasniji biografi i dalje tvrdoglavo koristili riječ „ljubav“ govoreći o njegovim odnosima.
- Fernanda, pravim imenom Ameli Lang, bila je jedna od prvih koje su osjetile i privlačnost i razornu stranu Pikasove ličnosti. Rođena vanbračno, odrasla u domu gdje su joj sudbinu pokušavali krojiti drugi, pobjegla je od porodice u potrazi za slobodom. Umjesto toga, naišla je na nasilnog partnera, a zatim i na Pikasa. Sa njim je dijelila siromaštvo i zajedničku garsonjeru, a zauzvrat dobila šezdeset portreta i godine turbulencija. On je posećivao bordele, a ona, prkoseći, spavala sa klijentima kod kojih je pozirala. Njihove svađe bile su pune urlanja, bacanja stvari i fizičkog nasilja, ali u njihovom boemskom krugu to se tumačilo kao „strast“. Kada je Picasso stekao novac i slavu, ona je ostala sa strane – primorana da se izdržava davanjem časova i pisanjem memoara o njemu. On je pokušao da je ućutka advokatima, ali je na kraju pristao da joj plaća malu penziju.
Nakon nje, u njegov život ušla je Eva Guel, nježna i bolesna djevojka koja je živjela sa tuberkulozom. Pikaso je bio fasciniran njenom krhkošću. Njihov zajednički stan gledao je na groblje, kao da je simbolizirao Evinu predodređenu sudbinu. Dok je ona polako nestajala u bolesti, on je nalazio inspiraciju u njenoj patnji. Umrla je nakon tri godine zajedničkog života, a Pablo je glumio očaj u pismima prijateljima. Njena smrt bila je samo nova stanica u njegovom burnom putu.
- Sljedeća velika etapa bila je brak sa Olgom Hohlovom, ruskom balerinom. Za tadašnjeg Pikasa ona je bila svojevrsni trofej. Ona je, za razliku od ranijih ljubavnica, zahtijevala brak i zvaničan ugovor. Pokušala je da uvede red u njegov život, zabranila mu je čak i da je slika. Ali devet godina zajedničkog života završilo je razlazom, jer je Pablo jednostavno našao novu djevojku koja ga je više zabavljala.
Ta djevojka bila je Marija-Tereza, gotovo dijete od 17 godina, koju je Pikasov šarm lako zavarao. On je uživao u njenoj naivnosti i poslušnosti, a posebno u njenoj bespomoćnosti tokom trudnoće. Nije mario za kontracepciju, niti za posljedice. Smjestio ju je pod isti krov sa Olgom i njihovim sinom, kao da uživa u međusobnom mučenju dvije žene. Kada je Olga napustila kuću, ni Marija-Tereza nije dugo ostala njegova prava pratnja. On ju je odbacio kao staru igračku, ostavljajući je da se sama snalazi u ratom pogođenoj Francuskoj.
U njegov život uskoro je ušla Dora Maar, talentovana fotografkinja i žena koja je obilježila mnoge njegove najpoznatije portrete. Bila je inteligentna i svjesna s kim ima posla, ali to je nije spriječilo da se uplete u mrežu manipulacija. On je uživao u tome da suprotstavlja Doru i Mariju-Terezu, dok su obje zahtijevale da ih izabere. Izabrao je Doru, ali ni ta veza nije trajala. Nakon rata ostavio je i nju i prethodnu ljubavnicu, ostavljajući iza sebe slomljene živote. Kako prenosi N1, Dora je nakon raskida završila na liječenju zbog nervnog sloma, a kasnije se pričalo da je pokušala i da okonča svoj život.
- Međutim, možda je najsnažniji primjer ženske otpornosti u Pikasovom životu bila Françoise Gilot. Ona nije bila nijedna od prethodno pomenutih – nije bila bespomoćna ni bolesna, niti je igrala ulogu poslušne djevojčice. Bila je mlada, ambiciozna i imala je snagu da se suprotstavi. Dok je bio četrdeset godina stariji i globalno poznat, ona je ušla u vezu svjesna njegove moći, ali i spremna da sačuva sebe. Iako je s njim dobila dvoje djece, nije dopustila da je uništi. Kada je postalo jasno da je odnos nepodnošljiv, uzela je djecu i otišla da gradi sopstvenu karijeru, pokazujući da se može prekinuti začarani krug.
Pikaso nikada nije prešao preko tog čina. Govorio je da mu je uništila život, da ga je ponizila odlaskom. Vikao je da nikada nijedna žena ne smije da ode od njega. Ali Françoise je to učinila i nastavila da živi srećno, gradeći uspješnu karijeru i brakove nakon njega. Njena priča je dokaz da čak i najveći manipulatori ne mogu slomiti baš svakoga. Kako piše Kurir, Françoise je kasnije dobila i sudsku bitku protiv njega, što je dodatno pojačalo njegovu mržnju prema njoj, ali i potvrdilo njenu unutrašnju snagu.
Kada se pogleda čitav niz njegovih odnosa, jasno je da Pikasova ideja ljubavi nije imala mnogo veze sa istinskim osjećajem. On je žene koristio kao inspiraciju, modele ili oružje za sopstvenu introspektivnu borbu. Neke je dotjerao do ivice ludila, neke do bolesti, a tek rijetke su uspjele da mu izmaknu iz kandži i spasu sebe. Njegova majka je, čini se, bila u pravu: nijedna žena nije bila istinski srećna uz njega. Njegov život ostavio je dubok trag u umjetnosti, ali i dugačak niz nesrećnih sudbina iza zatvorenih vrata.
