U velikoj ispovijesti za Kurir, legendarni pjevač Jašar Ahmedovski govori o svom životu, karijeri, pokojnom bratu Ipčetu i saradnji sa velikim zvijezdama. Ali, dobro, prije toga, ovako je sve počelo… Bili smo četiri brata i jedna sestra. Ava, Ruždija, Mufit, Jašar i Ipče. Djetinjstvo mi je bilo prekrasno i pamtim ga kao najljepše uspomene. Bio sam nemiran kao i svako dijete. Naši roditelji su bili toliko posvećeni nama da ne znam ni kako da vam to opišem. Imali smo sretno djetinjstvo, bio sam bogat i dobro smo živjeli.
- Nismo bili ekstravagantni, ali moj otac, djed i baka bili su jako imućni u tim krajevima. Tata je liječnik, a mama ima najveću odgovornost da se brine o nama. Uspjela je. Usadila nam je karakter i poštovanje prema drugima. Međutim, kako se ljudi mijenjaju, ljudi se mijenjaju s vremenom… Halid Bešlik Roditelji su htjeli da prvo završim studij, pa me otac poslao u Skoplje. Tamo je bila srednja medicinska škola, pa bih trebao, što se kaže, njegovim stopama, ali rekao sam – neću! Želim u Sarajevo ili Beograd. Jer tamo je glazba popularna, ne znaš koliko je popularna, a mene baš to zanima. No, dobro, otac me odveo u Sarajevo, gdje sam upisala medicinsku školu, što je bio uvjet da se nastavim baviti glazbom. Odlučio sam se za Sarajevo jer je jedan naš sugrađanin radio u gradu, pa bih imao nekoga za sebe.
Čovjek me odveo u bar da poslušam govor mog kolege. Sjećam se da se prvi restoran u koji smo otišli zvao “Pionirska dolina”, koju je pjevao Halid Bešlić. Budući da je u susjedstvu zoološki vrt, ljudi često uđu na piće. Oko osam i trideset sam pitao: “Mogu li otpjevati pjesmu?” Halid mi je rekao: “Ti si dijete, znaš li pjevati?!” otpjevao nekoliko pjesama, restoran je bio krcat. Ne mogu ući. Menadžer me zamolio da ostanem i pjevam s Beshliqijem, a Halid je rekao: “Ako je kolegica, onda dođi, ali dva čovjeka, onda ne…” Onda me preporučio prijatelju.
- Tako je počela moja karijera. Mjesec dana kasnije ljudi su me već prepoznavali na ulici. polog Imao sam nešto novca već kad sam imao deset ili jedanaest godina. Kad god je bilo kakvo slavlje, pustili su me da pjevam i davali mi napojnice. Tako sam kupio svoj prvi bicikl i Pony je bio hit. Pa, kupio sam auto od prvog velikog troška. Rekli su mi “čekaj, prvo kupi stan”, ali ja – ne! Prvi auto! Kupio sam BMW i bio je vrhunski u to vrijeme. Sustav je u to vrijeme funkcionirao u bivšoj Jugoslaviji i imao sam veliki honorar, od prodanih ploča dobivao sam oko 100.000 maraka. Taj BMW košta 55.000, mogu si ga priuštiti. Zatim sam snimio svoju drugu ploču, Svakom svoje, i prodao oko 600.000 malih ploča. Zatim je “A Woman Long to Remember” najpopularnija.
To je moja osobna iskaznica, ta pjesma. Inače, ova ploča je dobila mnogo hitova. Ali imam toliko osobnih karata “Isplači i bit će ti lakše”, “Oženi se njenom ljepotom”, “Kad svijeća dogori” “Ti si tu”… Zaista imam puno Pjesma Moja karijera. Žena vrijedna dugog pamćenja Pjesmu je skladao Šaban, a tekst je napisao Miki Ljubičić. Rekao mi je: “Imam neke pjesme za tebe”. Svidjela mi se čim sam je čula. Nisam imao izbora u tom trenutku, što god stvorim, to je to, što će onda biti s pjevačem.
- Nakon što je lansiran, izazvao je senzaciju. Pjevam je nekoliko puta navečer kad nastupam. Najveća čast je što su nakon toliko godina dječaci i djevojčice zatražili duplo stariju pjesmu od njih, što je umjetniku veliko priznanje. žena snežana Najveća ljubav i podrška u životu mi je supruga Snežana. Zajedno smo od 1982. i u braku smo 20 godina. Odlučili smo se vjenčati jer su me mediji stalno zvali “vjerenica”, ali ako postoji ljubav, papir mi ništa ne znači. Imajući malo slobodnog vremena rekao sam “hajde da se vjenčamo”. Ne radim svadbe jer sam pjevala na previše svadbi i dosta mi je toga. Upravo smo napravili ručak. Snežanu sam upoznao prirodno. Kad sam bio na turneji s Lepom Lukić, ona je došla s prijateljicom i tako smo se upoznali.
Nije da sam sramežljiv, ali nikada u životu nisam bio blizak s curom, ponudio ih pićem ili nečim sličnim…ali sam joj prišao i rekao, hajde da se nađemo ako imamo vremena. U Beograd je došla iz Valjeva jer je tamo išla u srednju školu i trebao mi je netko da me provede po gradu jer sam tek stigla i bilo je zanimljivo. Snežana mi se nikada ne meša u posao niti mi dogovara nastupe.
- Uvijek sam je želio zaštititi od tog svijeta jer je tamo bilo toliko različitih ljudi. Kad smo tek počeli izlaziti, bila je malo ljubomorna što sam popularan i što se sviđam curama. Ali ima povjerenja u sebe i sve je to iza nje. Sretni smo zajedno, stalno putujemo i uživamo. Jedino što nam nedostaje su djeca. Pokušavali smo, hodali okolo, ali nismo uspjeli. Ne možemo imati djecu. To je naša velika želja. Razmišljamo i o posvojenju, ali tu je papirologija jako komplicirana. Da budem iskren, još nisam odustao od te ideje. Volio bih da mogu usvojiti dijete i da ga odgajamo. Jako sam vezan za svoju djecu, posebno za braću i prijatelje. kumovi Imam nekoliko prijatelja na pozornici. Goca Božinovska mi je kao sestra, poznajem je 40 godina.
Ni s njom se nisam često čuo, ali kad bismo se vidjeli na setu, ostajali bismo do dva-tri sata ujutro. Družio sam se i sa Zlatom Petrovich. Udala sam je za Zorana Pejića Peju, kojeg nisam ni poznavala kada me je pozvala. Rekao sam joj: “Oprosti, dušo, ja ga uopće ne poznajem. Nikada ga nisam vidio živog, kako da mu budem kum.” Izabrala sam ga!” Pa, rekla sam, učinit ću to za tebe. Doista. Goka joj je kuma, a ja sam Peggy. Ubrzo su se razveli, pa smo Peja i ja prestali zvati jedno drugo “Kume”.
- Poklanjao sam pjesme Pišem pjesme za Đanija, Snežanu Đurišić, Viki Miljković, Suzanu Jovanović… Mnogo ljudi traži da im pišem pjesme, ali ja to ne radim. Poklonio sam im ove pjesme. Napisao sam mnogo pjesama za sebe, dvije su bile posvećene Ipčetu, „Majko sinova, ja sam brat“, „Nebo krije tajnu“, „Udaj se meni i njenoj ljepoti“, „Družica u kutu“ ”… Skladatelji su jako je teško raditi s ljudima, pa sam odlučio pisati svoje pjesme. Hobi Volim automobile i shopping. Što se tiče garderobe, uvijek se volim lijepo obući. Još dok sam bila mala imala sam svog krojača i uvijek sam odlučivala što ću obući. Sašila sam hlače, jaknu, sve koncem. Ovo sam naslijedio od oca.
Sada mi je najveći užitak ići u shopping, ali ne konzumirati u to vrijeme modernu garderobu. Ne volim slanutak. Znam kombinirati. Ne kupujem u Beogradu. Ima mjesta koja prodaju robne marke, ali ja uglavnom kupujem u inozemstvu. Milano, Zürich, Frankfurt. Plus, tamo su me ljudi poznavali, puno nas je radilo, a meni je bio popust. Moje zadovoljstvo su ormari i automobili.
