Bez njega i njegovih komentara se najpopularnije muzičko takmičenje u regiji danas ne bi moglo ni zamisliti. Kao bosanskohercegovački harmonikaš, skladatelj i producent, Dragan Stojković stekao je ogromnu popularnost kao član žirija glazbenog natjecanja Zvezde Granda. Povremeno odluči dati javnosti uvid u svoj osobni život, ali uglavnom drži zatvorena vrata svog privatnog svijet. aAktivan je na društvenim mržama pa tako ponekad objavi i neku fotku iz svog doma. .Rođen u Sarajevu i odrastao u Konjicu, od sedamdesetih godina živi i radi u Beogradu.U ovom prefinjenom dijelu Beograda, Bosanac Dragan Stojković boravi u luksuznoj vili, pokazujući svoj afinitet prema raskoši. Uz preko četrdeset godina druženja, on i njegova supruga Dunja izgradili su trajnu vezu.
Godine 1977. sklopili su svetu bračnu vezu i bili blagoslovljeni dolaskom svog voljenog sina, Aleksandra, ubrzo nakon toga. Aleksandra je 1986. godine na svijet poželjela kćer, koja je od tada postala poznata kao talentirana pjevačica poznata pod umjetničkim imenom Džija.Nadimak koji je dobila po ocu, koji joj je često pjevao pjesmu “Oj, gjevko, jidžo moja”, doista je izvor njenog porijekla.
U mladosti je Aleksandar Stojković bio fasciniran heavy metal glazbom; međutim, na kraju je odlučio krenuti na drugačije putovanje.Trenutno ima zvanje inženjera poljoprivrede i svoje stručno znanje aktivno primjenjuje na terenu.Dragan i Dunja Stojković, bračni par s prebivalištem na Bežanijskoj kosi, rado provode vikende obilazeći tržnicu, napomenula je popularna sudionica glazbenog show programa.
Od samog početka bilo mi je jasno da je Dunja pun pogodak. Brine se o meni i s velikim umijećem kuha moja omiljena jela. Posebno volim punjene paprike, a njezina priprema istih je naprosto fantastična. Da ne spominjem njezine divne urmašice i kadaif.Moj Dunjin kadaif, iako sam probao razne druge, može se mjeriti samo s autentičnim kadaifom iz Istanbula, kako ga hvali Bosanac koji se rijetko pojavljuje u medijima.
Zahvalan sam što moj suprug nikada nije težio postati slavna osoba jašući na kapu druge slavne osobe.Što se tiče ljubavi prema obitelji i djeci, ona je moj najveći i istinski izvor podrške. Kao suprug, uzvraćam istom razinom odanosti. Prava bit ljubavi istinski se osjeti kada se doživi.
Unatoč težnjama roditelja da se bavi medicinom, zrakoplovstvom, pravom ili bilo kojim drugim smjerom studija, Stojkovićeva strast prema glazbi uzela je maha. U petom razredu osnovne škole otac mu je poklonio prvu harmoniku. Ljubav prema instrumentu rodila se prilikom posjeta jednom restoranu u Konjicu, gdje su on i njegovi roditelji uživali u nedjeljnim ručkovima uz svirke uživo. Stojković se prisjeća kako je bio očaran harmonikaševim nastupom, nerijetko bi satima bio potpuno opčinjen.
Otac mu je kasnije u jednoj sarajevskoj knjižari kupio veću harmoniku, opremljenu sa 38 basova. Već sljedećeg dana uspio je naučiti svirati pjesmu “Livadica oko jasenja” koju je prethodno čuo na radiju. Dok su se drugi dječaci bavili pecanjem i nogometom, Stojković se mogao naći na balkonu svoje obiteljske kuće, izgubljen u melodijama koje je stvarao. Iako bi se susjedstvo okupljalo da ga sluša, on je ostajao ravnodušan, svirajući isključivo za vlastiti užitak.
U početku bi svoju harmoniku nosio u park kako bi provodio vrijeme s prijateljima. No, kada su Beatlesi stekli popularnost, odlučio je svladati bas gitaru. Dok je bio kod kuće svirao je narodnjake na harmonici, au gradu se pridružio bendu Indeksi. Svoje glazbeno putovanje započeo je s bas gitarom, no ubrzo je svoje vještine proširio na sviranje klasične gitare i bubnjeva. Uz svoj bend nastupao je na živahnim plesnjacima u Domu izviđača u Konjicu. Nakon završenog osnovnog obrazovanja u Konjicu, upisuje jednu od najboljih srednjih škola u Bosni i Hercegovini.
Rado se prisjeća svog profesora srpsko-hrvatskog jezika Jure Blažića koji im je usadio važnost profinjenog književnog govora. Osim toga, njegov profesor glazbe, Sergije Beljajev, osnovao je glazbenu školu u Konjicu i formirao zbor “Djevojke s Neretve”, koji je Stojković pratio na raznim turnejama i natjecanjima. Zbog svoje popularnosti u društvu dobio je nadimak “veliki poglavica”.
Tijekom svog života bio je sklon lakom zaljubljivanju i posjedovao je osjetljivu prirodu. Nevjerojatno, njegove su naklonosti uzvraćale djevojke koje je progonio. Tijekom srednjoškolskih godina uplovio je u vezu sa sadašnjom suprugom Dunjom. Godine 1974. oboje su pohađali fakultet u Beogradu, Dunja je studirala ekonomiju, a Dragan pravo. No, nakon dvije godine studija prava, odlučio se prebaciti na Ekonomski fakultet, koji je u konačnici i diplomirao.
Njegov glazbeni put započeo je u Beogradu, gdje se uključio u razna kulturno-umjetnička društva. U početku je godinu dana svirao u KUD-u “Branko Krsmanović”, gdje je stekao dragocjene spoznaje o različitim stilovima narodne glazbe. Nakon toga se pridružio KUD-u “Ivo Lola Ribar” i imao priliku upoznati talentiranog violinista orkestra Zorana Karanikolića. Potom postaje članom KUD-a “Jedinstvo”, čime dalje produbljuje svoje razumijevanje i poštovanje narodne glazbe.
Godine 1977. Mile Martinović i Dule Jovanović pozivaju ga da se pridruži njihovom orkestru u cijenjenom hotelu “Jugoslavija” u Beogradu. Ovo iskustvo njeguje kao jedan od najljepših glazbenih trenutaka u svojoj karijeri.U tom razdoblju nailazi na Mileta M. Ilića, poznatog i kao Mile Bas, te udružuju snage i osnivaju Južni vetar. Tada je počeo producirati početne skladbe za koje je zaslužan Južni vetar, a ne njegovo vlastito ime.
