Izraz: “Pazite da ne ugrozite našu dobrobit” je izraz koji roditelji često koriste, a njegovo ponavljanje može izazvati znatnu zbrku u umovima male djece. Biljana Lajović, psihologinja sa značajnim iskustvom, uočila je značajnu pogrešku kod suvremenih “modernih” roditelja, koji postignuća djeteta stavljaju ispred emocionalnog blagostanja. Ističe da uporno traženje iznimnih rezultata nalikuje stavljanju tereta na stakleni stup, što u konačnici dovodi do loma.
- Slična se pojava događa i kod djece. Ona je u Politici napomenula da neka djeca od polaska u vrtić služe kao pokazatelji kvalitete roditeljstva, napominjući da nije pokazatelj dobrog roditeljstva kada roditelji daju prednost površnim postignućima u odnosu na emocionalni i socijalni razvoj svoje djece. Studije pokazuju da se pedeset posto svih poremećaja mentalnog zdravlja očituje prije četrnaeste godine.
Obrazloženje je evidentno. Djeca i adolescenti predstavljaju osjetljivu demografsku skupinu. Tek trebaju dostići punu zrelost, suočavaju se sa značajnim zahtjevima i često im nedostaje emocionalna podrška obitelji. Ta neravnoteža može dovesti do problema s mentalnim zdravljem, koji nisu uvijek jednaki kliničkom poremećaju. Ponekad problem mentalnog zdravlja služi kao pokazatelj da postoje problemi unutar obiteljske strukture. Na primjer, ne promiče se sustav vrijednosti koji daje prednost radu, trudu i postignuću; umjesto toga, postoji fokus na postizanje vrhunskih ocjena.
- “To je samo jedan vid pritiska”, tvrdi Lajović. U mislima joj i dalje odzvanjaju riječi koje je dobila od jedne majke dok je bila školska psihologinja: „Pazi da nas sve ne ugroziš. Lajović primjećuje: “Ovakvo fraziranje, nekoć rijetko i nalik na generacijsku pojavu, postalo je uobičajeno.
Danas roditelji implicitno predviđaju i često ističu postignuća svog djeteta, napominjući da je ono akademski izvrsno s peticama, svira klavir i violinu i sudjeluje u sportove poput tenisa, gdje ga trenira netko tko je upoznat s Novakom Đokovićem naglasiti da dijete pohađa treninge unatoč financijskim ograničenjima, jer je posudilo novac kako bi si to priuštilo. Posljedično, postoji očekivanje za vrhunskim učinkom, što rezultira abnormalnom razinom pritiska na dijete.
- Naglašava nužnost da se djeca više uključe u nenatjecateljske aktivnosti umjesto u one koje su suradničke. Lajović objašnjava da pretjerani natjecateljski duh kod djece potiče osjećaj nesigurnosti i može dovesti do ponašanja koja odudaraju od moralnih standarda, poput nepoštenja. Ako se djeca ne osjećaju ugodno u vlastitom identitetu, vjerojatno će se susresti s problemima mentalnog zdravlja.
Tijekom adolescencije te krize mogu postati osobito teške, potencijalno rezultirajući pojavom ovisnosti o drogama. Unutar odgojno-obrazovne sredine primjetan je porast najtežih oblika nasilja među učenicima, kao i onih usmjerenih prema odgajateljima. “Nasilno okruženje prvenstveno njeguje nesigurnost, ulijeva strah i dovodi do problema s mentalnim zdravljem.”
- Kada ova tri čimbenika postanu izražena, stvaraju štetne, a ne potporne temelje za razvoj djece. Bitno je da se uključimo u smisleniju i autentičniju komunikaciju jedni s drugima. Stoga, ako se suočavam s problemom, trebao bih to otvoreno izraziti. Mora se izbjegavati šutnja, jer je dijalog bez naknadne akcije neučinkovit. Ako se zabrinutost iznese odraslima koji zatim ne poduzmu ništa, djeca i adolescenti mogu postati obeshrabreni i prestati prijavljivati probleme. Ta šutnja dovodi do patnje, što neminovno doprinosi psihičkim poteškoćama“, zaključuje Lajović.
