Teolog je primijetio: “Ako se danas ne popravimo u odnosu na jučer, neizbježno ćemo se naći u goroj situaciji. Pravoslavni kršćani često razmišljaju o prirodi grijeha i razmatraju koji su prijestupi najznačajniji, osobito tijekom uskršnjeg ili Velikog posta, čiji se završetak događa danas u trećem tjednu.
- Iako su mnogi upoznati s konceptom “sedam smrtnih grijeha”, postavljaju se pitanja u vezi s obrazloženjem iza ovog specifičnog broja i pravog značenja “smrtnog grijeha”. Ova zabuna se povećava za vjernike, jer se podrazumijeva da, osim za čin samoubojstva, ostaje mogućnost iskrenog pokajanja za sve druge radnje. Da bismo shvatili duboku prirodu i značaj grijeha, neophodno je najprije razjasniti pojam tog stanja, kako navodi Pravoslavni bogoslovski fakultet.
Sveti Nikola Kavasila grijeh karakterizira kao bolest volje. Budući da se volja očituje u stvarnosti, grijeh se ne može smatrati samo apstraktnim pojmom negativnog osjećaja; nego je njegov utjecaj opipljivo očit u našim životima. Naša svakodnevna iskustva ilustriraju poteškoće koje donosi fluktuirajuća volja i posljedice koje nam ona može nametnuti. Podijeljenost u donošenju odluka i fragmentirani misaoni procesi dovode pojedince u unutarnji sukob, koji se potom proteže i na njihove odnose s drugima.
- Ovo stanje otuđenosti od sebe, ali i od drugih, predstavlja stanje grijeha, kako to u intervjuu za “Telegraf” artikuliše Nikola Lukić, asistent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Posljedično, grijeh ne treba promatrati samo kao duhovni koncept koji povremeno priznajemo; nego predstavlja istinski izazov našem postojanju i izborima koje donosimo u vezi s našim identitetom, tvrdi on.
Sveto pismo prenosi poruku: “Svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ni hula na Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima.” Ova izjava nije zamišljena da ulije strah; nego mu je cilj izraziti istinsku brigu za ljudsko postojanje, kako u sadašnjosti tako iu budućnosti. Razmatrajući primjer poroka ili ovisnosti, možemo jasno uočiti posljedice volje pogođene grijehom. Hula na Duha Svetoga utjelovljuje negativno unutarnje raspoloženje prema Kristovu djelu, koje je nepromjenjivo i, prema tome, neoprostivo.
- Ne radi se o tome da Bogu nedostaje sposobnost oprostiti grijeh; umjesto toga, stav usvojen prema Kristovom evanđelju je toliko iskrivljen i isključiv da ne dopušta nikakvu priliku za preobrazbu i pokajanje. Prema Lukiću, hula na Duha Svetoga označava naše trajno odbacivanje Božjeg poziva i našu promišljenu, nepokolebljivu nepokajanost, kao i naše opredjeljenje za put samodostatnosti.
Ne radi se o tome da Bogu nedostaje sposobnost da oprosti grijeh; nego je iskrivljeni i isključivi stav pojedinca prema Kristovom evanđelju ono što isključuje svaku mogućnost preobrazbe i pokajanja. To potiče na ispitivanje statusa sedam smrtnih grijeha i nastoji razumjeti zašto se oni smatraju smrtnima ili smrtnijima od drugih prijestupa. Slijede identificirani grijesi: ponos, pohlepa, blud, zavist, prejedanje, slabo pamćenje i lijenost. Apostol Pavao daje jasno svjedočanstvo: “Plaća je grijeha smrt.”
- Grijeh prirodno vodi u smrt, baš kao što loši izbori neizbježno rezultiraju propašću. Posljedično, svaki grijeh nosi potencijal smrtnih posljedica, budući da kontinuirano bavljenje njime nepopravljivo šteti našoj biti. Funkcionira kao virus koji se infiltrira u naš sustav, a ako se taj virus razmnoži ili se odmah ne neutralizira, cijeli sustav će se urušiti, donoseći sa sobom sve poznate neizbježne posljedice. Nadalje, napominje se da je ljutnja također uključena u ovaj kontekst; međutim, ljutnja doista može proizaći iz bilo kojeg od gore navedenih grijeha, kao i iz nerazumijevanja i slabosti.
Ipak, on primjećuje da postoji obrazloženje za naglasak stavljen na ove grijehe, koji su označeni kao smrtni. – Njihovi postupci ne proizlaze iz slabosti nego iz vlastite volje i namjere. Osim toga, doprinose brojnim drugim grijesima. Težina ovih prijestupa najbolje se shvaća kada se usporedi s vrlinama koje im stoje nasuprot. U slučaju ponosa, poniznost služi kao protuteža.
- Ponos predstavlja stanje u kojem pojedinac pogrešno procjenjuje svoj odnos s drugima, doživljavajući sebe superiornijim ili privlačnijim. Smirivanjem sebe čisti se zamračeno zrcalo percepcije, dopuštajući našim nedostacima da postanu očitiji, čineći ih time predmetom potrebne korekcije. Opsjednutost bogatstvom ili pohlepom nepovratno šteti našoj sposobnosti da suosjećamo s drugima, a točna perspektiva po ovom pitanju je da “gdje leži vaše blago, tamo će vam biti i srce.
Blud potkopava svetost tijela promičući pretjerano naglašavanje senzualnosti i strasti, prisiljavajući pojedince da se priklone takvim nagonima. Prisutnost zavisti nas pogađa, jer zavideći drugima nanosimo bol sebi, a ne osobi za kojom žudimo. Ova emocija proizlazi iz nespremnosti da priznamo da postoji netko tko je superiorniji od nas u našim nastojanjima. Doista, spoznaja da postoji veći talent je neosporna! Lijek za pretjerano samodivljenje leži u principu “često činite jedni druge većim od sebe.
- Pretjerana konzumacija nepovoljno utječe na naše fizičko blagostanje i služi kao jasan pokazatelj da grešno ponašanje nosi opipljive fizičke posljedice. Pogrešno se sjećati znači osuđivati samog sebe. U molitvi Gospodnjoj izgovaramo: “I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.” Opraštamo li doista ili smo umjesto toga procijenjeni na temelju nedostatka ljubaznosti?
Nadalje, zašto se možemo suzdržavati od upuštanja u razgovor s drugima dok istovremeno želimo Božje pažljivo uho? Primarni problem pri ruci je lijenost. Kršćanski život utjelovljuje dinamičnu stvarnost koja prihvaća promjene i suočava se s izazovima s realizmom i hrabrošću, nasuprot njihovom prikrivanju kroz pasivnost. Prema teologu, lijenost služi kao temelj nepokajanja. Ako danas ne budemo bolji nego što smo bili jučer, neizbježno ćemo biti još gori. Popis smrtnih grijeha služi kao podsjetnik na ovu istinu.
- Ako ne uspijemo nastojati iskorijeniti jučerašnje prijestupe i ostanemo zarobljeni u slabosti loših izbora, obavijeni depresijom i očajem dok zanemarimo prepoznati Krista Spasitelja, naš je grijeh doista postao smrtan. Katalogiziranje grijeha u kontekstu broja sedam nije samo rimokatoličko-skolastički konstrukt koji zaslužuje odbacivanje. Nadalje, pravoslavlje ne treba doživljavati kao izravnu suprotnost rimokatolicizmu, u odnosu koji mora inherentno stajati u suprotnosti.
Ovo nabrajanje se ne osporava, jer ne označava konačan zbroj; nego ističe najopasnije prijestupe i njihove trajne posljedice, kako on objašnjava. Ako svjetionik na moru služi svrsi, je li doista važno tko ga je izgradio? Njegov nastanak pripisuje se kolektivnim iskustvima Crkve, obuhvaćajući posvete svetaca i asketa koji su vjerno slijedili Kristov nauk.
- Sadašnje razdoblje molitve tijekom korizme (Velike, Uskrsne korizme) može se prikladno sažeti riječima Efrema Sirina, koje služe kao prikladan zaključak našeg kratkog istraživanja ove teme: “Gospodine, Vladaru života moga, ne daj mi duha lijenosti, razdražljivosti, ljubavi prema vlasti i praznog brbljanja, podari mi, sluzi svome, Gospodine, duh poniznosti i ljubavi da prepoznam svoje grijehe i suzdržim se od osuđivanja svoga brata, jer Ti si blagoslovljen u vijeke vjekova.
