Saša Popović, takozvani “estradni mag” i bivši direktor “Granda”, sudeći po intrigantnoj biografiji, morao je mnogo da radi kako bi postigao sve čime se sada može ponosno pohvaliti. Njegov život nije uvijek bio bajka, nije bio bez izazova, a sve to otkrivaju i izneseni podaci istaknuti u njegovoj biografiji.
Životna priča svima dobro poznatog lica s glazbene scene naših prostora nalikuje scenariju prikladnom za holivudski blockbuster. Saša Popović, harmonikaš, pjevač i mentor bezbrojnim mladim umjetnicima, ima zadivljujuću životnu priču kojom se vrijedi pohvaliti. Rođen 1954. u Novom Sadu, osoba koja će kasnije postati jedna od najutjecajnijih i najuspješnijih osoba u regionalnoj glazbenoj industriji, svoje prve godine proveo je u ovom gradu. No, 1996. godine donosi odluku o preseljenju u Beograd. U godinama odrastanja živio je u župnoj kući uz Nikolajevsku crkvu, gdje je njegov djed imao istaknutu dužnost. Živeći s djedom i bakom, roditeljima i starijom sestrom, Stevan Popović je bio izložen vjerskom odgoju koji će oblikovati njegov život sljedećih trideset godina.
Postojale su svojedobno teorije da je Popovićev djed bio taj koji je vjenčao Alberta i Milevu Anštajn u Nikolajevskoj crkvi. Ostaje neizvjesno je li moj djed obavljao krštenja djece Milene i Alberta Einsteina. No, ono što je nedvojbeno jest da je cijenjenu dužnost poglavara obnašao izvanredna tri desetljeća, u rasponu od 1933. do 1963. godine, što je potvrdio Popović u razgovoru za domaće medije.
Sa sklonošću prema nogometu, posvećivao je nebrojene sate nabijajući loptu na obližnjem igralištu. S osam godina otac ga je doveo na prvu utakmicu u kojoj je bio domaćin cijenjeni nogometni klub “Vojvodina”. Od tog trenutka nogomet je postao središte njegove pažnje. U Vojvodini se usavršavao niz godina, njegujući težnju da se bavi sportom kao profesijom. Međutim, sudbina je za njega imala druge planove, odvodeći ga na sasvim drugačiji put.
U želji da ga od nogometa odvrati glazbi, otac mu je poklonio harmoniku. Ova se strategija pokazala uspješnom jer je Popović upisao nižu glazbenu školu, otvarajući put svojoj budućnosti u glazbenoj industriji. Sa svojih 17 godina već je formirao vlastiti orkestar, osvajajući publiku na raznim događanjima. Uz nepokolebljivu podršku roditelja, emotivnu i financijsku, osnovao je renomirani orkestar “Lira show” koji je vrlo brzo stekao ogromnu popularnost. No, prijelomni trenutak dogodio se kada je Milovan Ilić Minimaks u svojoj emisiji “Pretežno vedro” bezbrižno pustio snimku njihova nastupa. Tada je Brena dobila nadimak Lepa, a emisija Lira promovisala je Slatki greh.
Nakon ove prekretnice uslijedili su nezaboravni nastupi u prestižnom hotelu “Jugoslavija” i izlazak drugog albuma pod nazivom “Mile voli disko”. Naime, naslovne pjesme i zadivljujuća melodija “Lady from London” pojavile su se kao izvanredni hitovi s ovog albuma.
- U rekordnom roku, drugi album brzo je rasprodan s početnom nakladom od preko 300.000 primjeraka. Njihovi nastupi diljem Jugoslavije započeli su u veljači 1983., s noćnim koncertima koji su održavani u većim i manjim dvoranama diljem Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije.
Sreća Saše Popovića proširila se izvan njegovog uspješnog profesionalnog života; također je bio blagoslovljen ljubavlju. Raskrstio je ljubav svog života s kojom i dalje dijeli blažen brak. Tijekom preseljenja u Beograd upoznao je talentiranu pjevačicu Suzanu Jovanović. Sudbina je imala ulogu u njihovom prvom susretu unutar zidova glazbenog studija. Kemija između njih pojačala se tijekom sljedećih susreta, što je dovelo do njihove zajednice 1997. Od tog su trenutka nerazdvojni, povezani ljubavlju koja ne poznaje granice. Njihova zajednica rodila je kćerkicu Aleksandru, a dijele i brigu o Suzaninom sinu Danijelu iz prošlog braka.
