Nekada se desi da slavna osoba prerano izgubi život i to šokira cijeli region. U ovakvim slučajevima nam padnu na pamet Toše Proeski, Ena Begović, Ipče Ahmedovski i drugi miljenici javnosti. Danas podsjećamo na još jedan prerani gubitak na jugoslovenskoj estradi.
- Trajni klasici jugoslavenske glazbe sadrže omiljene pjesme nastale prije gotovo pedeset godina koje i danas odjekuju kod publike. Nastala prije više od 40 godina, cijenjena glazbena grupa “Crvena Jabuka” zadržala je značajan utjecaj.
Tijekom godina pouzdano su objavljivali bezvremenske hitove, učvršćujući svoj status legendarnog benda. Od samog početka, njihova predanost iskrenim emocijama služila je kao njihov temeljni princip, koji ih razlikuje od ostalih. Umjesto da se prilagođavaju trendovima, njihov je fokus dosljedno bio na poticanju duboke veze sa svojom publikom.
Ipak, na vrhuncu njihova uspjeha dogodila se tragedija koja je ostavila trajne posljedice od kojih se nikada nisu u potpunosti izliječili. Naime, 18. rujna 1986. godine bend “Crvena jabuka” doživio je tešku prometnu nesreću u Jablanici na putu za koncert u Mostar.
Ovaj željno iščekivani nastup na stadionu “Kantarevac” označio je početak ambiciozne turneje benda u usponu, a dvorana je bila prepuna obožavatelja uzbuđenih da uživaju u njihovom jedinstvenom glazbenom stilu.
- Nažalost, koncert “Crvene jabuke” nije održan, a nadolazećih nastupa u istom sastavu nema. Ričl, rođen 12. marta 1962. godine, odgajala je na Koševu majka Elvira nakon prerane smrti oca Ferdinanda.
Nakon završene srednje glazbene škole, upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, gdje je završio prve dvije godine. U to vrijeme Ričl se susreće s Brankom Đurićem Đurom i Zlatkom Bostandžićem, što je rezultiralo stvaranjem benda „Ozbiljno pješte“, gdje je Ričlov glazbeni suradnik postao Zlatko Arslanagić, a kasnije mu se pridružio i Elvis J. Kurtović.
- Početkom 1985. godine, potaknut sve većom ljubavlju prema glazbi, odlučio je napustiti svoju bivšu grupu. Udruživši se s Arslanagićem, krenuli su na novi put, osnovavši kultni bend Crvena jabuka.
Početne faze stvaranja albuma odvijale su se na tavanu Zlajina stana, gdje su svoj trud uložili u pisanje pjesama. Pratili su ih talentirani glazbenici: Aljoša Buha, basist porijeklom iz Zenice, poznati klavijaturist Dražen Žerić Žera iz poznate grupe Žaoke i bubnjar Darko Jelčić Cunja, koji je također došao iz Zenice.
Svojedobno je Ričl radio uz Nelu Karajlić, koja će kasnije postati zapaženi nadrealist, i vodio radio emisiju na Radio Sarajevu. Cijenjen kao vrhunski gitarist na sarajevskoj rock sceni, Ričl je također stekao priznanje za svoje glumačke vještine nakon što je dobio ulogu u prvoj sezoni serije “Top lista nadrealista” 1984. godine.
U poslijepodnevnim satima članovi orkestra krenuli su iz Sarajeva za Mostar, putujući u tri automobila i malim kamionom punim njihovih instrumenata. Fićom su upravljali bas gitarist Aljoša Buha, solista Dražen Ričlo Zija i vozač Zlatko Arslanagić.
- Tik iza njih, u Golfu, bili su Dražen Žerić i Darko Jelčić. Putujući iz Jablanice prema Mostaru, organizator ture iz zeničkog “Atlasa”, zajedno sa Žerićem i Jelčićem, naišao je na pozamašnu gužvu koja je okruživala uništenog Fiću.
No, bili su u žurbi i nisu imali vremena o tome razmišljati jer su žurili na koncert. Vozilo je niotkuda naglo skrenulo ulijevo i zabilo se u kamion vršanskih registracija, proizvodeći zaglušujući zvuk. Bio je to dan ispunjen poteškoćama i intenzivnim osjećajima. Kada smo stigli na prepuni stadion u Mostaru, policija se konačno pojavila oko 20:30 navečer.
Kako je glazba naglo prestala, raspoloženje je postalo mračno i krenuli smo prema bolnici u Mostaru. Na naše zaprepaštenje, ispratila nas je cijela gomila stvarajući upečatljiv prizor. Ispred bolnice tisuće su se okupile kako bi odale počast uspomeni na izgubljene.
- Žera se živo prisjeća tužnog događaja koji je trajno narušio ugled Crvene jabuke. U intervjuu za časopis Čao, majka Dražena Ričla hrabro je ispričala potresne detalje tragedije koja se odigrala u lipnju 1989. godine.
Tjedan prije nesreće živo mi se urezao u sjećanje, poklapajući se s našim zajedničkim putovanjem u Rumunjsku, gdje moj brat posjeduje ljetnikovac. Bilo je to divno razdoblje za nas, prepuno radosti i smijeha. Po našem povratku, moj brat i šogorica posjetili su nas na opuštenoj kavi.
Dražen je počeo pričati o nadolazećoj turneji i šuškanju oko izlaska drugog albuma. Jasno se sjećam da je rekao: “Volio bih da se sve ovo može odgoditi.” Nisam ni slutio koliko ću se osjećati presretno ako mi se ta želja ostvari. Počela je prepričavati priču, otkrivajući da nisam bio svjestan događaja koji su se dogodili.
- Kasnije su ispričali kako su proveli beskrajne sate na groblju, ne mogavši se povući. Ogromno mnoštvo mladih okupljalo se cijelu noć uz grob moga voljenog Dražena, žalosno jecajući.
To je pokazalo dubinu ljubavi koju su svi imali za njega. Mogu samo reći da ga je proljeće primilo u naše živote, a jesen ga je bešćutno preuzela. Njegovo vrijeme na Zemlji bilo je srcedrapajuće kratko. Unatoč tome, čvrsto vjerujem da je u svom kratkom postojanju postigao više nego što bi se većina mogla nadati da će postići u cijelom životu.
- “Njegov je život nesumnjivo imao značaja”, zaključila je teška srca. Stih iz jedne od njegovih pjesama ugraviran je na Draženovu nadgrobnu ploču s motivom izrezanih jabuka.
