Hitovi koji su nastali prije skoro pola vijeka i danas su slušani i spadaju u klasike jugoslovenske muzike. Prije više od 40 godina na glazbenu scenu pojavio se renomirani glazbeni ansambl “Crvena Jabuka”, čiji utjecaj traje. Tijekom godina dosljedno su proizvodili bezvremenske hitove, učvršćujući svoj status legendarnog benda. Ono što ih izdvaja je njihova nepokolebljiva predanost čistim emocijama, koja ih je vodila od samog početka. Umjesto prilagođavanja trendovima, uvijek im je prioritet bilo povezivanje sa srcima svoje publike. Međutim, na vrhuncu njihove popularnosti dogodila se tragedija ostavivši trajan utjecaj od kojeg se nikada nisu u potpunosti oporavili.
Naime, 18. rujna 1986. godine članovi benda “Crvena jabuka” doživjeli su tešku prometnu nesreću u Jablanici, putujući na koncert u Mostar. Dugo iščekivani nastup na stadionu “Kantarevac” u Mostaru trebao je započeti ambicioznu turneju benda u usponu. Ljubitelji njihovog jedinstvenog glazbenog stila popunili su dvoranu do posljednjeg mjesta. No, koncert “Crvene jabuke” nije održan, a ne planiraju se ni budući nastupi u istom sastavu. Rođen 12. marta 1962. godine, Ričl je djetinjstvo proveo na Koševu pod brigom majke Elvire, jer mu je otac Ferdinand preminuo u njegovim ranim godinama. Nakon završene srednje glazbene škole, upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, gdje je završio prve dvije godine studija. U to vrijeme Ričl se susreće s Brankom Đurićem Đurom i Zlatkom Bostandžićem. Ubrzo je uslijedilo formiranje benda “Ozbiljno prješte” sa Zlatkom Arslanagićem kao Ričlovim glazbenim pratiocem, a kasnije se suradnja proširila i na Elvisa J. Kurtovića. U prvim mjesecima 1985., potaknut sve većom strašću prema glazbi, donio je odluku da se rastane od svoje prethodne grupe. Udruživši se s Arslanagićem, krenuli su na novo zajedničko putovanje, formirajući kultni bend Crvena jabuka. Kreativni proces za njihov album prvijenac odvijao se u krugu Zlajinog stana u potkrovlju, gdje su pretočili svoje srce u stvaranje pjesama. S njima su snage udružili i talentirani glazbenici: basist Aljoša Buha porijeklom iz Zenice, klavijaturist Dražen Žerić Žera iz renomirane grupe Žaoke i bubnjar Darko Jelčić Cunja, također iz Zenice. Jedno vrijeme Ričl i budući nadrealist Nele Karajlić zajedno su vodili radio emisiju na Radio Sarajevu. Ričl je bio vrlo cijenjen kao jedan od vrhunskih gitarista sarajevske rock scene, ali i kao talentirani glumac. Dapače, čak je osigurao i ulogu u prvoj sezoni serije “Top lista nadrealista” iz 1984. godine.
U poslijepodnevnim satima članovi orkestra krenuli su iz Sarajeva za Mostar, putujući u tri automobila i malim kamionom s njihovim instrumentima. Aljoša Buha, bas gitarista, uz solistu Dražena Ričla Ziju i vozača Zlatka Arslanagića, okupirali su Fiću. Odmah iza njih u Golfu su bili Dražen Žerić i Darko Jelčić. Na putu od Jablanice do Mostara, organizator ture iz zeničkog “Atlasa”, zajedno sa Žerićem i Jelčićem, naišao je na pozamašnu gužvu koja je okruživala uništenog Fiću. No, bili su u stisci s vremenom da bi to previše primijetili dok su žurili prema koncertu.. Vozilo je iznenada naglo skrenulo u oštrom zavoju, skrenulo ulijevo i uz odječan udar udarilo u kamion vršanskih registracija. Bio je to dan pun izazova, pun emocija. Već smo se okupili na mostarskom stadionu koji je bio prepun ljudi. Međutim, policija je konačno stigla tek oko 8.30 navečer. Atmosfera je bila sumorna jer su ugasili glazbu i krenuli smo prema bolnici u Mostaru. Začudo, pridružila nam se cijela publika, stvarajući snažan prizor. Ispred bolnice su bile tisuće ljudi koji su došli odati počast. Žera se živo sjeća ovog srceparajućeg događaja koji je zauvijek okaljao nasljeđe Crvene jabuke. Majka Dražena Ričle u intervjuu za magazin “Čao” smogla je hrabrosti ispričati detalje ove stravične tragedije koja se dogodila u lipnju 1989. godine.
Živo se sjećam tjedna koji je prethodio nesreći. Bilo je to tijekom našeg zajedničkog boravka u Rumunjskoj, gdje moj brat posjeduje ljetnikovac. Bilo nam je nevjerojatno, ispunjeno radošću i smijehom. Po našem povratku, moja šogorica i brat svratili su na usputnu kavu. Tada je Dražen počeo pričati o nadolazećoj turneji i uzbuđenju zbog izlaska drugog albuma. Jasno se sjećam njegovih riječi: “Volio bih da se sve ovo može odgoditi.” Nisam ni slutio kolika bi sreća bila da mi se ta želja ostvarila. Počela je prepričavati priču, otkrivajući da nisam bio svjestan onoga što se dogodilo. Kasnije su mi javili da su sate i sate provodili na groblju, ne mogavši se otrgnuti. Cijele noći okupilo se na tisuće mladih koji su sjedili uz grob moga voljenog Dražena i lili suze žalosti. Bio je to dokaz koliko su ga svi obožavali. Mogu samo reći: proljeće ga je donijelo u naše živote, a jesen ga je okrutno odnijela. Njegovo vrijeme na ovoj zemlji bilo je tragično kratko. Međutim, čvrsto vjerujem da je u svojih nekoliko godina postigao više nego što bi se većina ikada mogla nadati da će postići u životu. Njegovo postojanje bilo je nedvojbeno značajno”, zaključila je teška srca. Na Draženovom nadgrobnom spomeniku, koji ima oblik prerezane jabuke, uklesan je stih iz jedne od njegovih pjesama.
