Ostavština Dražena Petrovića zauvijek će ostati upisana u anale košarkaške povijesti. Priznat kao jedan od najvećih igrača u sportu, njegova izvanredna postignuća i rekordne izvedbe, postignute u dobi od 28 godina, služe kao izvor inspiracije za ambiciozne mlade sportaše. Osim njegovih iznimnih talenata na terenu, njegova inherentna ljubaznost i blistav osmijeh bili su ono što ga je doista razlikovalo.
- Sadržaj će se nastaviti nakon oglasa. Petrović je u svojim formativnim godinama u Šibeniku iskazao izniman košarkaški talent igrajući za lokalni šibenski klub. Sa samo 15 godina debitirao je u Prvoj ligi Jugoslavije, čime se svrstao među najmlađe igrače u povijesti lige. Već u toj ranoj fazi bilo je vidljivo da posjeduje izvanredne vještine. Godine 1989. Dražen se pridružio Portland Trail Blazersima, ostvarivši svoju težnju da se etablira u NBA, priznatoj kao prva svjetska košarkaška liga.
Unatoč velikoj konkurenciji koja je ograničavala njegovu ulogu u momčadi, Dražen je ustrajao. Njegovo NBA putovanje doista je dobilo na zamahu nakon njegovog transfera u New Jersey Netse 1991. Tijekom svog mandata s Netsima, postao je ključni igrač i jedan od najboljih strijelaca lige, s prosjekom od više od 20 poena po utakmici, dok je također služio kao inspiracija za brojne ambiciozne košarkaše širom svijeta.
- Njegova predanost, strast prema sportu i neumoljiva potraga za poboljšanjem ostavili su trajno nasljeđe. Godine 2002. Drasen je posthumno primljen u Springfieldsku košarkašku Kuću slavnih u znak poštovanja. Osim toga, dres s brojem 3, koji je nosio dok je igrao za New Jersey Netse, umirovljen je. Mike je Dražana upoznao u profesionalnom okruženju, gdje je radio kao sportski novinar. Unatoč naporima da održi visoku razinu profesionalizma i zadrži određenu distancu od svog kolege kako bi omogućio realan dogovor, proslavljeni je košarkaš teško uzvratio istom mjerom.
Osvojila ga je Dražanova energija, međuljudski pristup i cjelokupno držanje. Prošle je godine za USA Today napisao potresan tekst o svom prijatelju Draženu, otkrivši brojne dosad nepoznate detalje. U nastavku donosimo potpunu transkripciju tog djela: “Nekoliko tjedana prije Božića 1992., nakon utakmice New Jersey Netsa protiv Spursa, bijelac iz Hrvatske odveo je mene, Afroamerikanca, iz ormarića New Jersey Netsa Izrazio je osjećaje poput: ‘Hvala ti, postaješ moj prijatelj.’ Zove se Dražen Petrović, bek je šuter s narativom koji graniči s mitskim. Tijekom mog rada kao reporter koji je pokrivao Netse, razvio sam blisko prijateljstvo s njim.
- Istina, prekršio sam svoje profesionalne i osobne smjernice. Novinarsko načelo održavanja određenog stupnja odvojenosti od sportaša o kojima se izvještava neizvedivo je u slučaju “Petera”, kako ga obično naziva većina Amerikanaca. Tijekom desetljeća koliko sam u ovoj profesiji, on se ističe kao jedini sportaš s kojim sam si dopustio njegovati toliku bliskost. To se dogodilo zbog nedostatka osoba koje su mu sličile. Petro, košarkaš, utjelovio je ulogu Stepha Curryja u svoje vrijeme. Međutim, značaj Petra se protezao daleko izvan te usporedbe.
Iako mu je brutalni građanski rat u Hrvatskoj donio osjećaje tuge i bijesa, njegova intrinzična dobrota ostala je nepokolebljiva; u osnovi, nikad ga nije promijenio nemir koji ga je okruživao. Ipak, to ga nije spriječilo da potvrdi moju prisutnost. Nastavio se smiješiti Peteru i raspitivao se o dobrobiti moje obitelji, pokazujući da mu je poznato ime mog brata. “Molim vas, sjednite”, rekao je. “Što se događa?” Zatim bismo zajedno sjedili i razgovarali. Rasprave o košarci bile su rijetke; nego je nastojao shvatiti život, Sjedinjene Američke Države, moja iskustva i stvarnost crne Amerike.
- Kako su naši dijalozi napredovali, evoluirali su u razmjene koje karakteriziraju toplina i otvorenost, njegujući vezu uzajamnog povjerenja i intimnosti. U sezoni 1992-93, New Jersey Nets su se pojavili kao jedna od najuzbudljivijih momčadi kojima sam ikad svjedočio. Chuck Daly, trener, prethodno je osigurao dva uzastopna naslova prvaka s Detroit Pistonsima. Na popisu su bile legende njujorške srednje škole Maurice Cheeks i Bernard King, obojica su četiri puta bili All-Star igrači, zajedno s Derrickom Colemanom, prvim ukupnim izborom na NBA draftu 1990. godine.
Ova kombinacija talenta postojala je u okruženju bogatom privlačnošću i povremenim sjajem svlačionice, stvarajući scenarij koji utjelovljuje san sportskog novinara. Sposobnost Petra da napreduje unutar vrlo vještog i nepredvidivog tima naglašava njegov izvanredan talent. Koliko je dugo taj talent vidljiv? Dražen je u Ligi Jugoslavije u jednom trenutku postigao čak 112 bodova. Tijekom te utakmice uspješno je realizirao 40 od 60 udaraca, 10 od 20 pokušaja izvan luka i realizirao sve 22 prilike za slobodna bacanja. Tijekom posljednje dvije NBA sezone, sudjelovao je u ukupno pet utakmica, održavajući prosjek od 20 poena po utakmici tijekom svake sezone.
- U zapaženoj izvedbi zabio je 40 poena protiv Michaela Jordana, a potom je rekao Jordanu: “Hej, u redu je, daj mi loptu, gorim, uhvatit ću je”, kako je ispričao Kenny Anderson u Dokumentarni film ESPN-a “Jednom braća”, koji istražuje Petrovićev odnos s Vladom Divcem. Kada su LeBrona Jamesa upitali koga smatra najboljim stranim igračem u NBA, on je odgovorio: “Najbolji svih vremena? Najbolji međunarodni igrač? Dirk (Nowitzki) ili Petrović,” tijekom All-Star vikenda 2013. “Njegovo umijeće u pucanju i njegov atletizam su izvanredni.
Posjeduje nepokolebljivo samopouzdanje u kritičnim trenucima; doista, on je toliko izniman da bi umjetna inteligencija generirala besprijekoran udarac, nedvojbeno bi sličio Petrovu. Dominirao bi ligom u danas, nastupajući na razini usporedivoj s Curryjem, zapravo bi ga nadmašio.” ustvrdio je Amerikanac s uvjerenjem. “On je najbolji strijelac s kojim sam se ikad susreo”, izjavio je Reggie Miller, član Kuće slavnih od 2020. “Nikada nisam naišao na nešto usporedivo”, izjavio je Reggie Miller. “Petrovićevo oslobađanje je najbrže kojemu sam ikada svjedočio, a izvanredno je po tome što sam ponosan na svoj start iz bloka, dok je on jednako vješt u svom koraku. Moj najveći konkurent bio je Lo, priznat kao jedan od najboljih bekova u povijesti.
- Rekao sam Peteru da je istinski užitak biti njegov prijatelj. Ovo je bio moj odgovor njemu nakon utakmice protiv San Antonio Spursa. Te večeri, kao što se dogodilo nekoliko mjeseci prije, raspitivao se o dobrobiti moje obitelji. Unatoč žurbi da se presvuče i ukrca u autobus, neočekivano se prisjetio detalja o mom odrastanju i postavio pitanje o tome. Nasuprot tome, ostaje suzdržan kada se naše rasprave okreću njegovom djetinjstvu. “Moj dom je sada drugačiji”, primijetio je.
Proglašenje neovisnosti Hrvatske ubrzalo je jugoslavenski rat, koji je doveo do smrti više od 100.000 osoba. Među brojnim žrtvama su i oni koji su stradali zbog genocida počinjenog nad civilima. Izgubljeno je više od samih života; rat je izbrisao vezu između Hrvata Petra i Srbina Vlade Divca. Njihov odnos, nekoć vrlo blizak, nepovratno je promijenjen kada je izbio sukob. Raskid njihovog prijateljstva je značajna tema u filmu Bilo jednom. Petro je sa mnom dijelio razna razmišljanja, ali kad je riječ o ratu, smrti i Divcu, bilo je jasno da te teme radije izbjegava.
- Ipak, svjestan sam da mu je stvarnost sukoba i prekida prijateljstva nanijela duboku bol. Izvanredno je svjedočiti njegovoj sposobnosti da nastupa na tako elitnoj razini unatoč raspadu njegove domovine. Ova otpornost bila je posebno vidljiva tijekom utakmice protiv San Antonio Spursa, koja je bila primjer njegove iznimne predanosti. Petrovićev udarac, koji je izveo dok je bio na podu, bio je okrenut prema visokom 216 cm visokom centru Davidu Robinsonu. Ovaj koš izjednačio je rezultat na 96 u posljednjih deset minuta četvrte četvrtine.
Utakmicu je završio s 34 poena, pridonijevši pobjedi Netsa u produžetku. Prišavši mi sa svojim karakterističnim osmijehom, upitao je: “To je David Robinson.” U tom trenutku sam ga prepoznala. Umjesto da pokaže ikakvo iznenađenje zbog utakmice protiv Robinsona, samouvjereno je primijetio: “Naravno da sam pobijedio Robinsona jer ja sam Dražen Petrović i pobjeđujem svakoga. Petro je konstantno održavao besprijekoran šuterski rekord, nikad ne zaostajući zabiti. Taj je cilj smatrao svojim “pozivom”. Njegova filozofija daje prednost napadu nad obranom, fokusirajući se isključivo na šut. Posjeduje izvanredan talent, karakteriziran briljantnošću i arogancijom.
- Njegovo ponašanje je izrazito odvažno, što ga čini jednom od najglasnijih ličnosti u ligi. Ispod ove odvažne vanjštine krije se duboka strast prema košarci. Uživa i u društvenoj interakciji i u uzbuđenju natjecanja. Česte su rasprave oko rase. “Svi smo mi isti”, ustvrdio je, izrazivši uvjerenje u temeljnu jednakost svih pojedinaca. Iako je prepoznao da bi takva perspektiva mogla biti pojednostavljena, nastojao je usvojiti ovu ideju kao vodeće načelo. Bavio se pitanjem rasizma u Europi i Americi.
Naš razgovor uključio je incident koji je uključivao Rodneyja Kinga, kojeg je policija u Los Angelesu pretukla u ožujku 1991., što je kasnije dovelo do nereda u Los Angelesu 1992. nakon optužbi za prekomjernu upotrebu sile protiv trojice ili četiri časnika. “Vi… ti tipovi”, primijetio je Petro, misleći na policiju. U tom trenutku postala je očita Peterova inherentna ljepota. Iako se ne mogu sjetiti točnog vremena, jasno se sjećam da je bilo kasno u lipnju 1993. godine kada mi je zazvonio telefon. Pozvao ga je Paul Silas, pomoćni trener Netsa, koji je kao igrač osvojio tri naslova prvaka NBA lige i dva puta bio All-Star igrač.
- Svjestan prijateljstva između Petra i mene, Silasovo emocionalno stanje bilo je neodoljivo; toliko je silno plakao da sam se borila da shvatim njegove riječi. “Petro je mrtav”, ponavljao je bez prestanka. Nakon što se uspio sabrati, ispričao je događaje koji su se zbili. Ostala sam u stanju šoka. Prije nekoliko dana imao sam telefonski razgovor s Petrom nedugo nakon njegovog dolaska u Hrvatsku u posjet obitelji. Izrazio je kako je divan osjećaj ponovno biti kod kuće.
Dok je prepričavao svoje doživljaje, zamišljao sam ga nasmiješenog, kao što je to bio njegov običaj. Naknadno su se pojavili detalji nesreće. Petro je bio među nekoliko putnika u vozilu koje se sudarilo s kamionom na njemačkoj autocesti. Uspio je izaći iz automobila. Tragično, preminuo je 7. lipnja 1993., u dobi od 28 godina. Moj odgovor na incident objavljen je dva dana kasnije u New York Timesu.
- Članak počinje sljedećim: “Odlazak Dražena Petrovića, hrvatskog sportaša koji je igrao za New Jersey Netse i kasnije postao jedan od najboljih strijelaca u NBA ligi, ostavio je značajno nasljeđe kako u njegovoj domovini, tako iu velikom dijelu Europa, u kojoj je započeo svoju profesionalnu karijeru, u kojoj su sudjelovali generalni menadžer Willis Reid i njegov trener, izazvala je šok kada se automobil sudario na skliskoj cesti u Njemačkoj. Reid, koji je vozio, bio je vidno zatečen tijekom jučerašnje kratke press konferencije održane povodom Petrovičeve smrti.
Naime, on je bio najbolji strijelac momčadi tijekom sezone 1992./93. “Osjećao sam se kao da sam izgubio sina”, rekao je Reed, podlegavši suzama nakon toga. Mnogi pojedinci koji su poznavali Petera doživjeli su slične emocije. Nakon nesreće posthumno je odlikovan uvođenjem u Kuću slavnih. “Ponekad su se istinska radost i tuga ispreplele. Iako prezirem Petrovu odsutnost, nalazim utjehu u prisjećanju na njegovu dobrotu i poštovanje prema meni, njegovim suigračima i svima s kojima se susreo. Njegov učinak bio je izvor radosti. Njegovo postojanje bilo je izvor radost. Petro je utjelovio radost”, napisao je Mike Freeman.
