Ime Dražena Petrovića zauvijek će biti urezano u povijest košarke. Priznat kao jedan od najvećih igrača ikada, njegova izvanredna postignuća i rekordne izvedbe, postignute u dobi od 28 godina, još uvijek nadahnjuju ambiciozne mlade sportaše. Osim njegovog iznimnog talenta na terenu, njegova toplina i široki osmijeh bili su ono što ga je uistinu odlikovalo. U svom rodnom Šibeniku, Petrović je svoje košarkaške vještine iskazao još u mladosti igrajući za tamošnji šibenski klub.
- Sa samo 15 godina debitirao je u Prvoj ligi Jugoslavije, čime je postao jedan od najmlađih igrača u povijesti lige. Već tada se vidjelo da posjeduje izuzetan talent. Godine 1989. Dražen se pridružio Portland Trail Blazersima, postigavši svoj cilj da demonstrira svoje vještine u NBA, vrhunskoj svjetskoj košarkaškoj ligi. Unatoč žestokoj konkurenciji koja je ograničavala njegovu ulogu u momčadi, Dražen je ustrajao.
Njegovo NBA putovanje doista je procvjetalo kada je 1991. godine prešao u New Jersey Netse. S Netsima je postao ključni igrač i jedan od najboljih strijelaca lige, zabijajući u prosjeku više od 20 poena po utakmici i posluživši kao inspiracija za bezbroj mladih košarkaša entuzijasta širom svijeta. Njegova predanost, strast prema sportu i neumoljiva potraga za poboljšanjem ostavili su trajan utjecaj.
- Godine 2002. Drasen je posthumno počašćen prijemom u Springfieldsku košarkašku Kuću slavnih. Osim toga, dres s brojem 3, koji je nosio dok je igrao za New Jersey Netse, povučen je. Mike je Dražana upoznao u profesionalnom okruženju, jer je radio kao sportski novinar. Unatoč nastojanjima da zadrži visoku razinu profesionalizma i da zadrži distancu od sugovornika kako bi omogućio realne dogovore, proslavljeni košarkaš nije mogao parirati takvom ponašanju.
Osjetio se Dražanovom energijom, međuljudskim vještinama i cjelokupnim stavom. Prošle je godine za USA Today napisao srdačan članak o svom prijatelju Draženu, otkrivajući brojne manje poznate činjenice, koje u cijelosti donosimo u nastavku: “Nekoliko tjedana prije Božića 1992., nakon utakmice New Jersey Netsa protiv Spursi, bijelac iz Hrvatske odveo je mene, crnog Amerikanca, iz svlačionice New Jersey Netsa. Izrazio je nešto u stilu: ‘Hvala, ti si postaje moj prijatelj.’
- Zove se Dražen Petrović, bek je šuter oko kojeg se veže gotovo legendarna priča. Tijekom mog vremena kao reportera koji je pokrivao Netse, razvili smo snažno prijateljstvo. Zapravo, otkrio sam da sam prekršio svoje osobne i profesionalne smjernice. Održavanje određenog stupnja odvojenosti od sportaša o kojima izvještavam temeljno je načelo novinarstva, no postalo je neizvedivo s “Peterom”, kako ga većina Amerikanaca naziva.
Tijekom mojih desetljeća u ovom polju, on se ističe kao jedini sportaš s kojim sam si dopustio da se zbližim. To se dogodilo zbog rijetkosti pojedinaca poput njega. Petro, košarkaš, bio je sličan Stephu Curryju svog vremena. Međutim, značaj Petra išao je daleko izvan te usporedbe. Čak i usred tragičnog građanskog rata u Hrvatskoj, njegova inherentna dobrota ostala je nepromijenjena.
- Iako ga je rat ispunio tugom i bijesom, u svojoj srži ostao je netaknut. No, to ga nije spriječilo da me primijeti… Nastavio se smješkati Peteru. Često se raspitivao za dobrobit moje obitelji, čak se sjećao i imena mog brata. “Sjedni”, rekao mi je. “Što se događa?” i sjeli bismo da razgovaramo. Malo tko raspravlja o košarci. Namjeravao je shvatiti život, shvatiti složenost Sjedinjenih Država, naučiti nešto o meni i razumjeti crnu Ameriku. Naše su rasprave postale tople i iskrene, potičući među nama vezu povjerenja i bliskosti.
U sezoni 1992-93, New Jersey Nets su se pojavili kao jedna od najuzbudljivijih momčadi kojima sam ikad svjedočio. Chuck Daly, njihov trener, prethodno je osigurao dva uzastopna naslova prvaka s Detroit Pistonsima. Na popisu su se nalazile legende njujorške srednje škole Maurice Cheeks i Bernard King, obojica su četiri puta bili All-Star igrači, uz Colemana, prvog izbora na NBA draftu 1990. godine.
- U području koje je često karakterizirano glamurom i povremenim blještavilom svlačionice, ova je momčad predstavljala idealan scenarij sportskog novinara. Petrova sposobnost da napreduje u visokokvalificiranom, ali nepredvidivom timu ističe njegov izniman talent. Koliko je dugo ovaj talent bio očigledan? Dražen je u Ligi Jugoslavije u jednom trenutku postigao 112 bodova.
Tijekom te utakmice uspješno je ubacio 40 od 60 šuteva, 10 od 20 trica i realizirao sva 22 slobodna bacanja. Tijekom posljednje dvije NBA sezone, sudjelovao je u pet utakmica, s konstantnim prosjekom od 20 poena po utakmici u svakoj od tih sezona. U nezaboravnom trenutku zabio je 40 poena protiv Michaela Jordana i samouvjereno mu rekao: “Hej, to je”s OK, daj mi loptu, gorim, uhvatit ću je”, kako je primijetio Kenny Anderson u ESPN-ovom dokumentarcu “Once Brothers”, koji istražuje Petrovićevu vezu s Vladom Divcem.
- Kada je LeBron James upitan o najbolji strani igrač u NBA, izjavio je: “Najbolji međunarodni igrač? Dirk (Nowitzki)” tijekom All-Star vikenda. “Njegov atletizam i šutersko umijeće… Bez straha prihvaća svaki trenutak. Kad bi umjetna inteligencija generirala savršen udarac, sličio bi Petrovom”, samouvjereno je izjavio Amerikanac. “Danas bi dominirao ligom i izjednačio Curryjev učinak. Zapravo, nadmašio bi ga.” Član Kuće slavnih Reggie Miller, koji je primljen 2020., rekao je: “On je najbolji strijelac s kojim sam se ikad susreo na terenu.
“Nikad se nisam susreo s nečim sličnim”, izjavio je Reggie Miller. “Petrovićevo oslobađanje je najbrže kojem sam ikada svjedočio, i ponosan sam na to kako eksplodiram izvan bloka; njegov korak je jednako impresivan. Moj najveći konkurent bio je Lo, jedan od najvećih bekova svih vremena. Rekao sam Peteru da je biti njegov prijatelj divno. Ovo je bio moj odgovor nakon utakmice sa San Antonio Spursima.
- Te se večeri, kao i prethodnih mjeseci, raspitivao za dobrobit moje obitelji. Iako se jedva čekao presvući i ukrcati u autobus, neočekivano se prisjetio detalja o mom odrastanju i pitao me o tome. Nasuprot tome, on je sklon šutjeti kada govori o vlastitom djetinjstvu. “Moj dom je sada drugačiji”, rekao je sa mnom. Rat u Jugoslaviji koji je uslijedio nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost doveo je do gubitka više od 100.000 života, a mnoge žrtve su rezultat genocida nad civilima.
Izgubljeno je više od samih života; sukob je razbio vezu između Petra, Hrvata, i Vlade Divca, Srbina. Njihovo nekoć blisko prijateljstvo završilo je kada su izbila neprijateljstva, pa je njihov odnos postao središnja tema u filmu Bilo jednom. Petro je sa mnom dijelio razna razmišljanja, ali kada je riječ o temama poput rata, smrti i Divca, bilo je jasno da radije izbjegava te razgovore.
- Ipak, mogla sam osjetiti da su ga sukob i raskid njihova prijateljstva teško opteretili. Izvanredno je vidjeti ga kako nastupa na tako visokoj razini unatoč previranjima u njegovoj zemlji. Njegova igra protiv San Antonio Spursa bila je primjer ove otpornosti. Petrović je pogodio s tla, točno ispred 216 cm visokog centra Davida Robinsona. Ovaj koš doveo je rezultat do izjednačenja na 96 sa samo deset minuta do kraja četvrte četvrtine. Završio je utakmicu s 34 koša, vodeći Netse do pobjede u produžetku. Prilazeći mi sa svojim poznatim osmijehom, primijetio je: “To je David Robinson.”
Tada mi je palo na pamet na koga misli. Umjesto da pokaže ikakvo iznenađenje što se suprotstavio Robinsonu, samouvjereno je izjavio: “Naravno da sam pobijedio Robinsona jer ja sam Dražen Petrović i pobjeđujem svakoga. Petro nikad ne uspije pogoditi. Ovaj cilj mu služi kao “pozivnica”. Fokusiran je isključivo na pucanje, jer ima malo vjere u obranu. Samouvjeren je, pokazuje briljantnost i aroganciju. Njegovo drsko ponašanje se ističe, što ga čini jednom od najglasnijih ličnosti u ligi.
- Ispod ove odvažne vanjštine krije se istinska strast prema košarci. Uživa i u natjecanju i u druženju. Rasa je česta tema rasprava. “Svi smo mi isti”, ustvrdio je, vjerujući da je to zajedničko svakom pojedincu. Svjestan da bi takva perspektiva mogla biti previše pojednostavljena, on ju je ipak namjeravao usvojiti kao vodeće načelo. Bavio se pitanjima rasizma u Europi i Americi. Naš se razgovor okrenuo incidentu koji uključuje Rodneyja Kinga, kojeg je policija napala u Los Angelesu u ožujku 1991., što je dovelo do nereda 1992. kada su se tri ili četiri policajca suočila s optužbama za prekomjernu upotrebu sile. “Vi… ti dečki”, primijetio je Petro u vezi s policijom.
U tom trenutku otkrila se i Petrova ljepota. Ne sjećam se točno vremena, ali bilo je kasno u lipnju 1993. godine kada mi je zazvonio telefon. S druge strane bio je Paul Silas, pomoćni trener Netsa koji je kao igrač osvojio tri naslova NBA prvaka i dva puta bio All-Star. Bio je svjestan prijateljstva između Petra i mene. Silas je bio u takvoj nevolji da sam jedva mogla razumjeti njegove riječi dok je plakao. “Petro je mrtav”, ponavljao je više puta. Nakon što se uspio sabrati, objasnio je što se dogodilo.
- Ostala sam u nevjerici. Prije nekoliko dana telefonirao sam s Peterom nedugo nakon što je stigao u Hrvatsku vidjeti svoju obitelj. Izrazio je kako se divno osjećao vratiti se kući. Dok je pričao, zamislila sam njegov poznati osmijeh. Kasnije se pojavila vijest o nesreći. Petro je bio među putnicima u vozilu koje se sudarilo s kamionom na autocesti u Njemačkoj. Uspio je pobjeći iz automobila. Tragično je preminuo 7. lipnja 1993. u 28. godini života. Moj odgovor na priču objavljen je dva dana kasnije u New York Timesu.
Članak počinje sljedećim: “Preminuo je Dražen Petrović, hrvatski igrač New Jersey Netsa i kasnije jedan od najboljih strijelaca NBA lige, ostavivši za sobom značajno nasljeđe u svojoj domovini iu većem dijelu Europe, gdje je započeo svoju profesionalnu karijeru, u koji su bili uključeni generalni menadžer Willis Reid i njegov trener, rezultirao je šokom nakon što se u ponedjeljak dogodila prometna nesreća na skliskoj cesti u Njemačkoj U sezoni 1992./93. bio je prvi strijelac momčadi.
- “Osjećao sam se kao da sam izgubio sina”, primijetio je Reed, plačući nakon toga. Taj je osjećaj odjeknuo među mnogima od nas koji smo poznavali Petera. Ubrzo nakon nesreće, počašćen je posthumnim prijemom u Kuću slavnih. “Bilo je trenutaka kada su se istinska sreća i tuga ispreplele. Prezirem Petrovu odsutnost, ali mi je zadovoljstvo prisjećati se koliko je ljubazan i pun poštovanja bio prema meni, svojim suigračima i svima oko sebe. Njegovo igranje bilo je užitak. Njegovo postojanje bilo je užitak . Petro je donio radost”, izrazio je Mike Freeman.
