Iako se prosječna osoba trudi da bude što bolja, svakakvi stravični zločini se redovno dešavaju. Neka zlodjela ostaju upamćena zauvijek i lede krv u žilama. Danas vam prenosimo takvu priču.
- Maćeha je radi svog posinka izvršila krvnu osvetu u Jugoslaviji koja i dan danas, nakon više od pedeset godina, jezi. U prošlosti je krvna osveta izazvala pustoš u Crnoj Gori, rezultirajući gubitkom brojnih nevinih života.
Ti sukobi, potaknuti ubojstvom člana obitelji, eskalirali bi u beskrajni ciklus agonije, koji bi se završio tek kada bi cijela obitelj bila položena na počinak. Međutim, u današnje vrijeme ovaj je fenomen gotovo nestao, ostavljajući iza sebe povijest nasilja koja više ne postoji.
Čak i uz napore da se zabrani i eliminira, ova tradicija nastavlja postojati u modernim vremenima. Ipak, jedan od najstrašnijih incidenata vezanih uz krvnu osvetu dogodio se u Zenici sedamdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj Jugoslaviji. Slijed događaja krenuo je kada se Stipo Čalić, zenički vozač, našao upleten u tragičan incident u Crnoj Gori koji je rezultirao gubitkom života dječaka.
No, sud u Crnoj Gori naposljetku je Čalića oslobodio nedjela, ocijenivši cijeli događaj nesretnim slučajem. Višnja Pavlović, maćeha ranjenog djeteta, imala je drugačiji stav i obećala da će se osveta tražiti. Ona je uspjela nagovoriti pojedinca Dragomira Dragana Bajčetu da izvrši čin krvne osvete ponudivši mu iznos od 500.000 tadašnjih dinara.
Meta ove osvete bio je jedanaestogodišnji Bruno, Stipin sin. Intrigantno je to što Višnja nikada nije otkrila kako je otkrila Brunovo postojanje. U skladu s danas prevladavajućim gledištem, vjeruje se da je i Rajko Pavlović, otac stradalog dječaka, bio svjestan zločina koji se dogodio.
- Višnjini i Dragomirovi postupci nadilazili su puko ubojstvo; njihov je zločin bio užasna grozota. I 2011. Anka, supruga ubijenog Stipe i Brunova majka, bila je živa. Ona je u razgovoru za portal Herceg Bosne slikovito prepričala strahote tih kobnih dana.
Prema Ankinim riječima, Višnja i Dragomir su više puta dolazili u njihovu kuću, navodno se raspitujući o slobodnom stanu za iznajmljivanje. Tijekom ovih posjeta imali su priliku promatrati Brunu, upoznati se s njegovim rutinama i prikupiti informacije o njegovom školskom rasporedu.
Dapače, Višnja je otišla čak toliko daleko da je držala Brunu na krilu, upuštajući ga u razgovor o školi i pokazujući mu ljubav. Anki je spomenula da ima divnog sina. Anka je ispričala tragične događaje koji su se odigrali tog kobnog dana. Strpljivo ga je čekala, ne sluteći zlokoban plan koji čeka njezinog voljenog Brunu.
Uz bezazlenu molbu zamolila ga je da je otprati na groblje kod škole. Bruno nije ni slutio da će njegov život upravo na tom mjestu brutalno oduzeti ruke bezosjećajnog ubojice. Nakon nemilosrdnog čina, krivac je brzo pobjegao, ostavljajući za sobom scenu užasa. Kako su sati odmicali, a Anka shvatila da se njezin voljeni nije vratio, zabrinula se i odlučila krenuti prema školi.
Na tom je putu susrela ženu, ali u njoj se nisu pojavile sumnje. Uostalom, Anka je provela godine moleći Boga da je oslobodi tjeskobe koja ju je i dan danas proganjala. Tragično, jedanaestogodišnji Bruno Čalić doživio je stravičnu sudbinu, podlegavši devet uboda nožem i brutalno izmasakriran.
- 42 sata nakon ubistva, Višnja Pavlović je uhapšena u Pljevljima, dok je Bajčeta odmah priveden u jednom lokalu u Nikšiću. Bajčeta je tijekom sudskog postupka izrazio kajanje za svoje postupke, dok Cherry nije.
Nakon mučnog i intenzivnog suđenja, obje osobe su osuđene na smrtnu kaznu. U kolovozu 1973. godine smrtno su stradali Višnja Pavlović i Dragomir Bajčeta, koji su sudjelovali u ubojstvu, na lokaciji u blizini Sarajeva. Ovaj događaj označio je jedan od posljednjih primjera provođenja smrtne kazne u Bosni i Hercegovini.
Slijedeći zakone tog doba, njihova su tijela polagana u anonimne grobove kako bi se spriječilo stvaranje “kulta ličnosti” oko njih. Do danas se ne zna točno gdje su njihova grobna mjesta. Rajko Pavlović, Višnjin suprug i otac djeteta koje je tragično izgubilo život u prometnoj nesreći, proglašen je krivim kao treći supočinitelj te je osuđen na 20 godina zatvora. Cijele te godine ostao je u zatvoru, a morao je podnijeti i bolan gubitak sina uz Višnju u još jednom prometnom incidentu.
