U današnjem članku Vam otkrivamo analizu par razloga zbog kojih žene ostaju u braku i nakon što ih muž prevari, uprkos bolu i razočaranju. U nastavku ovog teksta saznajte deset ključnih razloga zbog kojih i nakon izdaje, žene biraju da ostanu uz svoje partnere…
U životu svako od nas ima granice koje sebi postavlja — neke male, svakodnevne odluke poput one da više nikada neće ošišati šiške, ali i one veće, koje dotiču povjerenje, ljubav i dostojanstvo. Mnogi ljudi čvrsto vjeruju da nikada ne bi mogli oprostiti prevaru, posebno kada se radi o partneru koji je iznevjerio njihovu vjeru u zajedništvo. Međutim, kada se takva situacija zaista dogodi, mnogo toga se promijeni. Tada se između bola i razuma često pojavi nešto neočekivano — želja da se ipak oprosti i da se nastavi dalje. Kako prenosi „Blic“, stručnjaci ističu da izdaja u ljubavi spada među najdublje emotivne povrede, ali i da ne reaguje svako isto. Dok jedni odlučno prekidaju svaki kontakt, drugi pokušavaju da pronađu opravdanje i da vjeruju da se ono što se desilo neće ponoviti. U mnogim slučajevima upravo ljubav postaje razlog za oproštaj — toliko jaka da nadvlada sve druge emocije, pa čak i ponos.
- Psihološkinja dr Dženifer Džakobsen Šulc, koja dugi niz godina radi s bračnim parovima, navodi da mnoge žene ostaju u braku i poslije preljube jer osjećaju da je njihova ljubav dovoljno snažna da prevaziđe i izdaju. Taj osjećaj, kaže ona, može biti dvosjekli mač — s jedne strane pokazuje duboku emotivnu povezanost, a s druge, može značiti i nesposobnost da se prekine toksičan odnos. Kako navodi portal Marriage, deset je najčešćih razloga zbog kojih se žene odlučuju na oproštaj i nakon što saznaju da su prevarene.
Prvi i možda najčešći razlog jeste — još uvijek ga vole. Iako saznanje o prevari može biti šok i izazvati osjećaj gađenja, kod nekih osoba ljubav nadjača sve. One ne mogu da zamisle život bez partnera, pa se vraćaju istom krugu povjerenja i razočaranja. Neke žene oproste jednom, druge i više puta, jer vjeruju da njihova ljubav vrijedi pokušaja. Drugi razlog je naivnost — vjera u izgovore i obećanja koja bi drugima djelovala smiješno ili uvredljivo. Takve osobe često biraju da vjeruju partneru, iako duboko u sebi osjećaju sumnju. To nije znak gluposti, već emocionalne ranjivosti i želje da se spasi ono što se nekada činilo savršenim.
- Treći motiv, prema riječima stručnjaka, često je porodica i djeca. Mnoge žene, piše „Nova.rs“, odlučuju da oproste ne zbog sebe, već da bi djeca odrastala u potpunoj porodici. One žrtvuju sopstveni mir kako bi sačuvale dom, vjerujući da će se s vremenom sve popraviti. Ipak, takve odluke mogu ostaviti dubok trag — jer potiskivanje bola zbog djece rijetko donosi istinski mir. Četvrti razlog krije se u strahu od samoće. Kada je cijeli život posvećen partneru — odselili ste se, promijenili posao, prekinuli prijateljstva — onda sama pomisao da ostanete bez te osobe može izazvati paniku. Ljudi koji su u potpunosti prilagodili svoj život braku teško se snalaze bez partnera, čak i kada su povrijeđeni. Strah od praznine tada postaje jači od bola zbog prevare.
Neke žene ostaju i zbog finansijskih razloga. Brak je više od emocija; on je i zajednički život, krov nad glavom, sigurnost. Razvod može značiti nesigurnu budućnost, naročito za one koje nisu finansijski nezavisne. „Blic“ prenosi riječi dr Džakobsen Šulc, koja objašnjava da se mnoge žene osjećaju zarobljeno u brakovima jer nemaju mogućnost da samostalno izdržavaju sebe i djecu. U takvim situacijama, oproštaj nije uvijek istinski izbor, već način preživljavanja. Ponekad su razlozi za ostanak i praktične prirode — papirologija, status ili život u inostranstvu. Za nekoga ko je, na primjer, putem braka stekao boravišne papire ili određeni društveni položaj, razvod može značiti gubitak mnogo više od partnera. I tada, iako su osjećanja narušena, razum nadvlada srce.
Ne treba zaboraviti ni pritisak porodice. U nekim tradicionalnijim sredinama, razvod se i dalje doživljava kao sramota. Kada porodica insistira da se brak održi „zbog obraza“ ili zbog djece, mnoge žene odustanu od borbe i odluče da nastave kao da se ništa nije desilo. U takvim okolnostima često se potiskuju emocije, a posljedice se osjećaju godinama. Ipak, postoji i grupa ljudi koja veruje da preljuba ne mora značiti kraj. Oni na izdaju gledaju kao na iskušenje koje može da ojača vezu. Takvi parovi pokušavaju ponovo da izgrade povjerenje, da razgovaraju i da pronađu nove temelje odnosa. To nije lak proces, ali u nekim slučajevima dovodi do dubljeg razumijevanja i snažnije povezanosti.
- Psiholozi upozoravaju da prevara spada među najtraumatičnije događaje u vezi ili braku, uporediva s gubitkom voljene osobe ili ozbiljnom bolešću. Ona narušava temelj sigurnosti i samopouzdanja, a oporavak može trajati godinama. Ipak, oni koji odluče da oproste često to čine u nadi da će pronaći mir, čak i ako je put do njega težak.
Prema istraživanju koje navodi „Kurir“, žene koje su oprostile prevaru navode da im je najteže bilo ponovo vjerovati, ali da su kroz terapiju i razgovor s partnerom naučile da ne poistovjećuju grešku s cjelokupnim odnosom. Iako se rane nikada u potpunosti ne zatvaraju, oproštaj im je pomogao da se oslobode gorčine i da nastave život bez mržnje.
Na kraju, pitanje koje ostaje jeste — da li je oproštaj slabost ili snaga? Odgovor nije univerzalan. Za neke, to je znak hrabrosti, sposobnost da se prevaziđe bol i sačuva porodica. Za druge, to je odustajanje od sebe, gubitak granica i ponosa. Ipak, ono što je sigurno jeste da svaka odluka da se oprosti — ili ne oprosti — dolazi iz dubine duše i govori mnogo o čovjekovoj sposobnosti da voli i da se bori. Jer, kako kažu psiholozi, svaka prevara je lom, ali i prilika da se vidi koliko smo spremni da rastemo. Oprostiti ne znači zaboraviti, već naučiti živjeti s istinom, bez gorčine. A to, u suštini, zahtijeva najviše snage od svih.
