U blizini Beograda, Dragan Marinković Maca, popularni srpski glumac i voditelj, napravio je nevjerojatan podvig da za svoje najmilije uredi prostranu baštu i luksuznu kuću omogućivši im stil života koji mu je nekada bio nedostižan. Nedavne fotografije objavljene od strane “paparaco lova” prikazuju njegovu prekrasnu vilu i time su zaokupili pozornost javnosti, ali povrh svega toga ipak je Marinkovićeva nepokolebljiva poniznost pred golemom slavom ono što je najviše odjeknulo u njegovoj publici.
Maca je prije nekoliko godina nakon udaje sagradio obiteljsku rezidenciju u Batajnici, tridesetak kilometara udaljenoj od Beograda. Naša ekipa “Paparaco Lova” nedavno je imala priliku posjetiti Macino imanje i snimiti prve slike njegove zadivljujuće kuće i dvorišta. Maca je osobno dizajnirao i izgradio sve objekte na prostoru, koji uključuje i susjednu tvrtku, koristeći suvremeni pristup. Nakon prvog promatranja, kuća se čini prilično prostranom, posebno iz vanjske perspektive, s najistaknutijim značajkama prikazanim u prednjem dvorištu. Maca je pomno posvetio pažnju detaljima u uređenju malog dijela u blizini ulice, osiguravajući savršenstvo u svakom pogledu – od pažljivo održavanog travnjaka, ograđenog izvrsnom ukrasnom ogradom, do očaravajućeg prisustva razbacanih djetelina, dodajući dašak šarma.
Pozornost ekipe plijenila je maketa crkve postavljena ispred kuće, uz razne druge šarmantne elemente koji su krasili njegovani travnjak, uključujući i fontanu koja oduzima dah. Nadalje, snimili su njegovu prefinu suprugu, kako bez napora šeta dok šeta njihove pse. Dragan Marinković, poznat pod umjetničkim imenom Maca, istaknuta je ličnost u Bosni i Hercegovini. Ne samo da je talentirani glumac, redatelj i kazališni izvođač, već je i omiljeni televizijski voditelj i poznato lice u reality showovima. Iako je ostvario zapažene nastupe u brojnim filmovima i serijama, njegova uloga televizijskog lica najviše odjekuje kod publike. Rođen 17. ožujka 1968. u Sarajevu, Maca je završio školovanje na prestižnoj Akademiji scenskih umjetnosti u rodnom gradu. 2008. godine, nakon nekoliko godina boravka u Sarajevu, preselio se u Beograd. Trenutno Maca svoje vrijeme provodi između ova dva grada. Fraza koju često ističe kao svoju osobnu mantru u životu je: “Možeš me voljeti, možeš me mrziti, ali me ne možeš zanemariti.”
Macin zadivljujući šarm pojačan je njegovim osebujnim izgledom i jedinstvenim smislom za humor. Brak s dva desetljeća mlađom Jovanom pričinjava mu neizmjernu radost. Prije Jovane, Maca je iz ranijih veza imala dva sina Leva i Fjodora Simeuna. U intervjuu je otkrio da je njegov nadimak, Mac, nastao zbog njegove navike da ljude čijih se imena nije mogao sjetiti naziva “mačkom”. Ova simpatična dosjetka na kraju je navela druge da ga od milja prozovu Mac. Tijekom tinejdžerskih godina Maca je često posjećivao Skenderiju, uživljavajući se u živahnu punk subkulturu. Hrabro je prigrlio punk frizuru u mladosti u Sarajevu, a njegov društveni krug sastojao se od urbanih pojedinaca istomišljenika koji su dijelili duboku strast prema domaćoj i međunarodnoj punk i rock glazbi. Još u djetinjstvu Maca je pokazivao izuzetnu duhovitost, vedrinu i humor.
Mama mu je od malih nogu usađivala snažan osjećaj neovisnosti. U dobi od pet godina povjereno mu je da sam obavlja poslove i kupuje. Maca je zbog razvoda roditelja uglavnom boravio s majkom u Sarajevu, pa je s ocem bio u ograničenom kontaktu. Ipak, njihovi rijetki susreti bili su ugodni i ispunjavajući. Macin otac, arhitekt podrijetlom iz Beograda, bio je poznat po svojoj nomadskoj naravi zbog čestih poslovnih putovanja. Upravo na jednom od takvih odlazaka u Sarajevo susreo se s Macinom majkom. Nakon godinu dana veze, poželjeli su dobrodošlicu svom sinu na svijet prije nego što su konačno otišli svatko svojim putem.
Macu, koji je odrastao u razvedenoj obitelji, to nikada nije smetalo jer je čvrsto uvjeren da je bolje prekinuti nesretan brak nego ga izdržati. Međutim, prerana smrt njenog oca kada je Maca imala samo 12 godina izazvala je želju za više vremena s njim. Za Macu je ovo bilo teško iskustvo, čak i tako mlada. Zanimljivo, Maca je odmalena željela postati liječnica ortoped. Ovo je bio njihov krajnji cilj. Izvrsna u osnovnoj školi, Macin san da postane liječnica poslužio je kao pokretač da još više uči. Po završetku osnovnog obrazovanja, Maca je nastavila karijeru u medicini i stekla zvanje laboratorijskog tehničara. Nakon toga Maca se prijavila na Medicinski fakultet u Sarajevu. Unatoč njihovim iznimnim akademskim uspjesima, nije im odobreno prihvaćanje u program. Maca je u jednom intervjuu spomenula da je za to vrijeme osobne veze igrale su značajnu ulogu pri upisu na koledž, osobito za pojedince čiji su roditelji već upisali medicinu.
Nakon što je odbijen, odlučio je upisati studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Unatoč ograničenom znanju o toj temi, upisao je fakultet kako bi osigurao primanje očeve studentske mirovine. Cijelo vrijeme svog akademskog puta, Mac je radio kao konobar u prestižnim sarajevskim kafićima. Međutim, njegove težnje na području fizike nisu se odvijale prema očekivanjima. Zbog toga je donio odluku da se preseli u Dubrovnik i upiše Višu turističku školu. Ovo poglavlje njegova života ima posebno mjesto u njegovom srcu, dok se prisjeća očaravajućih trenutaka koje je doživio u Dubrovniku. Nažalost, njegov fokus se pomaknuo sa studija, zbog čega nije završio prvu godinu. U dobi od dvadeset godina izbijanje rata prikovalo ga je za Sarajevo na teške četiri godine. Unatoč izazovima, napravio je tešku odluku da ostane uz majku, smatrajući to iskustvo duboko potresnim. Grad je bio ispunjen barikadama, ozbiljno ograničavajući slobodu kretanja. Iako je želio pobjeći iz ratnog okruženja Sarajeva, jednostavno nije mogao podnijeti da ostavi majku.
Prema Macinim riječima, trajanje rata sve je iznenadilo. U intervjuu je izrazio zahvalnost na sretnim okolnostima koje su mu omogućile da izbjegne mobilizaciju i preživi rat, zahvaljujući podršci “mangupa” na koje je nailazio radeći po sarajevskim kafićima. Maca je također napomenuo da je njegova majka imala jaku čežnju za jugom, dok on nije dijelio isti osjećaj. Iako nema zle volje prema nacionalizmu, žestoko se protivi šovinizmu. Maca, odnosno Dragan Marinković, preobraćeni Srbin iz Sarajeva, samouvjereno ističe svoj identitet i uvjerenja, ističući da ne stavlja nikakva nacionalna obilježja u prvi plan te da vjeru i ideologiju doživljava kao osobnu stvar. Čvrsto je uvjeren da je obrazovanje ključni faktor u sprječavanju budućih sukoba u regiji.
