Današnji članak je jako zanimljiv i opsežan,u nastavku pogledajte galeriju slika kuće koju je jedna gospođa odlučila prodati u 97oj godini svog života.Izvana neprivlačna oku a unutra prava oaza ova kuća je decenijama bila u vlasništvu nje i njene porodice a razlog prodaje nije nikoga ostavio ravnodušnim..

  • Godine 2014. jedna neobična priča iz Toronta privukla je pažnju javnosti, kada je 97-godišnja žena odlučila da stavi na prodaju svoju dvospratnu kuću, smeštenu u naselju Bloor West Village. Na prvi pogled, kuća nije odavala utisak nečeg naročito neobičnog. Spoljašnji izgled bio je skroman, tipičan za tu četvrt – ni po čemu se nije izdvajao od susednih objekata. Međutim, ono što se nalazilo iza zatvorenih vrata ovog doma pravo je iznenađenje koje je oduševilo i stručnjake i ljubitelje dizajna enterijera širom sveta.

Unutrašnjost kuće otkrila je svet o kome se može samo sanjati – pravi vremeplov u jedno drugo doba. Dom je bio raskošno uređen u stilu koji se danas retko viđa. Moderni barok, pastelne nijanse, elegantne zlatne i srebrne nijanse, bogato dekorisani zidovi, šareni tepisi, klasični nameštaj i pažljivo usklađeni detalji činili su da svaki kutak odiše stilom i toplinom. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. Sve je bilo očuvano sa neverovatnom pažnjom i ljubavlju, bez traga savremenog minimalizma ili komercijalne jednostavnosti.

  • Vlasnica kuće, iako u poznim godinama, bila je strastvena dizajnerka enterijera. Ljubav prema estetici i umeću stvaranja doma ispunjenog karakterom i emocijom prenela je i na svoju porodicu, koja je zajedno sa njom čuvala duh i atmosferu ovog prostora tokom više od sedam decenija. Kroz sve te godine, kuća nije izgubila svoj šarm – naprotiv, izgledala je kao da je vreme stalo, kao da svaki predmet ima svoju priču i značenje.

Svaka soba u kući pričala je svoju priču. Dnevni boravak bio je raskošno uređen teškim zavesama, tapaciranim nameštajem u dubokim nijansama i elegantnim lusterima. Kuhinja, iako sa starinskim elementima, bila je funkcionalna i sačuvana do perfekcije. Spavaće sobe bile su uređene kao hotelske sobe iz nekog zlatnog doba prošlog veka – sa cvetnim tapetama, uokvirenim ogledalima, starinskim lampama i krevetima sa dekorativnim jastucima i posteljinom od satena.

  • Posebno upečatljiv bio je podrum, koji nije bio samo skladišni prostor, već još jedna pažljivo uređena prostorija, sa svojim stilom, funkcijom i atmosferom. Kupatila su bila prava mala umetnička dela – sa starinskim pločicama, porculanskim lavaboom i detaljima koji su odisali luksuzom i pažnjom.

Ono što je ovaj dom činilo još vrednijim jeste činjenica da nije bilo reč samo o enterijeru, već o duhu života koji je u njemu vladao. Svaka slika na zidu, svaka vaza na polici, svaki tepih na podu – sve je bilo deo jedne veće, porodične priče. I upravo ta celovitost i autentičnost bili su razlog zašto je ova kuća postala svojevrsna senzacija, naročito u svetu dizajna i nekretnina.

  • Kada je dom ponuđen na prodaju, nije prošlo mnogo vremena dok se nije pojavio veliki broj zainteresovanih kupaca. Iako tržište često favorizuje moderne stanove i minimalistički dizajn, ova kuća je pokazala da postoji i drugačija vrednost – ona koja se ogleda u očuvanom duhu prošlih vremena, u autentičnosti i ljubavi uloženoj u svaki detalj.

Ova priča ne govori samo o kući. Govori o trudu, posvećenosti i estetici jedne žene koja je, i u poznim godinama, ostala dosledna svom ukusu i strasti. Njen dom postao je simbol toga koliko lepota i toplina mogu trajati kada su sačuvani s ljubavlju. U vremenu kada se sve menja brzo i kada je „novo“ često važnije od „vrednog“, ovakve priče podsećaju na to da prava lepota često leži upravo u onome što traje.

 

Besplatno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here