U ovom članku Vam donosimo iskrenu ispovijest osobe koja je odlučila da ne podijeli hranu sa prijateljicom nakon što je vidjela njen profil na društvenim mrežama. U nastavku saznajte šta ju je navelo na ovu odluku i kako je prijateljica reagovala…
Nakon što sam vratila hranu u zamrzivač i sedela u tišini, razmišljala sam o svemu što se dogodilo. Možda sam previše reagovala. Možda sam zaista trebala samo da ćutim i ne postavljam pitanja. Ali bilo je teško ne reagovati na ono što sam videla. Njen post na Instagramu je bio kao šamar u lice – slika nove tetovaže dok je istovremeno tvrdila da nije imala novca za osnovne stvari poput hrane.
- Ponekad, kada pomogneš nekome, očekuješ da će to biti shvaćeno kao ljubaznost i podrška, ali s druge strane, može se desiti da tvoja pomoć bude pogrešno interpretirana. Ja sam samo želela da joj pomognem, jer nisam želela da bude gladna. Iako nije tražila pomoć za tetovažu, imala sam utisak da nešto nije u redu. Da li je bila iskrena u svom govoru o finansijskoj situaciji? Da li je stvarno bila gladna, ili je jednostavno želela nešto drugo od mene?

Nisam želela da budem osuđujuća. Nikada nisam bila tip osobe koja bi nekome zamerala što ima nešto što si nije mogla priuštiti, ako je za to imala sredstva ili je to bilo iz njenog izbora. Međutim, način na koji je reagovala, optužujući me da sam je gledala sa visine, me je povredio. Nikada nisam pomislila da bih joj išla na živce ili da bih je gledala kao nekog nižeg od sebe, naprotiv. Pokušavala sam biti tu za nju, kao prijatelj, jer je to ono što ljudi rade za one koje vole ili bar poštuju.
- Bilo je teško smiriti se i razmisliti o svemu što se dogodilo. Kroz sve to, zapitala sam se da li je moja želja da pomognem bila ispravna ili sam previše naglašavala stvari koje zapravo nisu bile moje da rešavam. Da li sam trebala da se povučem i ostavim je da se nosi sa svojim problemima na svoj način, umesto što sam insistirala na pomoći? Nisam želela da se oseća kao da joj naređujem šta da radi, ali nisam mogla da ignorišem to što sam videla na njenom Instagramu.
Možda sam samo željela da se oseća kao da joj je neko stalo. Možda joj je bilo potrebnije da je neko podrži emocionalno, da je neko pita kako je, umesto što sam pokušavala da rešim njen materijalni problem. U tom trenutku, postalo mi je jasno da nije uvek rešenje pružiti fizičku pomoć, poput hrane ili novca, već ponekad jednostavno biti tu, slušati, i biti spreman da pružiš ruku kada je to zaista potrebno.

Ovaj incident mi je otvorio oči. Naučila sam da nije sve tako jednostavno kao što izgleda. Pomaganje prijateljima ili bilo kome u životu nije uvek crno-belo. Često se isprepliću emocije, očekivanja i nesigurnosti koje nisu uvek očigledne na prvi pogled. Ljudi koji traže pomoć ponekad žele više od materijalne podrške – žele emocionalnu sigurnost, osećaj da nisu sami u svojim problemima. Možda je to bilo ono što je ona tražila, a ne hrana. Možda je to bila njena želja da se oslobodi od stresa i izolacije u koju je možda zapala.
- Bilo kako bilo, taj razgovor me je podstakao na dublje razmišljanje o granicama u prijateljstvima. Mnoge stvari su se promenile otkako smo bile u kontaktu, i ne mogu da se setim da li smo ikada ranije imale ovako tešku situaciju u kojoj je bilo toliko nesporazuma. Počela sam da shvatam da se prijateljstva razvijaju, menjaju i ponekad se previše uzimaju zdravo za gotovo. Niko od nas nije savršen, i svi imamo svoje borbe i nesigurnosti koje ne pokazujemo uvek spolja.
Nisam sigurna da li će naše prijateljstvo ostati isto nakon ovog incidenta. Možda je to samo još jedna od onih faza kada se ljudi udalje jedno od drugog, ili možda je samo trenutna napetost koja će proći. Ne znam. Ali ono što sigurno znam je da ponekad moramo biti pažljiviji kada pomažemo, i da ponekad očekivanja koja imamo od drugih mogu biti različita od onoga što oni stvarno žele ili trebaju.

U budućnosti ću se truditi da ne budem tako brza u procenjivanju situacija, da ne idem odmah s pretpostavkama. Naučila sam da nije uvek stvar u tome šta ljudi kažu, nego u tome šta zapravo osećaju i šta im zaista treba.
















