Minimaks je bio najpopularniji voditelj u bivšoj državi. U tragičnom preokretu događaja, smrt Milovana Ilića Minimaksa u oštroj je suprotnosti sa živopisnom pričom o njegovom životu. Zadivljujući pojedinac, progurao je “talk show” u sferu televizijske važnosti u našoj naciji, uzdigavši nebrojene pop ličnosti do zvijezda. Međutim, njegov odlazak obilježio je mrak, zasjenjen razornom tragedijom koja je slomila njegov duh.
Minimax je, prije svoje smrti, došao do potresne spoznaje da boluje od žutice, stanja koje je uvelike ometalo funkciju njegove jetre. Igrom slučaja, baš te godine, saznaje se da se njegova supruga Biljana bori s rakom dojke. Vijest o ženinoj bolesti teško je pogodila Minimax. Bilja je bila podvrgnuta liječničkom pregledu kako bi se riješila nepravilnost na dojkama, a medicinski stručnjaci postavili su poraznu dijagnozu malignog tumora četvrtog stadija koji se već proširio na njezine kosti. Nažalost, situacija je napredovala dalje od točke kirurške intervencije.
Minimax je bio potpuno svladan ovim otkrićem, jer je samo tri tjedna prije toga primio poražavajuću vijest o otkazu njegove jetre. Nakon toga mu je pozlilo te je u besvjesnom stanju prevezen na VMA. Na sreću, temeljitim pregledima i terapijskim tretmanima uspio se oporaviti. Samo dvadesetak dana prije, moja je jetra doživjela katastrofalan otkaz, što je rezultiralo nedovoljnim protokom krvi u mozak. Kao posljedica toga, našao sam se u stanju sličnom stanju alkoholiziranog pojedinca. U dezorijentiranom stanju prevezen sam na ovo mjesto. Dezorijentiranost je trajala dva dana i jednu noć, kako je ispričao u svom posljednjem intervjuu za “Gloriju” 2004. godine. Nakon daljnje istrage, medicinski stručnjaci otkrili su prisutnost čira na mom želucu i dvanaesniku. Iskustvo boravka u bolnici poslužilo mi je kao vrijedna lekcija, odvrativši moj način razmišljanja od pretjerane zaokupljenosti poslom i obavezama. Postalo mi je jasno da nema ništa od prebivanja u negativnom raspoloženju ili prepuštanja nervozi. Shvatio sam da moje blagostanje izravno utječe na moju sposobnost da ispunim svoje uloge supružnika, roditelja, zaposlenika i člana društva. Kad dođe bolest, postajem nesposoban išta postići. Posvetivši se radnoj snazi od 1957. godine, ona je postala sastavni dio mog postojanja bez kojeg ne mogu zamisliti život.
Tragično, samo mjesec dana prije vlastite smrti, doživio je poražavajući gubitak voljene supruge, koja ne samo da je bila njegova najveća ljubav, već ga je blagoslovila i s dvoje djece – kćerkom Anom i sinom Vladimirom. Težina te duboke tuge ga je svladala, te je podlegao 10. veljače u Padovi. Tijekom teške bolesti Minimax, dobitnik prestižnog zlatnog vijenca za svoju emisiju “Minimaksovizija”, odao je počast brojnim estradnim licima od kojih mu nitko nije došao u posjet.
