Život često donosi trenutke u kojima se čini da nema izlaza, kada se svaki korak čini težak, a nada daleka. Tako je i jedan otac sa sinom prolazio kroz dane obilježene glađu i brigom. Novca nije bilo, posla ni na vidiku, a šetnje su im služile tek da skrenu misli i zaborave prazan stomak. I baš u takvom trenutku, kada su najmanje očekivali, pojavila se velika, prelijepa mačka. Njeno krzno blistalo je na suncu, a kretala se dostojanstveno, gotovo kraljevski. Kao da je odlučila da upravo njih odabere za svoje društvo.
Njihov mali izlet iznenada je postao povorka: otac, sin i mačka koja nije odustajala od toga da ide za njima. Kada su stigli kući, otac je u sebi osjetio da to možda nije slučajnost, već znak. Rekao je sinu da ono malo što imaju podijele i s njom, jer glad ne bira – jednako tišti ljude i životinje. Izvadili su posljednje mrvice hljeba i malo supe, a mačka je jela polako, gotovo zahvalno. Nakon toga se sklupčala u ugao i mirno zaspala, kao da zna da je pronašla utočište.
- Tek tada primijetili su nešto što im je steglo srce. Nije bila obična lutalica, već trudna ženka. U trenutku kada nisu znali kako da prehrane ni sebe, pred njima se pojavila životinja koja nosi novi život i traži njihovu brigu. Otac je u sebi vodio borbu – zašto baš sada, kada već žive na ivici? Ali sin je gledao drugačijim očima. Njegov pogled bio je ispunjen radošću, a tiho je rekao: „Tata, ona nas je izabrala. Mi ćemo joj pomoći.“
Njegove riječi bile su i ohrabrujuće i bolne. Otac se prisjetio da u životu ponekad ne biramo teret, već teret bira nas. I baš tada otkrivamo snagu koju nismo znali da imamo. Narednih dana dijelili su s mačkom svaku mrvicu. Nisu imali mnogo, ali kada bi ona dobila parče hljeba, sin se smijao, govoreći da sada nisu sami. Kuća je postala toplija, a njeno prisustvo unosilo je osjećaj da nada još uvijek postoji. Prema pisanju portala Glas Srpske, slične priče nisu rijetkost. U mnogim domaćinstvima širom BiH ljudi u teškim okolnostima pronalaze snagu upravo kroz brigu za životinje. Takvi primjeri pokazuju da solidarnost i empatija ne nestaju ni kada su resursi oskudni. (Izvor: Glas Srpske).
- Kako je vrijeme prolazilo, stomak mačke rastao je, a s njim i briga oca. Znao je da će uskoro donijeti na svijet mačiće i da će odgovornost postati još veća. Uvečer, dok je spavala sklupčana pored njih, pitao se jesu li spremni za to. Ali onda je shvatio da možda upravo ta obaveza može biti njihov izvor snage. Ako mogu da brinu o njoj i njenim mladuncima, možda će pronaći hrabrost da brinu i o sebi.
Kada su mačići stigli, bio je to trenutak čuda. Dječak je gledao te male živote kao da pred sobom ima čitavo bogatstvo. Njegove oči sjajile su jače nego da mu je otac donio pune kese hrane. Shvatio je da prava vrijednost nije u materijalnom, već u ljubavi i pažnji koju mogu pružiti. To je bila lekcija koju nijedan novac ne može kupiti. Kako navodi Avaz.ba, psiholozi često naglašavaju da upravo briga o životinjama može djecu naučiti empatiji i odgovornosti. Ona daje osjećaj svrhe i pomaže porodicama da se ujedine, čak i u najtežim periodima. (Izvor: Avaz.ba).
Mačka i njeni mačići unijeli su u dom mnogo više od svoje prisutnosti. Donijeli su osjećaj zajedništva i podsjetili da i kada misliš da nemaš ništa, uvijek možeš nešto da podijeliš. Naučili su ih da sreća ne leži samo u punom frižideru ili skupim stvarima, već u tome da pružiš pomoć onome ko ti je potreban. Otac je možda znao da ne može sinu kupiti skupe igračke, niti postaviti bogat sto hrane, ali mogao je da mu podari nešto daleko vrednije – lekciju o saosećanju i ljubavi. Naučio ga je da, u svijetu gdje ljudi često okreću glavu od tuđe nevolje, postoji snaga u tome da primiš onoga ko pokuca na tvoja vrata, pa makar to bila i lutalica s ulice.
- Radio Sarajevo u svojim izvještajima često prenosi priče o porodicama koje udomljavaju napuštene životinje i u tome pronalaze novu snagu za suočavanje sa svakodnevnim problemima. Takvi postupci nisu samo dobročinstvo prema životinjama, već i način da ljudi pronađu smisao u sopstvenim životima. (Izvor: Radio Sarajevo). Dani su prolazili, a zajedno s mačkom i njenim mačićima njihov dom više nije bio prazan. Iako je frižider često zjapio poluprazan, osjećali su se bogatije nego ikada. Shvatili su da odgovori na pitanje „zašto baš sada“ možda i nisu važni. Važno je ono što su odabrali – da pruže ljubav, i zauzvrat dobiju osjećaj da nisu sami.
U toj neočekivanoj životnoj lekciji otkrili su najveće bogatstvo – sposobnost da pronađu nadu tamo gdje je gotovo nestala. I možda upravo u tome leži poruka njihove priče: život nam uvijek donese izazove, ali i darove. Ponekad se pojave u obliku mačke koja nas izabere i podari snagu da nastavimo dalje.
