U ovom članku Vam donosimo 96-godišnjeg hirurga koji otkriva koji su to glavni uzroci propadanja krvnih sudova. Uzrok nisu masnoća ni meso, već je u pitanju nešto sasvim drugačije…
Decenijama unazad u medicinskoj literaturi i popularnoj kulturi hranjenja vlada uvjerenje da su glavni neprijatelji naših krvnih sudova masti i holesterol. Savjeti o ograničavanju jaja, putera, crvenog mesa i masnih sireva postali su gotovo univerzalna mantra, a industrija je na tom uvjerenju izgradila čitav niz “lajt” proizvoda. Međutim, statistika je pokazala suprotan trend – broj kardiovaskularnih bolesti nije opao, već je nastavio da raste. Kako prenosi Politika, u Srbiji godišnje od bolesti srca i krvnih sudova umre više od 50.000 ljudi, što jasno pokazuje da tradicionalni pristup problemu ne daje rezultate. Upravo tu se javlja pitanje – da li je pravi krivac možda negdje drugdje?
Iskusni hirurzi, poput Mihaila Andrejeviča, čovjeka koji je proveo više od sedam decenija u operacionim salama, došli su do zaključaka koji mijenjaju perspektivu. On je imao priliku da posmatra arterije kod mladih i starih, kod sportista i onih koji nikada nisu vježbali, kod mesojeda i vegetarijanaca. Ono što je uočio bilo je iznenađujuće: krvne sudove ne uništavaju prvenstveno masti, već višak soli. Holesterol, kako objašnjavaju stručnjaci, u tom procesu igra sasvim drugačiju ulogu – on je materijal kojim organizam prekriva i “krpi” mikropukotine na zidovima arterija. Dakle, on je posljedica, a ne uzrok problema.
- So, kao svakodnevni dodatak ishrani, djeluje podmuklo i gotovo neprimjetno. Ljudskom tijelu potrebno je svega 2–3 grama soli dnevno, ali prosječan čovjek unese i do pet puta više. Glavni razlog leži u skrivenoj soli: u hljebu, siru, mesnim prerađevinama, kečapu, čipsu, konzerviranim proizvodima i gotovim umacima. Mnogi su uvjereni da ne pretjeruju jer ne sole dodatno hranu, a zapravo svakodnevno prekoračuju preporučene granice. Taj višak soli uzrokuje zadržavanje vode, povećanje zapremine krvi i pritisak na zidove krvnih sudova. Posljedica su mikropukotine koje tijelo “popravlja” holesterolom, što kasnije vodi ka stvaranju tromba, moždanom ili srčanom udaru.
Ovaj proces može se uporediti sa starim cijevima kroz koje voda stalno prolazi pod pritiskom – rđa, pukotine i oštećenja javljaju se prirodno, ali ih prevelika količina soli ubrzava. Zato se postavlja pitanje – da li smo decenijama pogrešno vodili bitku? Ako je holesterol zapravo “flaster”, onda pravi neprijatelj nije mast, nego so. Prema navodima portala B92, istraživanja na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu potvrđuju da stanovnici Srbije unose dvostruko više soli od preporučenih vrijednosti, što direktno doprinosi rastu hipertenzije i srčanih oboljenja.
- Naučna istraživanja širom svijeta potvrdila su ove nalaze. Jedna velika studija u Južnoj Koreji, koja je obuhvatila više od 15.000 ljudi tokom deset godina, pokazala je da osobe s visokim unosom soli imaju čak 46% veći rizik od moždanog udara. Još važnije, utvrđeno je da kod ljudi koji značajno smanje unos soli krvni sudovi ostaju elastični i u poznim godinama, dok se kod onih koji ne odustaju od slane hrane arterije “stare” i do deset godina brže. Ovi podaci jasno upućuju na to da je so tiha prijetnja koja polako narušava zdravlje, često bez vidljivih simptoma.
Skrivena so je posebno problematična jer je prisutna u gotovo svim industrijskim namirnicama. Hljeb može sadržati i do 800 mg natrijuma na 100 grama, sir do 1200 mg, a kobasice i do 1500 mg. Samo jedna kašika sojinog sosa može da sadrži količinu soli dovoljnu za cijeli dan. To znači da već u nekoliko obroka, bez dodatnog posipanja soli, unos prelazi tri ili četiri puta više od onoga što je tijelu zaista potrebno.
Kako se onda boriti protiv ovog nevidljivog neprijatelja? Stručnjaci nude nekoliko jednostavnih koraka. Prvi je da se postepeno smanjuje količina dodatne soli u hrani i da se slanik ukloni sa stola. Drugi korak je adekvatan unos vode – preporuka je oko 30 ml po kilogramu tjelesne mase, jer voda pomaže da se višak natrijuma ispere iz organizma. Redovno kretanje, čak i kratke šetnje ili nekoliko desetina koraka svakog sata, doprinosi zdravlju krvnih sudova. Osim toga, unos namirnica bogatih kalijumom, poput banana, krompira i zelenog povrća, pomaže u balansiranju nivoa elektrolita. Umjesto soli, ukus hrani mogu dati bilje, limunov sok, bijeli luk i drugi začini.
- Zdravstveni sistemi širom regiona počinju da obraćaju sve veću pažnju na ovaj problem. Kako piše Jutarnji list, Zavod za javno zdravstvo Hrvatske već godinama sprovodi kampanje koje podstiču smanjenje unosa soli i upozoravaju da su građani skloni navikama koje podstiču razvoj hipertenzije, naročito mlađe generacije. To pokazuje da svijest raste, ali i da je borba protiv ove navike dugotrajan proces.
Na kraju, jasno je da smo dugo živjeli u zabludi. Holesterol i masna hrana možda su dobijali glavnu pažnju, ali pravi neprijatelj često se nalazio u nečemu daleko skromnijem – u zrncima soli koja svakodnevno unosimo. Krvni sudovi ne propadaju zato što jedemo jaja ili maslac, već zato što ih iz dana u dan izlažemo bijelom otrovu iz sojenice. Promjena te navike ne zahtijeva skupe lijekove ni posebne dijete, već samo malo svjesnosti i volje. Ako se količina soli svede na preporučenu mjeru, već time je učinjen ogroman korak u prevenciji moždanog i srčanog udara. Zdravlje srca i krvnih sudova ne gradi se samo zabranama i strogim režimima, već mudrim, svakodnevnim izborima.
