S dubokim emocijama, Vlade Divac je iskreno iznio razloge svog odlaska iz Srbije i kasnijeg trajnog povratka u Ameriku. Nakon završetka blistave košarkaške karijere, Vlade Divac, proslavljena srpska i svjetska ikona košarke u 55. godini života boravio je u Srbiji. Preuzeo je ulogu predsjednika Olimpijskog odbora i bezuspješno pokušavao kupiti razne tvrtke. Zbog toga se 2016. odlučio vratiti u Sjedinjene Države. Unatoč učestalim pojavljivanjima u domovini, Divac danas s obitelji boravi u Los Angelesu. Ovaj prelazak iz Beograda i Partizana u Lakerse 1989. označio je početak nezaboravnog poglavlja u njegovoj karijeri.
Nažalost, kada se Divac po drugi put opraštao od Srbije, u avion je ušao s osjećajem nezadovoljstva. Unatoč činjenici da njegova filantropska organizacija “Ana i Vlade Divac” već duže vrijeme marljivo pomaže srpskim zajednicama i pojedincima, naišao je na niz poteškoća koje su se odrazile na njegovu dobrobit. U intervjuu za “Nedeljnik” strastveno je ispričao svoja iskustva.
Divac je rekao da je njegovo neprihvaćanje postojećeg stanja rezultiralo najprije nastankom čira, a zatim nakupljanjem gorčine koja je nekoliko godina kasnije dovela do razvoja žuči. Svoja je iskustva usporedio s Kalimerovim, osjećajući se okružen nepravdom kamo god se okrene. Divac je smatrao da kada osoba pokaže ranjivost, drugi to osjete i ponašaju se kao divlje zvijeri, napadaju je i izdaju na raznim razinama.
U tom periodu obratio mi se radnik sa zahtjevom da nabavim lijek za njegovo dijete. Izrazio je zahvalnost na mojoj pomoći, ali me nekoliko mjeseci kasnije javno kritizirao u senzacionalističkoj publikaciji. Ispostavilo se da se osjećao prevarenim i požalio zbog svojih postupaka samo zato što nije dobio obećanu novčanu naknadu. Ova me spoznaja natjerala da povratim svoja osjetila. Nažalost, stres iz te situacije doveo je do razvoja čira. Kao sportaš koji je navikao trpjeti bol, izdržao sam dane krvarenja i patnje. Liječnici su se neumorno borili da mi spase život, dajući mi više transfuzija krvi. Već idućeg dana, dok sam još bio u šok sobi bolnice, nazvali su me iz organizacije za darivanje krvi. Tražili su da sudjelujem u reklami koja ističe moj status jednog od najplodnijih darivatelja krvi u Srbiji.
Početkom 2014. proslavljenog košarkaša pogodila je teška obiteljska tragedija kada je njegov otac tragično izgubio život u prometnoj nesreći kod Čačka. Potresna vijest o smrti Milenka Divca stigla je do njega u večernjim satima, otkrivši da je njegova majka Rada, koja je također zadobila ozljede, bila vozač u prevrtanju vozila. Prisjećajući se trenutka kada je saznao za očevu smrt, igrač je rekao kako je to bilo najmučnije iskustvo. Ne znajući za tu vijest, stigao je u bolnicu, ali ga je dočekao liječnik koji mu je, čim ga je ugledao, odmah prenio poražavajuću poruku bez imalo suosjećanja ili čak ponudio mu da sjedne. Bol se pojačala kada je zatražio od pogrebnog poduzeća da otvori očev lijes prije pokopa, što mu je omogućilo da se posljednji oprosti. Međutim, njegov pokušaj privatnog tugovanja prekinut je kada je primijetio ženu, za koju je vjerovao da je novinarka, kako pokušava snimiti fotografije. Uobičajeno je da čak i protivnici odaju počast svojim preminulim voljenima, ali njemu je u domovini uskraćeno osnovno dostojanstvo da se oprosti bez iskorištavanja zarade.
Nakon sprovoda, Divac se samo nekoliko dana kasnije susreo s razočaravajućim i potresnim incidentom. Izrazio je šok i tjeskobu jer mu je majka još u bolnici, a on se vraćao iz Prijepolja vozeći nešto većom brzinom kada ga je zaustavio policajac u tridesetim godinama. Divac je ispričao kako mu je ponudio da plati kaznu, no umjesto toga policajac ga je uputio da izađe iz vozila i pješači nekoliko kilometara, gdje je morao čekati prijatelja da dođe po njega.
Spletom događaja našao se oči u oči s istim policajcem nekoliko mjeseci kasnije. Nakon pola godine dječak se vratio u pratnji svoje bolesne majke moleći me za pomoć dok se borila s leukemijom. Čuli su za moje prethodne akcije pomoći i tražili su moju pomoć. Iako sam dječaka prepoznao, nisam se mogao sjetiti našeg prvog susreta, a njegova majka nijednom nije spominjala svoje zanimanje policajca.
U iznenadnoj erupciji prigušene gorčine, žuč mi se prelila otkrivajući moju dvojaku svrhu – da budem izložen kada dolaze svjetski lideri, jer našoj zemlji nedostaju renomirane svjetske ličnosti, i da pružim pomoć kad god je to potrebno”, rekao je Divac. . Nadalje je naglasio: “Ja sam dosljedno bio predstavnik naroda, i stoga, moje iskustvo odražava osjećaje s kojima su se bezbrojni pojedinci susreli u svojim životima, iako u različitim oblicima. Kako dobro reče Duško Radović, ‘Država je osiromašena kad je djeca vole više nego ona njih…’.
