Aljoša Vučković, nekada slavljen kao neprikosnovena zvijezda jugoslavenskog glumišta, suočio se s burnim vremenima jer su mu zdravstvene probleme utjecale na fizički izgled i karijeru. Poznat po svom talentu, ljepoti i karizmi, Vučković je osvojio srca gledatelja ulogom u kultnoj seriji “Bolji život”. Nažalost, bolest mu je trajno promijenila izgled, pa je mnogima postao neprepoznatljiv.
Javnost je bila dobro upoznata s njegovom borbom s bolešću. Još 2018. godine mediji su opširno pisali o njegovom teškom zdravstvenom stanju dok je bio na liječenju na klinici u Beogradu. Kroz ovo izazovno vrijeme Vučković je imao nepokolebljivu podršku supruge Edite i kćeri Leane i Sare, koje su imale presudnu ulogu da mu pomognu prebroditi ovu tešku fazu. Aljoša Vučković, koji je godinama bio izbivao s televizije, vratio se pojavivši se prvo u manjoj ulozi u emisiji “Abeceda našeg života”, a kasnije i u nezaboravnoj televizijskoj reklami. No, upravo je transformacija njegova izgleda nakon bolesti ono što je istinski iznenadilo domaće gledatelje. Uz evidentne znakove fizičkog propadanja i vidljive posljedice izazovnog razdoblja, Vučković je izazvao različite reakcije publike.
Tijekom vremena Vučković je doživio postupan, ali neosporan oporavak. Njegovo ponovno pojavljivanje u javnosti posebno je došlo do izražaja kada je prisustvovao sprovodu supruge Dušana Kovačevića. Pažljivi obožavatelji nisu mogli ne primijetiti nevjerojatan napredak glumca, budući da mu se vratila veselost i djelovao znatno zdravije. To je donijelo neizmjernu radost i olakšanje njegovim vjernim obožavateljima diljem bivše Jugoslavije. Ne samo da je Vučković doživio izvanredan fizički oporavak, već je pokazao i izuzetnu emocionalnu snagu i stabilnost. To se naširoko smatralo snažnim dokazom njegove unutarnje borbe i nepokolebljive otpornosti. Njegova prisutnost na javnim okupljanjima poslužila je kao svjetionik nade za nebrojene pojedince koji se suočavaju s usporedivim teškoćama, pokazujući da se može trijumfirati nad nevoljama i izaći još jači.
Aljoša Vučković, talentirani glumac, proslavio se na prostorima jugoslavenskog i srpskog filma, kazališta i televizije. S filmografijom koja obuhvaća preko 70 ostvarenja, Vučković je poznat po ulozi Gašpara u hvaljenoj TV seriji “Povratak nenapisanog” (1976.) i dr. Ive Lukšića u omiljenoj TV seriji “Bolji život” (1987.-1991.). ) i “Laguna Fish Cleaner” (2006) – (danas). Vrijedi spomenuti da ga veže obiteljska veza s poznatom pjevačicom Severinom Vučković. Nakon što je osvojio publiku svojim nastupima u popularnim serijama “Sretni ljudi” i “Bolji život”, Aljoša Vučković stekao je reputaciju šarmantnog zavodnika. Nakon pauze od javnosti, glumac se sada trijumfalno vratio na male ekrane i ponovno oduševio gledatelje.
Naime, Vučković je odluku o povlačenju iz glume donio zbog vlastite bolesti, kako se svojedobno izrazio. U jednom od svojih nedavnih obraćanja javnosti podijelio je kako zbog bolesti i lošeg osjećanja nije u mogućnosti baviti se bilo kakvim aktivnostima i poslom. Međutim, odlučio je ne otkrivati pojedinosti o svom stanju. Još jednom je gostovao u epizodi popularne serije “Dođi jučer”. Zamjetna glumčeva transformacija u posljednjih nekoliko godina mnoge je iznenadila. Živeći u Beogradu sa suprugom Editom i njihovim dvjema kćerima, Leanom i Sarom, Vučković je svojim nastupima u raznim produkcijama ostavio neizbrisiv dojam. Dok je nadaleko poznat po ulogama u “Velom mistu” i renomiranoj seriji “Bolji život”, gdje je utjelovio lik dr. Ive Lukšića, u “Nemanjićima” je utjelovio i ulogu mletačkog državnika Jovana Dandola. ”
Aljoša je tijekom intervjua dao sljedeći odgovor: Je li prikladno raspitivati se o vojnoj prošlosti vašeg oca? Godine 1956. bio je prisiljen umirovljen, unatoč nesalomljivom duhu. U dobi od 40 godina odstupio je od karijere zbog jednog Crnogorca koji je ugrozio izglede njegova oca da dobije generalski čin, izjavom “Samo preko mene mrtvog”. Ovaj incident otvorio je oči njegovom ocu na nedostatke unutar sustava. Iako je kasnije ponuđena isprika, glumio je da ne zna, odbijajući priznati stvar. Otac se nakon toga zaposlio u Željezari “Ilijaš”, a početkom 1960-ih, kad su se otvorile mogućnosti inozemnog posla, preselili smo se u Split. Tamo se zaposlio na Zavodu za zapošljavanje, gdje je naposljetku i umirovljen.
