Poznati pevač Angelito Toledo Alejandro je izgubio životnu bitku ra karcinomom debelog crvea.Njegova porodica i fanovi se opraštaju s njim.

  • Filipinska muzička scena ostala je bez jedne od svojih najsvetlijih i najvoljenijih zvezda – Hajji Alejandro preminuo je 22. aprila 2025. godine u 70. godini života, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u istoriji Original Pilipino Music (OPM). Njegova smrt duboko je potresla brojne poštovaoce, kolege i publiku koja je decenijama uživala u njegovim emotivnim i iskrenim interpretacijama.

Rođen kao Angelito Toledo Alejandro, Hajji je od mladih dana pokazivao talenat i harizmu koji su ga ubrzo učinili jednim od najprepoznatljivijih glasova na filipinskoj muzičkoj sceni. Karijeru je započeo davne 1973. godine, a vrhunac je doživeo tokom 1970-ih i 1980-ih godina. Njegove pesme poput „Kay Ganda ng Ating Musika“, „Panakip-Butas“ i „Nakapagtataka“ postale su evergrini, omiljeni među mnogim generacijama.

  • U vreme svoje najveće popularnosti, Hajji je dobio nadimak „Kilabot ng mga Kolehiyala“ – što bi u slobodnom prevodu značilo „strah i trepet devojaka sa koledža“, zbog svoje ogromne popularnosti među mladim ženama. Njegov šarm, topla interpretacija i upečatljiv glas učinili su ga miljenikom publike širom Filipina.

Nažalost, početkom 2025. godine, Hajji se suočio sa jednom od najtežih životnih borbi – dijagnostikovan mu je rak debelog creva u četvrtom stadijumu. Iako se odlučno upustio u borbu, uključujući operaciju u februaru te godine, bolest je nastavila da napreduje. Ubrzo je došlo do komplikacija – rak je metastazirao na pluća i jetru, što je dodatno pogoršalo njegovo stanje. Bio je hospitalizovan i intubiran, ali uprkos svim naporima lekara, njegovo telo nije izdržalo.

  • Prema rečima njegove dugogodišnje partnerke, Alinne Velaskez, prvi simptomi bolesti pojavili su se tokom njegovog nastupa u Viganu, koji je na kraju ostao zapamćen kao jedan od njegovih poslednjih javnih nastupa. Iako je tada još uvek bio pun energije i volje za rad, bolest se tiho uvukla u njegov život i ubrzo ga potpuno zaokupila.

Porodica je nakon njegove smrti zamolila javnost za razumevanje i privatnost dok prolaze kroz težak period tuge. Odlazak Hajjija Alejandra ne predstavlja samo gubitak jedne ličnosti – to je kraj jedne epohe u filipinskoj muzici. Njegovo delo ostaje kao podsetnik na zlatno doba OPM-a, na vreme kada su emocije bile osnova svake pesme, a pevači su bili umetnici koji su istinski živeli kroz muziku.

  • Uprkos bolesti i bolu, Hajji je do poslednjih dana ostao posvećen svojoj umetnosti, svojoj porodici i publici. Njegova ostavština nastavlja da živi kroz melodije koje su obeležile mladost mnogih, kroz tekstove koji su doticali srca, i kroz neizbrisiv uticaj koji je imao na generacije pevača koji su došli posle njega.Filipini su izgubili legendu, ali Hajji Alejandro će večno živeti u pesmama, u sećanjima, i u srcima svih koji su ga slušali i voleli.

BONUS TEKST

Mesto na kojem se čuvarkuća drži ima posebno značenje. Tradicionalno se stavlja pored ikona, slavske sveće, ili na uzvišeno, čisto i svetlo mesto u kući. Takvo okruženje, veruje se, pojačava njenu zaštitnu moć. U nekim krajevima Srbije, postoji običaj da se jaje stavi u krov kuće, dok ga drugi smeštaju u ormare, plakare, pa čak i u torbe kada se putuje, kao amajliju koja štiti.

Jedan od zanimljivih elemenata verovanja vezanih za čuvarkuću jeste njena postojanost. Ako jaje uspe da izdrži celu godinu, a da ne pukne, ne promeni boju i ne pokvari se, to se tumači kao veoma dobar znak – predznak zdravlja, sreće i blagostanja za celu porodicu.

 

Besplatno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here