U nastavku ovo članka otkrivamo koje to stvari nikako ne bi trebalo zaobići kada je u pitanju priprema dvorišta za novu sezonu prije nego što ono utone u hladan san…
Priprema dvorišta za zimu uvijek nosi više značenja nego što se na prvi pogled čini. Iako mnogi misle da je riječ samo o estetici ili proljetnom planiranju, ova aktivnost zapravo ima duboki uticaj na zdravlje biljaka, kvalitet zemljišta i zaštitu bašte od štetočina koje se u hladnijim danima posebno lako šire. Kada se hladnoća približi, dvorišta polako miruju, ali procesi u tlu i oko biljaka i dalje ne prestaju. Upravo zato stručnjaci upozoravaju da je jesen pravi trenutak da se uloži vrijeme u pripremu okruženja kako bi biljke u proljeće imale zdrave uslove za novi rast.
- Tokom jeseni, dok se biljke povlače iz svog aktivnog ciklusa, u dvorištu se gomilaju ostaci koji privlače razne patogene i insekte. Uginule stabljike, opalo lišće, truli dijelovi biljaka – sve to postaje idealno stanište za bolesti koje tokom zime miruju, a na proljeće se naglo aktiviraju. Kada se ne uklone, takvi ostaci predstavljaju izvor infekcije, naročito za nježnije vrste. Upravo iz tog razloga vrtlari napominju da je važno ukloniti sve oštećene, suve i napadnute dijelove biljaka i time spriječiti širenje problema. O ovome često pišu i domaći portali; tako je B92 u više navrata isticao da se značajan broj bolesti bilja prenosi upravo iz neurednih bašti koje su preko zime ostavljene bez adekvatnog čišćenja.
Osim zaštite bilja, priprema dvorišta ima i duboku vezu sa očuvanjem plodnosti zemljišta. Niske temperature tokom zime utiču na sposobnost zemljišta da zadrži vodu i hranljive materije, pa je period jeseni presudan za obogaćivanje tla. Jedan od najvažnijih koraka u tom procesu jeste dodavanje humusa – materije koja nastaje razgradnjom biljnih ostataka. Humus može djelovati kao svojevrsna vitaminska infuzija za tlo, jer poboljšava strukturu, omogućava bolju prozračnost i povećava sposobnost upijanja vlage. Biljke koje naiđu na takvo zemljište u proljeće brže napreduju, otpornije su i daju kvalitetniji rast.
- Humus se može nabaviti u prodavnicama, ali se može i pripremiti ručno, koristeći kompostirane biljne ostatke. Ipak, važno je izabrati humus koji odgovara vrsti biljaka u dvorištu. Neke vrste zahtijevaju bogatija, druge rahlija tla, pa je izbor pravi ključ. Stručnjaci preporučuju da se humus pospe po cijeloj površini i potom lagano unese u tlo, u sloju od oko pet do deset centimetara. Na taj način zemljište tokom zime dobija dovoljno vremena da primi hranljive materije i u proljeće postane stabilna osnova za rast.
U ovoj fazi mnogi se odlučuju i na dodavanje dodatne zemlje, posebno ako u dvorištu ima udubljenja, erodiranih dijelova ili nepravilnosti. Kvalitetna zemlja osigurava dubinu za korijenje i sprečava da voda prebrzo otiče ili se, suprotno, predugo zadržava na površini. Preporuka je da se nova zemlja dobro promiješa sa starom kako bi se dobila homogena struktura, a može se, po potrebi, dodati i određena količina mineralnih đubriva. O ovome je pisao i RTS, naglašavajući da je jedno od najčešćih pitanja baštovana upravo kako na pravi način kombinovati organska i mineralna đubriva da bi se postigao dugoročni efekat, a ne samo trenutni rezultat.
Nakon obnavljanja zemljišta, dolazi važan korak – zaštita površine malčem. Malč može biti napravljen od raznih materijala: strugotine drveta, slame, piljevine, komposta ili čak usitnjenog lišća. Njegova uloga je višestruka. Prvo, štiti tlo od smrzavanja i naglih temperaturnih oscilacija, koje mogu oštetiti korijenje. Drugo, sprečava isparavanje vlage, čime pomaže biljkama koje će tokom zime biti u stanju mirovanja, ali i dalje zahtijevaju stabilnu vlažnost. I treće, malč djeluje kao dodatni izolacioni sloj koji sprečava rast korova i štiti organizme u zemljištu, poput glista i korisnih mikroorganizama.
- Važno je izabrati materijal koji odgovara klimatskim uslovima i biljkama u dvorištu. Kora drveta pogodna je za većinu biljaka, ali može biti previše teška za one koje preferiraju kisela tla. S druge strane, slama i piljevina mogu biti odličan izbor, ali treba biti siguran da nisu tretirane hemikalijama. Kada se odabere pravi materijal, malč se postavlja u sloju od 5 do 10 centimetara, ravnomjerno raspoređenom oko biljaka i po cijeloj površini tla.
Pored humusa, nove zemlje i malča, postoje i dodatni koraci koji značajno doprinose čuvanju bašte tokom zimskih mjeseci. Osjetljive biljke mogu se zaštititi posebnim vrećama, ćebadima, agrotekstilom ili folijom, posebno u regijama gdje temperature često padaju ispod nule. Neke vrste mogu biti premještene u unutrašnje prostorije, dok se druge sade već u jesen jer bolje podnose hladnoću. Ovdje je važna informisanost o različitim otporima biljaka, što često naglašavaju i stručnjaci koje prenosi Nova.rs, podsjećajući da mnoge vrste, iako izgledaju krhko, zapravo odlično podnose zimske uslove ako se pravilno pripreme.
Kako se bliži kraj sezone, sve više se osjeća potreba da se dvorište pripremi za period mirovanja. Ovaj proces nije važan samo radi izgleda i pripreme proljetnih radova, već i radi uštede vremena i novca. Ako se dvorište ne pripremi na vrijeme, proljetni radovi će biti sporiji i zahtjevniji, jer će biti potrebno ukloniti nagomilane ostatke iz prethodne sezone.
- Osim toga, biljke koje uđu u zimu zdrave i zaštićene imaju mnogo veće šanse da u proljeće budu otporne, pravilno rastu i imaju manju potrebu za pesticidima. Na taj način smanjuje se i negativan uticaj na okolinu, što je u skladu s modernim trendovima u zelenoj arhitekturi i održivom planiranju prostora.
Kada se sve sabere, priprema dvorišta za zimu postaje svojevrsna investicija. Ona donosi sigurnost, zdravije biljke, kvalitetnije zemljište i manje rada u proljeće. Osim toga, donosi i osjećaj da se prirodi pomaže na najjednostavniji mogući način – brigom i pravilnim održavanjem. A dugoročno, upravo to čini razliku između prosječnog i istinski živog, otpornog i lijepog dvorišta.
