Nažalost svedoci smo čestih svađa među sestrama i braćom vezano za podelu imovine osobito kada premine jedan ili oba roditelja.Iako teško ponekad treba ostaviti nesuglasice među sobom i pustiti da stvari teku svojim tokom.U nastavku sam za Vas prenela pouke jednog sveštenika koji je dao par dobrih saveta za sve one koje tek čeka ovaj proces a i za one koji ne razgovaraju sa svojim bližnjima zbog komada zemlje..
U vremenu kada su porodične veze sve češće narušene zbog materijalnih stvari, riječi fra Gorana Azinovića odzvanjaju kao snažan podsjetnik na prave vrijednosti koje bi trebalo da nas vode kroz život. Njegovo obraćanje na temu svađa među braćom i sestrama zbog imovine duboko pogađa srž problema s kojima se mnoge porodice danas suočavaju – pohlepa, sebičnost i zaboravljanje onoga što zaista ima vrijednost.
Fra Goran jasno ukazuje da nijedna zemaljska imovina ne vrijedi više od mira, ljubavi i bratske povezanosti. On navodi da bi među rođenom braćom i sestrama trebalo da vlada poštovanje, krotkost i spremnost na ustupke, jer kako kaže – zemlju će baštiniti oni koji je ne žele po svaku cijenu. Ovi koji silom žele posjede, imanja, nasljedstva, najčešće završe praznih ruku ili sa izgubljenim odnosima, koji se teško mogu obnoviti.
U svojoj poruci, fra Goran se oslanja na Hristove riječi: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“. On to objašnjava ne kao doslovno osvajanje teritorija, već kao dar onima koji ne robuju materijalnom, već grade svoj život na temelju vjere, smirenosti i ljubavi. Takvi ljudi, kaže on, na kraju dobiju najviše – mir u srcu, spokoj u duši i, što je najvažnije, blagoslov u vječnosti.
Kao posebno snažan primjer, fra Goran spominje priču iz Švicarske, gdje su se troje djece posvađali oko 800 franaka, iako su već naslijedili milione. To nije bila rasprava o nužnosti, već o čisto pohlepnom nagonu. I tu leži suština problema – ne u nedostatku, već u neumjerenosti. Ljudsko srce, kada se ne njeguje vrlinama, lako postaje plodno tlo za zavist, pohlepu i svađu.
Takođe, fra Goran se osvrće i na vlastiti primjer. Ističe da i da nije svećenik, uvijek bi radije prepustio bratu bilo kakvu imovinu nego dopustio da dođe do razdora. „Makar me prevario, makar uzeo sve – neka uzme, ja ću mirnije spavati“, kaže on. To je stav čovjeka koji zna da nijedno bogatstvo ne može zamijeniti čist obraz, miran san i čistu savjest.
Podsjećanje na biblijsku priču o Josipu i njegovoj braći dodatno osnažuje poruku. Josip, kojeg su braća prodala kao roba, nije zlopamtio. U trenutku njihove nevolje, on im pruža ruku i spašava ih. Time pokazuje uzvišeni primjer oprosta i ljubavi. Bog mu na kraju daje daleko više od svega što je izgubio – povjerenje, vlast, dostojanstvo i, najvažnije, srce koje ne nosi mržnju.
Fra Goran na kraju zaključuje da ne treba nikada dopustiti da svađe, pogotovo oko prolaznih stvari, naruše porodične odnose. Brat je brat, sestra je sestra – to su veze koje ne bi smjele biti žrtvovane za kvadrat zemljišta ili par hiljada ušteđevine. On poziva vjernike da se ugledaju na Isusa, da budu krotki, strpljivi, spremni na ustupke i puni ljubavi.
U vremenu kada je sve više otuđenosti među najbližima, ova poruka treba da nas ohrabri da njegujemo zajedništvo, razumijevanje i praštanje. Jer, na kraju krajeva, što vrijedi sav imetak ako nemamo s kim da ga podijelimo? Mir u porodici i čist odnos s braćom i sestrama daleko su veće blago od bilo čega što se može kupiti ili naslijediti.
