U današnjem članku vam pišemo na temu ishrane i njenog uticaja na zdravlje, posebno kada je riječ o bolestima koje se razvijaju tiho i dugoročno. Ovo je tekst koji ne želi da plaši, već da podsjeti koliko male, svakodnevne navike mogu imati veliki značaj za tijelo.
Rak je složena bolest na koju utiču mnogi faktori – genetika, okruženje, stil života, ali i ono što svakodnevno unosimo u organizam. Ljekari sve češće ističu da hrana nije samo izvor energije, već i signal tijelu. Ista namirnica može biti podrška zdravlju ili dodatno opterećenje, zavisno od količine i učestalosti.
Važno je jasno reći: nijedna namirnica sama po sebi ne izaziva rak, niti ga može izliječiti. Ali određeni obrasci ishrane, ako traju godinama, mogu stvoriti uslove u kojima se organizam teže brani.
Jedna od prvih grupa namirnica na koju stručnjaci često upozoravaju jeste procesuirano meso. U tu kategoriju spadaju kobasice, hrenovke, salame, paštete, pršut i razne vrste konzerviranog mesa. To su proizvodi koji se lako konzumiraju, često „usput“, ali upravo tu leži problem. Oni sadrže konzervanse poput nitrata i nitrita, koji se u tijelu mogu pretvarati u spojeve povezane s oštećenjima na ćelijskom nivou. Šteta se ne osjeti odmah, ali redovna konzumacija tokom godina može doprinositi hroničnim upalnim procesima. Ako se meso već nalazi na jelovniku, preporuka je da se bira svježe, kvalitetno meso, uz umjerene porcije i što više povrća uz obrok.
- Druga velika stavka je rafinirani šećer. On je prisutan svuda – u kolačima, gaziranim sokovima, industrijskim slatkišima, ali i tamo gdje ga ljudi često ne očekuju. Rafinirani šećer predstavlja tzv. „praznu kaloriju“, bez vlakana i hranjivih materija. Njegov unos dovodi do naglih skokova šećera u krvi i inzulina, što dugoročno može narušiti hormonsku ravnotežu i metabolizam. Kada tijelo stalno prolazi kroz ove oscilacije, stvara se okruženje koje nije povoljno za opšte zdravlje. Poseban problem je skriveni šećer u kečapu, umacima, industrijskom hljebu i čak nekim „fit“ proizvodima. Zato je čitanje deklaracija važan korak. Umjesto toga, preporučuje se svježe voće, male količine meda ili tamna čokolada s visokim procentom kakaa, ali uvijek umjereno.
Treća grupa namirnica koju mnogi konzumiraju svakodnevno jesu proizvodi od bijelog brašna i rafiniranih žitarica. Bijeli hljeb, peciva, krofne i tjestenina od rafiniranog brašna imaju malo vlakana i brzo podižu nivo šećera u krvi. Iako daju kratkotrajan osjećaj sitosti, vrlo brzo dolazi do pada energije i ponovne gladi. Takav obrazac iscrpljuje organizam, posebno ako se ponavlja iz dana u dan. Bolja opcija su integralne žitarice poput zobi, raži, heljde i ječma, koje sporije oslobađaju energiju i hrane crijevnu floru, važnu za imunitet.
Četvrta grupa su pržena i ultra-prerađena hrana. Čips, grickalice, brza hrana i industrijski gotovi obroci često sadrže kombinaciju loših masti, previše soli, aditiva i kalorija bez nutritivne vrijednosti. Ovakva hrana može poticati upalne procese u tijelu i dugoročno opterećivati organe. Problem nije povremeni obrok, već navika koja postane svakodnevica. Umjesto toga, prednost imaju kuhana i pečena jela, mala količina kvalitetnog maslinovog ulja, orašasti plodovi u umjerenim porcijama i što više raznolikog povrća.
- Važno je razumjeti da se ovdje ne radi o savršenoj ishrani niti o životu u strahu. Niko ne mora izbaciti sve „preko noći“. Poenta je u tome da se iz kuće sklone one namirnice koje najlakše vode u lošu naviku. Ako nešto nije pri ruci, rjeđe će se i pojesti. Procesuirano meso i rafinirani šećer često su prvi i najvažniji korak u tom smjeru.
Ishrana ne može kontrolisati sve, ali može stvoriti bolje uslove za tijelo. Kada se hranimo tako da podržavamo stabilan šećer u krvi, smanjujemo upale i unosimo više prirodnih namirnica, tijelo dobija šansu da radi ono što najbolje zna – da se brani i obnavlja. Ne radi se o zabrani, već o svjesnom izboru. Hrana može biti gorivo za bolest ili saveznik zdravlja – izbor se pravi svakog dana
