U ovom članku saznajte kako da popravite štetu na tepihu izazvanu peglom i vratite ga u prvobitno stanje. Praktični saveti i jednostavne metode pomoći će Vam da spasite svoj tepih i izbegnete nepotrebne troškove zamene ili profesionalnog čišćenja…
Malo neoprezno peglanje na podu može se pretvoriti u pravi problem – jedan trenutak zaborava dovoljan je da vruća pegla ostavi trag na tepihu. Ipak, iako na prvi pogled djeluje kao nepovratna šteta, postoje načini da se tepih spasi i vrati u pristojno stanje. „Blic“ podsjeća da je važno reagovati odmah, jer što duže trag ostane netretiran, to će ga biti teže ukloniti.
Prvi i najjednostavniji korak jeste ukloniti peglu sa tepiha i sačekati da se površina malo ohladi. Potom na scenu stupaju makazice ili oštar žilet, kojima se pažljivo uklanjaju pocrnjela i spaljena vlakna. Bitno je biti strpljiv i ne pretjerivati, jer se previše šišanja može završiti vidljivim rupicama. Kada se naiđe na tvrdokorne djelove, pinceta pomaže da se vlakna izvuku i dodatno podrežu. Ukoliko ni to nije dovoljno, fina šmirgla može poslužiti da se uklone tamni ostaci, nakon čega tepih već dobija uredniji izgled. Na kraju se površina očisti blagim sredstvom za tepih i ostavi da se osuši na vazduhu. Ventilator ili otvoren prozor ubrzaće sušenje, a usisivač vraća vlaknima prirodnu „pufnastu“ strukturu.
- Kada se radi o svjetlijim tepisima, fleka se može izbijeliti blagim rastvorom hidrogena – ali samo u kontrolisanim uslovima. Miješanje male količine (3% rastvora) sa vodom i tapkanje neutralnom krpom daje dobre rezultate. Međutim, „Novosti“ upozoravaju da se ova metoda ne smije koristiti na tamnim tepisima, jer će ostati još veća šteta u vidu izbijeljenih mrlja. Alternativa su komercijalni odstranjivači fleka, mada iskustva pokazuju da su rezultati različiti i zavise od tipa tepiha i dubine oštećenja.
Dešava se i da, u pokušaju popravke, dođe do pretjeranog skraćivanja vlakana. Ako se pojavi gola površina, moguće je nadomjestiti izgubljeno vlakno. Trik je u tome da se „posudi“ malo materijala s nevidljivih dijelova tepiha – recimo iza ormara ili ispod kauča – i zalijepi na oštećeno mjesto. Nakon što se ljepilo osuši, vlakna se pažljivo počešljaju i podrežu, kako bi se što bolje uklopila sa ostatkom površine. Na ovaj način trag postaje gotovo neprimjetan, naročito ako se na kraju očisti blagim deterdžentom.
- Kada je oštećenje veliko i zahvata cijelu površinu, rješenje je u pravljenju „zakrpe“. Ovaj postupak je zahtjevniji – izrezivanje kvadrata oko oštećenja, uzimanje zamjenskog komada iz rezervnog tepiha ili neupadljivog dijela, te precizno spajanje pomoću ljepila. Ako se sve uradi pažljivo, spoj može biti gotovo nevidljiv. Međutim, u ovom slučaju je ponekad lakše obratiti se profesionalcu, jer je spoj boja i šara često izazov za samostalne pokušaje. „Mondo“ savjetuje da se prilikom traženja majstora traži detaljna ponuda unaprijed, jer cijena popravke zavisi od veličine i dubine oštećenja, kao i od toga ko izvodi radove.
Naravno, najbolji lijek je prevencija. Peglanje bi trebalo obavljati isključivo na dasci za peglanje, a ako se to već ne može, uvijek se preporučuje zaštita tepiha debelim pamučnim prekrivačem ili vatrootpornom podlogom. Nikada ne ostavljati peglu uključenu bez nadzora i uvijek je odložiti na sigurno mjesto. Male navike, poput gašenja pegle čim se završi sa poslom, mogu spriječiti skupe i komplikovane popravke.
Važno je naglasiti da nisu sve opekotine iste. Manje oštećenje može se riješiti jednostavnim podrezivanjem i čišćenjem, dok duboki tragovi zahtijevaju veće zahvate. Ponekad, i pored svih trikova, ožiljak na tepihu ostaje vidljiv. Tada ostaje odluka – prihvatiti ga kao mali podsjetnik na grešku ili se odlučiti za profesionalnu intervenciju. „Blic“ zaključuje da je ključ u brzom reagovanju i strpljivom tretmanu, jer tepih rijetko biva potpuno izgubljen poslije nesreće sa peglom.
