Zlatan Ibrahimović, zasigurno mnogima i omiljeni fudbaleri našeg vremena, ne samo da pokazuje svoje iznimne vještine na terenu, već i odiše osjećajem pripadnosti gdje god se nađe. Neizmjerno obožavanje koje je stekao tijekom svoje karijere i boravka u raznim zemljama, uključujući Švedsku, Francusku, Ameriku i njegovo trenutno prebivalište u Italiji, učinilo je da se osjeća kao kod kuće u svakom kutku svijeta.
Zlatan, koji je trenutno igrač AC Milana u Milanu, živi u raskošnom domu zajedno sa svojom obitelji, koja uključuje njegovu suprugu Helenu i njihove sinove Maximiliana i Vincenta. Na temelju vizualnih dokaza dobivenih putem Zlatanova Instagram računa, vidljivo je da je njihova rezidencija savršeno skrojena kako bi zadovoljila njihove potrebe i sklonosti. Svaki centimetar kuće izuzetna je kreacija renomiranog talijanskog dizajnera, pažljivo izrađena da utjelovljuje raskoš i opuštenost. Zlatan je pažljivo personalizirao teretanu kako bi odgovarala njegovim specifičnim zahtjevima, koristeći svaki raspoloživi prostor u domu za svoje fitness rutine, bilo da se radi o blagovaonici ili dnevnoj sobi.
Iako Zlatan više ne igra aktivno profesionalno nogomet, on je i dalje uključen u sport kao član uprave AC Milana. Ovo novo poglavlje u njegovoj karijeri nije omelo njegovu predanost održavanju fizičke forme, što dokazuje zabavnim i inspirativnim videima vježbi koje dijeli sa svojim obožavateljima na Instagramu. Jasno je da Zlatanova strast prema nogometu i predanost treniranju i dalje igraju značajnu ulogu u njegovom životu. Nije iznenađujuće, i dalje ga obožavaju igrači koji prepoznaju njegovu izvanrednu karijeru i golem utjecaj u nogometnom svijetu. Zlatan štiti privatnost svoje djece suzdržavajući se od dijeljenja njihovih osobnih fotografija. Umjesto toga, koristi se društvenim mrežama kako bi ih obranio i osigurao im što je moguće običnije djetinjstvo.
Unatoč tvrdnji da ne govore naš jezik, Ibra je više puta priznao da se njime često služi, a vrlo je vjerojatno da su se i zarazne melodije Zlatanove voljene pjevačice Nade Topčagić, koje odzvanjaju njihovim ukućanima, našle i u njemu. njihovi umovi. Zlatan želi da njegovi sinovi njeguju neovisnost i autonomiju, čak i ako povremeno njihovi izbori mogu biti pogrešni. Ovo služi kao vrijedna životna lekcija. Zlatanovo odrastanje bilo je daleko od lakog ili jednostavnog. Rođen 1981. u Malmöu, njegov otac Šefik emigrirao je u Švedsku iz Bijeljine 1977. godine, gdje je upoznao Jurku Gravić, koja je iz Škabrnje došla u potrazi za boljim životom. Vjenčali su se, dobili djecu, no nažalost rastali su se nakon samo dvije godine. Zlatan je zajedno s polubraćom i sestrama u početku živio s majkom. No, zbog zahtjevnog radnog vremena od 14 sati dnevno, teško je mogla osigurati adekvatnu skrb za djecu.
Dok su imali dovoljno hrane, sve ostalo je bilo prepušteno njima. Fizičko zlostavljanje bilo je uobičajena pojava. Zlatanova polusestra postala je ovisna o drogama, što je navelo socijalne službe da ga presele u očev dom. Unatoč izazovima s kojima se suočio, Zlatan ne gaji zlobnu volju prema svojoj majci i razumije teške okolnosti s kojima se ona suočila. U “Adrenalinu” Zlatan izražava svoju radost što svjedoči spokojnom držanju svoje majke, što mu zauzvrat donosi sreću. Vidljivi znakovi njezina napornog rada urezani su na njenom licu i rukama, služeći kao svjedočanstvo nebrojenih zadataka koje je poduzela tijekom svog života. Ustajala je rano u četiri sata ujutro, marljivo je odlazila na posao, da bi se poslijepodne vratila i pobrinula se za svoje petero djece. Unatoč izazovima s kojima se susrela, uključujući dva muža s Balkana koji su zbog svojih navika opijanja bili više prepreka nego potpora, njezina otpornost blista.
Zlatanovo iskustvo života s ocem Šefikom pokazalo se još izazovnijim od života s majkom Jurkom. Dok je u kući njegove majke uvijek bilo hrane, unatoč raznim problemima s kojima su se suočavali, stan njegova oca, kako je detaljno opisano u njegovoj početnoj autobiografiji “Ja sam Zlatan”, bio je lišen svega osim praznih limenki piva razbacanih po cijelom stambenom prostoru, s hladnjak je bio jedino mjesto gdje je bio pun. Značajan dio svog vremena posvetio je manje cijenjenom području poznatom kao “imigrantska četvrt” Rosengard. Diplomatske rezolucije nisu postojale na ovom mjestu. Umjesto toga, poduzet je snažniji pristup. Kako su pojedinci iz TBF-a izrazili u pjesmi “Splitsko stanje duha”, motivi za borbu bili su brojni, a svaka uvreda imala je veliku težinu. Rješenje za sve nedoumice i poteškoće shvaćeno je upotrebom sile, bez obzira i oklijevanja.
Unatoč tome što je rođen i odrastao u Švedskoj, dio Malmöa u kojem je Ibrahimović odrastao bio je svijet različit od ostatka zemlje. U njemu su živjeli pretežno siromašni imigranti, uključujući Jugoslavene, Afrikance i ljude s Baltika. U tom sudaru kultura Ibrahimović je često izlazio kao pobjednik. No, “fetivi” Šveđani i dalje su ga gledali s prijezirom kako u školi tako i na nogometnim terenima. Za razliku od njih, on nije imao luksuz skupe odjeće; umjesto toga, oslanjao se na pomoć svoje braće i sestara. Bilo je jasno da se ne uklapa u svijet “fine Skandinavije” i to ga je duboko ranilo.
Nije mogao a da ne pomisli kako Šveđani nikada ne bi u potpunosti prihvatili nekoga s imenom koje završava na -ić, za razliku od njihovog slavljenja imena poput Anderssona, Johanssona i Nilssona. Ali znao je da nije njegova krivnja što nosi to ime. U mladosti je donio čvrstu odluku da se nikada ne stidi svog nasljeđa. Kako prenosi 24 sata, Gojko Gravić, ujak proslavljenog nogometaša, spomenuo je kako je Zlatan tijekom boravka u Švedskoj iskazivao uživanje napucavajući loptu između zgrada i igrajući na nekonvencionalnim lokacijama.
