Nikola Rokvić krenuo je na hodočašće prema Engini, a svaki svoj dan je doživljavao kao jedan novi i drugačiji život. Ali, malo ko zna da je naša pjevačica Seka Aleksić pronašla spas baš u ovom manastiru!
Rođenje djece Seke Aleksić može se zahvaliti zagovoru Svetog Nektarija. U neposrednoj blizini manastira Svetog Nektarija Eginskog na pitoresknom grčkom otoku Egini našao se renomirani pjevač Nikola Rokvić. Na put je krenuo pješice, a usput je prikupljao sredstva za zakladu “Obitelj”. Sveti Nektarije zauzima posebno mjesto u srcima brojnih pravoslavnih obitelji, pa tako i obitelji Seke Aleksić, jer je on zaslužan za njihov broj.
Naime, Seka Aleksić rođenje svoje djece pripisuje čudesnom zagovoru ove štovane svetice. Put prema roditeljstvu bio je za mene izazovan jer sam strpljivo čekala sedam dugih godina da dobijem dijete. Moj suprug i ja smo se tijekom tog vremena susreli s brojnim preprekama, tri puta prolazili kroz mukotrpan proces in vitro oplodnje (IVF).
Dok su se prva dva pokušaja pokazala neuspješnima, ustrajali smo i konačno uspjeli trećim IVF-om. Bilo je olakšanje otkriti da je rješavanje moje inzulinske rezistencije učinilo značajnu razliku, budući da sam marljivo uzimala lijekove četiri godine kako bih prevladala tu prepreku. Prema Sekinim riječima, ona i njen suprug Veljko odlučili su se na treći postupak vantjelesne oplodnje na temelju savjeta svećenika oca Nikole i preporukom kolege svećenika oca Ace.
Otac Aca, koji je tada bio na Egini, snabdeo ih je uljem Svetog Nektarija i zadužio oca Nikolu da njime namaže Seku i Veljka. Za korištenje ulja svetog Nektarija postoje stroga pravila koja zahtijevaju blagoslov i pridržavanje posebnih pravila u pogledu doziranja. Obavezno se pridržavati ovih propisa. U mom slučaju primila sam ulje, pričestila se i nastavila s postupkom in vitro oplodnje.
Suprug i ja smo poštovali i slijedili sve potrebne korake. Srećom, kao rezultat toga rođen je naš sin Jacob. Da spomenemo, Sveti Nektarije je boravio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Obnašao je cijenjenu dužnost biskupa u Pentapolisu unutar Aleksandrijske patrijaršije. Zbog svog skromnog i čestitog karaktera suočavao se s brojnim lažnim optužbama i na kraju se preselio u Grčku.
U Grčkoj je preuzeo ulogu ravnatelja ugledne teološke ustanove. Osim toga, osnovao je samostan Presvetog Trojstva na otoku Egini, gdje se posvetio askezi do svoje smrti. Trenutno su njegove relikvije pohranjene u istom samostanu. Sveti Nektarije napustio je ovaj svijet 1920. godine, ostavivši za sobom jedan od najpoštovanijih svetaca i čudotvoraca u pravoslavnoj vjeri.
Prizor zagrljaja djece, supruge Bojane Barović i majke Slavice mnoge je rasplakao. Nikolaj je po dolasku s poštovanjem celivao ikone i smerno se poklonio moštima Svetog Nektarija. Tijekom svog 31-dnevnog humanitarnog putovanja, uspješno je prikupio impresivan iznos od 31 milijun dinara (što odgovara 264.615 eura) za potporu onkološkim naporima u Srbiji. Želim izraziti svoju najdublju zahvalnost za vašu nepokolebljivu podršku i što ste mi omogućili prostor u kojem sam mogao slobodno izraziti svoje misli i emocije.
- Neizmjerno sam zahvalan Bogu i svecima, uključujući Svetog Nektarija, Svetog oca Nikolu i Svetu Paraskevu, za njihovo vodstvo i prisustvo u mom životu. Teško je riječima opisati duboki utjecaj koji je ovo putovanje imalo na mene. Čini mi se kao da sam cijeli život čekala ovaj trenutak. Od trenutka kada sam prihvatio svoju vjeru, razvio sam duboko divljenje prema svetom Nektariju.
Aktivno sam sudjelovao u akatistu i čak ga preporučivao onima kojima je bilo potrebno iscjeljenje. Ovo me iskustvo dirnulo na duboko emotivnoj razini, rekao je Nikola Rokvić. Iako sam se nadao da ću oca dovesti na ovo mjesto, nažalost je bilo zatvoreno. Ipak, nevjerojatno sam zahvalan svetom Nektariju za duhovno iscjeljenje koje je pružio mom ocu.
Značaj ovog iscjeljenja nadilazi svako fizičko ozdravljenje koje se moglo dogoditi. Život se ne odvija uvijek prema našim željama i upravo u tim trenucima moramo pronaći radost. Moramo priznati da su te okolnosti dio Božje volje. Kada nalazimo radost u ovim trenucima, Gospodin nas blagoslivlja i otkriva nove prilike.
On osvjetljava put koji nas podsjeća da je naša trenutna situacija samo privremena, beznačajna u usporedbi s vječnošću i višom svrhom našeg postojanja. Uz suze koje su tekle niz lice, Rokvić je održao nevjerojatno emotivno izlaganje, ističući duboki značaj svakog dana koji prolazi kao dragocjenog života.
