Seka je otkrila da su se njeni roditelji trudili da se i ona i brat osjećaju ugodno, posebno u vrijeme razvoda. U djetinjstvu između Ona i Nedžada često je dolazilo do sukoba. Dok su njihovu vezu karakterizirale stalne svađe u ranim godinama, njezin se brat trudio pružiti podršku dok su prelazili u adolescenciju.
- Otvoreni razgovor s Nedžadom pokazao se izazovnim za Seku, posebno u pogledu njezinih ljubavnih interesa, o kojima je radije razgovarala s njihovom majkom. Nakon što su počeli mirnije živjeti, oslobođeni sukoba koje je poticao njihov otac, ratna previranja zahvatila su Bosnu i Hercegovinu. Sa deset godina Seka je krenula na mukotrpan put izbjeglištva uz majku, očuha i brata. Prva stanica bila im je Banja Koviljača, gdje je završila četvrti razred, a godinu dana kasnije selidba u šabačko selo Lipolist.
Ratni kaos razotkrio je sve oko nas; napustili smo grad, ostavljajući iza sebe sve ono što smo nekada cijenili. Iako su uspomene – te neprocjenjive, ali nematerijalne stvari – izblijedjele, one nastavljaju prizivati sjećanja na naše djetinjstvo. Neizvjesnost se nadvila nad sudbinu naših prijatelja, a ubrzo su nam počele stizati potresne vijesti o sudbinama onih koje smo nekad poznavali.
- Naš dom i vrt zamijenjeni su improviziranim smještajem. Okupili smo se u zajedničkom prostoru seoske osnovne škole, gdje smo spavali na strunjačama. Naša je situacija bila strašna; dulje vrijeme suočavali smo se s potpunim nedostatkom hrane. Osim što me naučila kulinarskim vještinama, uputila me u umjetnost kuhanja. S nepunih osam godina dao sam se u pothvat ispeći svoj prvi kruh.
Iako je na kraju podsjećao na masu tvrdu kao kamen, nas troje smo u njemu uživali kao u najukusnijem i najukusnijem kruhu koji se može zamisliti. Susreli smo se s brojnim izazovima, bježeći od ratnih razaranja sa samo malom torbom imovine; usprkos tome, majka nam je pružila brigu kakvu svako dijete s pravom zaslužuje.
Naši obroci uglavnom su se sastojali od graha i kruha, a nismo htjeli ništa, iako se jasno sjećam dana kada smo svi zajedno ležali, dijeleći naše tužne suze. U sadašnjem trenutku jasno je da je postigla sve što je mogla poželjeti; usprkos tome, osjećam duboku potrebu da se iskupim za borbe koje je proživjela tijekom svog života. Ipak, prepoznajem da su ta sjećanja trajna – uvjerena je Seka da se neke tužne slike ne brišu lako, bez obzira na protok vremena.
