Da život piše najveće romane možemo se uvjeriti svakodnevno .Ljudi u jednom trenu mogu da izgube sve što imaju i da završe na ulici kao što se desilo glavnom junaku naše današnje priče. Nakon dvadeset i pet godina provedenih u poslovnom svijetu, Dragomir Drulović bio je visoko organiziran pojedinac koji je obnašao dužnost direktora niza trgovina u Srbiji. Međutim, unatoč njegovom naizgled složenom životu, njegova duboka osjetljivost dovela ga je do ruba očaja. Promatrači koji prolaze pored njega na ulici nikada ne bi ni posumnjali na terete koji teško opterećuju njegovu dušu, a kamoli zamislili stvarnost njegove prošle svakodnevice. Univerzalna je istina da se iza svakog pojedinca koji doživi beskućništvo krije priča koja je daleko od idilične.
Nitko se nikad ne raspituje za moje dobro, osim tebe. S obzirom na okolnosti, srećom, vrijeme je ugodno, što mu omogućuje da izdrži još malo. No, kako vjetar pojačava oko 3 sata, dolazi do neizvjesne situacije – započeo je Dragomir svoju pripovijest u dokumentarnom serijalu Crvenog križa “Priče bez krova”.
Mladić iz Lomine odskače od ostalih. Pokazuje iskreno poštovanje prema meni. Bilo da se radi o kupanju ili presvlačenju, nikad mi ne zadaje probleme. Iako ja možda nemam veliki autoritet, on se prema svima odnosi s istom razinom poštovanja. Nije važno što sam beskućnik; još uvijek mi iskazuje poštovanje. Kad je netko pristojan, postaje mi lakše sudjelovati u razgovoru. On doista vjeruje da su oči prozori duše.
Prije diplome na Ekonomskom fakultetu i kasnije 25-godišnje karijere u struci, Dragomir je živio sasvim drugačijim životom. U beogradskom Centropromu zauzimao je cijenjene rukovodeće pozicije, stekavši ogromno poštovanje u poslovnoj sferi. S oštrom trgovačkom oštroumnošću, izvršavao je svoje dužnosti s nepokolebljivom predanošću.
Iz Delhija i šire, držao sam pod kontrolom i zapadne i istočne regije. Ali kada izgubite sve, postajete nevidljivi, nevidljivi od strane kolega i svijeta u cjelini.Ispod mosta bilo je najstrašnije mjesto gdje je Dragomir ikada proveo noć.
Nakon razdoblja prilagodbe, sve se promijenilo, ostavivši prošlost iza sebe. Unatoč mojim izazovnim okolnostima, odlučio sam se ne žaliti, već izraziti zahvalnost Crvenom križu na njihovoj pomoći. Iako se nalazim na dnu, na rubu društva, shvaćam da nije moje da smetam drugima. Neizdržive su muke gladi i zime, pogotovo kad se borim da skupim dovoljno sekundarnih sirovina, a nedostaje mi i 200 dinara da preživim. U takvim trenucima riječi mi nedostaju, a suze postaju neizbježne”, podijelio je Dragomir.
Kada se tema beskućništva otvori u javnosti, to često dovodi do moralističkih osuda društva, gdje se javnost nerijetko označava kao lijeni pojedinci ili čak besposličari.
Prema riječima Nikole Price, tajnika Crvenog križa Beograda, četiri su primarna čimbenika koja doprinose beskućništvu: siromaštvo, nesretne okolnosti nakon izlaska iz institucija ili odsluženja kazne te problemi koji proizlaze iz nefunkcionalnih obiteljskih odnosa, često povezanih s obiteljskim nasiljem. Također, značajnu ulogu u nastanku beskućništva imaju zlouporaba opojnih sredstava, posebice alkohola i drugih psihoaktivnih tvari, kao i psihički poremećaji.
Početkom 2018. godine Crveni križ Beograda, u suradnji s beogradskim Sekretarijatom za socijalnu zaštitu, uspostavio je privremeni dnevni prihvatni centar za pomoć licima bez krova nad glavom. Smješten u Lominoj ulici broj 17, Privremeni dnevni centar nudi predah od ulice, pružajući beskućnicima suhi obrok i topli napitak na nekoliko sati.
Dodatno, od 20 sati do 8 sati sljedećeg jutra beskućnicima je na raspolaganju privremeni smještaj na Autokomandi, točnije u ulici dr Milutina Ivkovića broj 2A. Ovaj objekt omogućuje pojedincima presvlačenje i brigu o osobnim higijenskim potrebama.
