Posljednji dani Jovanke Broz ne priliče čovjeku; evo priče o njezinu životu nakon Titove smrti i okolnostima njezine smrti. Jovanka Broz bila je prva dama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
- Iako je često primarno prepoznata kao supruga Josipa Broza Tita, njezini doprinosi daleko nadilaze tu ulogu. Posjedovala je izuzetnu snagu, iskazala izuzetnu hrabrost tijekom rata, pomogla nebrojenim pojedincima i preuzela razne državne dužnosti.
Predana osobnom razvoju, diplomirala je s odličnim uspjehom. Neometena ni pred kojim zadatkom, posebno je zapamćena po kultnoj punđi koju je sama izradila, kao i po besprijekornom stilu za koji je bila isključivo zaslužna. Podrijetlom iz ugledne ličke obitelji Budisavljević, članica je Saveza komunističke omladine (SKOJ) postala 1941. nakon okupacije Jugoslavije, nakon čega se uključila u Narodnooslobodilački pokret (NOP).
U ljeto 1942. otišla je u partizane, postavši dio novoosnovane Prve ličke ženske čete, koja se kasnije integrirala u Drugu ličku brigadu. Rat je prošla uz Šestu ličku diviziju, iz Like je prešla u Drvar, gdje je bila politički komesar partizanske bolnice, a zatim je nastavila put Beograda i Sremskog fronta.
- Tijekom cijelog sukoba dva puta je zadobila ozljede te je odlikovana Ordenom za hrabrost. Krajem 1945. premještena je u Beograd, gdje je preuzela ulogu Titove sekretarice, zadužene za vođenje kućanskih poslova u rezidenciji u Užičkoj 15 i Belom dvoru.
Nakon Titove operacije 1947. njihova se veza počela razvijati, što je dovelo do njihova vjenčanja 15. travnja 1952. Javno je predstavljena kao njegova supruga kasnije tog rujna. Iako je izvanredno pohađala gimnaziju i započela studij književnosti, morala je pauzirati školovanje zbog raznih obaveza.
Godine 1953. časno je otpuštena u činu potpukovnika iz JNA. Sa 28 godina udala se za Tita, koji je tada imao 60 godina. Posljednje tri godine njegova života bilo joj je zabranjeno viđanje, a samo mjesec dana nakon Titine smrti izbačena je iz rezidencije u Užičkoj 15 još u spavaćici. Ni pod prijetnjom vatrenim oružjem nije uspjela vratiti svoje osobne stvari. Naknadno joj je određena vrsta kućnog pritvora u neuslovnoj, zastarjeloj vili na Dedinju.
Ova vila nije imala grijanje i prokišnjavala je, a Jovanka se našla bez osobnih dokumenata i zdravstvene knjižice. “Postojim vođena inatom i dokle god dahnem, zalagat ću se za pravdu i povrat onoga što mi pripada.
- Ja sam žilava Ličanka, takva mi je priroda i tako ću na kraju dočekati svoj kraj. Odbijam biti samo ukrasna figura koja se može odbaciti, izbrisati ili izbrisati. S čeličnim živcima i, srećom, dobrim zdravljem, godinama sam se suočavao s uznemiravanjem da će i oni to učiniti.
Ugasiti sve tajne i goruće stvari iz Titovog doba, oni ovdje samo prolaze kroz život i neće uspjeti”, rekla je Jovanka Broz u intervjuu sa Žarkom Jokanovićem, koji je sastavio niz razgovora s bivšom prvom damom Jugoslavije. u svojoj knjizi „Moj život, moja istina. Od 2007. godine nije izašla iz kuće. “Ne idem nigdje, jer nemam alternative. Vjerujte mi, prodali su auto koji bih mogao koristiti s vremena na vrijeme, a nigdje nisam bio dugo.
Gdje bih otišao? Da nanesem svoje patiti na drugima? To nema nikakvog smisla”, izjavila je Jovanka u jednom od svojih nedavnih intervjua. Nastavila je dijeliti kako je izgledao njezin dan dok je živjela u takvoj neimaštini. – Sada se sve pomaknulo… Uživam između ostalog čitati i slušati lijepu glazbu, ali život je drugačiji.
- Također sam zaintrigiran svime što se događa, onim što se piše, ali nalazim se bez vremena da sve to prođem. To je zato što sam sam, bez pomoći koja mi je dostupna. Zatim se osvrnula kako bi provjerila čuvaju li još Titove značajne tajne.
Tajne obiluju koliko god poželite. O njima bi trebali raspravljati samo pojedinci koji su stvorili te tajne i trebali bi se suzdržati od pisanja o njima – to je jasno rekla ona. Ponosila se svojom cijenjenom obitelji sve do svoje smrti. “Neizmjerno sam ponosna na svoje pretke i obitelj”, izjavila je Jovanka. “Međutim, Titov krug je to doživljavao negativno. Kako ne bih bio ponosan na svoju lozu?
- Povezan sam s ličnostima poput Tesle, Tome Budisavljevića i Danila Banjanina, uz brojne svećenike i časnike kojima je moja obitelj kroz povijest dala doprinos. To su nepobitne činjenice koje mi ne mogu oteti ni oni koji su mi sve ostalo oduzeli.“
Ovakve osjećaje je izrazila Jovanka, koja je svojim sestrama kroz život pružala značajnu podršku. – Cijeli rat moje sestre su se borile s neimaštinom. Nakon što je sukob završio, pomicao sam planine da ih lociram i na kraju sam ih pronašao u Vukovaru i Otočcu. Podržavao sam njihov rast i oboje su postali intelektualci. Sada Zora i Nada žive u Beogradu. Nada često dolazi da mi pomogne, jer je ovdje sve u neredu – navela je.
Nada Budisavljević, Jovankina mlađa sestra, koja je već glumila u seriji “Jovanka Broz i tajne službe”, ispričala je svoje mišljenje o Jovankinim izazovnim kasnim godinama. Naglasila je da njezina sestra posjeduje izvanredne vještine, da je bila brza i kompetentna, osobine koje su je činile dobrom za položaj na dvoru, a zatim je ispričala nekoliko svojih postignuća tijekom rata.
Najmlađa sestra cijenjene Jovanke Broz napomenula je da su je tamo doveli zbog ljepote i šarma. No, vjerujem da su njezine iznimne organizacijske sposobnosti dovele do suradnje s Titom. Tijekom rata nadzirala je bolnicu kada je okupiran Drvar, uspješno evakuirajući sve ranjenike s tog područja. Pored toga, osnovala je bolnicu na Sremskom frontu.
Nakon oslobođenja Beograda, upravo u zgradi u kojoj smo mi kasnije pohađali školu, a sada je Pedagoški fakultet, otvorila je bolnicu. Nada je govorila o vezi između Tita i njene sestre u razdoblju prije njegove smrti, kao io vremenu kada je Jovanka ostala sama. Nada je izjavila da je Jovanka svakodnevno pokušavala kontaktirati bolnicu u kojoj je Tito bio na liječenju, ali joj je stalno uskraćivana mogućnost da s njim razgovara.
- Jedan dan je bio na terapiji, drugi dan je spavao… i tako redom, a to su samo izgovori. U biti, nikad nisu dopuštali da njih dvoje komuniciraju. Nakon smrti Josipa Broza Tita Jovanki su suosjećali samo djeca preminulog egipatskog predsjednika Nassera i Indira Gandhi.
Indira Gandhi bila je jedina osoba koja je posumnjala u službeni narativ tvrdeći da je Jovanka željela izbjeći sve posjete nakon suprugove smrti, te se jedino ona potrudila izraziti sućut. Odjednom su se u domu koji je prije bio lišen aktivnosti i prisutnosti materijalizirali konobari, čajevi, kolači i tajnice, kako je nastavila Nada.
Ubrzo nakon prolaska, pojedinci su ušli u dom u Užičkoj 15 i proveli 10 sati pretražujući blagajne i razne prostorije. “Bilo je već kasno, oko 10 sati navečer, kad me nazvala slabašnim glasom tražeći da dođem. Po dolasku, ušao sam s terase u dnevni boravak i primijetio grupu ljudi koji su razgledavali kuću, pomno pregledavali namještaj i fotografije.
U središtu ovog skupa stajao je muškarac, vjerojatno vođa grupe, koji je unatoč kasnom satu nosio tamne naočale i odisao važnošću. Zatražio je da Jovanka preda ključeve svog ureda. Jovanka je odgovorila da ne zna gdje su ključevi i da se ne može sjetiti gdje su. Njezina nesposobnost pamćenja proizašla je iz preopterećenosti situacijom. Nakon toga ju je počeo tresti za ramena u potrazi za ključevima.
Nakon toga je telefonirao, pa su otišli u Jovankinu kancelariju…”, ispričala je Nada. Preminula je u teškoj muci u 89. godini od srčanog zastoja u Beogradu 2013., a da nije osjetila ispunjenje pravde. 33 godine izdržavala je izolaciju, iščekujući ostavinsku raspravu kako bi se utvrdila njezina prava nakon suprugove smrti. Njena posljednja želja bila je da bude položena pored Tita u Kući cvijeća.
