Nije tajna da je Rusija iznedrila mnoge velike umove,jedan od njih je definitivno Grigorij Rasputin a o čemu je tačno reč pročitajte u nastavku današnjeg članka.
- Grigorije Rasputin, ime koje i danas izaziva polemike, fascinaciju i strah, bio je čovjek čija je sudbina isprepletena s posljednjim danima ruske carske dinastije Romanov. Taj sibirski mistik, iscjelitelj i, po mnogima, prorok, ostavio je iza sebe trag u historiji koji nadilazi granice zdravog razuma. Njegova proročanstva, zapisana ili prenesena usmenim putem, i dalje kruže među ljudima, podsjećajući nas na snagu riječi koje dolaze iz nepoznatog, iz one dimenzije gdje se granica između stvarnog i natprirodnog briše.
Iako je bio običan seljak iz Sibira, Rasputin je, zahvaljujući svojim navodnim iscjeliteljskim moćima i proročkim darovima, dospio u srce ruske elite. Njegovo prisustvo na dvoru, posebno bliskost s caricom Aleksandrom Fjodorovnom, izazivalo je sablazan među aristokratima i narodnim masama. No ono što je ostalo da lebdi kroz vrijeme jesu njegove riječi – zagonetna proročanstva koja su, s vremenom, počela da se povezuju s velikim događajima svjetske istorije.
- Jedno od njegovih najpoznatijih upozorenja odnosilo se na Prvi svjetski rat. U svojim zapisima i govorima govorio je o tome kako se čovječanstvo kreće ka katastrofi, predvođeno, kako je rekao, luđacima i nitkovima. U tim mračnim predskazanjima opisivao je kako će mudrost biti potisnuta, a zakone će krojiti oni koji nemaju ni časti ni znanja. I zaista, Prvi svjetski rat izbio je nedugo nakon njegovih riječi, noseći za sobom smrt miliona i konačni pad dinastije Romanov.
No, Rasputin nije tu stao. U drugom proročanstvu najavio je da ni nakon tog velikog rata čovječanstvo neće naći mir. Njegove riječi: „Nakon mira ispisanog krvlju, ništa neće biti završeno“, mnogi tumače kao direktno upozorenje na Drugi svjetski rat i nastavak ljudske patnje kroz nova globalna stradanja.
- Treći svjetski rat, prema Rasputinu, predstavlja najveću prijetnju čovječanstvu. U svojim proročanstvima govorio je o tri zmije, simbolizujući tri velika svjetska sukoba. Prve dvije su donijele razaranja, ali treća – kako je rekao – spaliće i pepeo. „Malo ljudi i stvari će preživjeti“, navodio je, dodajući da će „u zemlji između dvije rijeke“ ljudi moliti za smrt, jer ni suze ni molitve neće moći zaustaviti destrukciju koju će izazvati treći svjetski sukob.
Rasputin je u svojim vizijama govorio i o tehnološkom napretku, ali ne sa oduševljenjem. On je predviđao da kraj svijeta neće donijeti isključivo ratovi, već upravo ljudska pohlepa za napretkom bez granica. Spominjao je razaranje porodice, gubitak osnovnih vrijednosti i otuđenje među ljudima. „Ljubav će postati suha biljka“, rekao je, izražavajući strah da će emocionalna praznina biti jednako opasna kao i oružje.
- Posebno jeziv detalj odnosi se na vizije zemljotresa i prirodnih katastrofa. Govorio je o otvaranju zemlje i voda koje će gutati sve pred sobom, o nasilju koje će biti svakodnevica, o vremenu kada će čovjek postati zvijer, gonjen instinktom za preživljavanjem. Takvi opisi ostavljaju dubok utisak jer se preklapaju s današnjim globalnim događajima – klimatskim promjenama, ekološkim krizama, porastom nasilja i sve većim osjećajem nesigurnosti.
Još uznemirujuće je njegovo proročanstvo o takozvanim „katedralama smrti“ – kulama koje će, kada se uruše, pustiti otrov u zemlju i nebo. Mnogi su ovo protumačili kao viziju nuklearnih reaktora, nuklearnog oružja ili bioloških laboratorija koje u slučaju nesreće mogu izazvati globalnu tragediju.Rasputin nije zanemario ni promjene u prirodi. Opisivao je budućnost u kojoj će se godišnja doba zamijeniti, u kojoj će snijeg padati usred ljeta, a ruže cvjetati u decembru. Takva predviđanja, tada možda smatrana besmislicama, danas više ne zvuče nemoguće u svijetu u kojem klimatski obrasci postaju sve nepredvidiviji.
- Na kraju, Rasputinova vizija svijeta ispunjena je bolom, ali i jednom porukom – upozorenjem. Njegove riječi, iako starije od jednog vijeka, i dalje bude nelagodu, ali i nadu da možda možemo promijeniti tok. Jer, kako god tumačili njegova proročanstva – kao stvarna predviđanja, simbolične opomene ili proizvod dubokog unutrašnjeg bola – jedno je sigurno: one nas pozivaju na razmišljanje.
Možda Rasputin nije znao datume ni imena, ali je prepoznao obrasce ljudskog ponašanja. A ako je tako, onda možda još nije kasno da izaberemo drugačiji put – onaj koji ne vodi prema trećoj zmiji i zgarištu, već prema obnovi, razumu i ljudskosti.
