Zdravko Šotra na ekranu je prikazao razne životne priče, a njegova sudbina bila je još nevjerojatnija! Zdravko Šotra, kultni redatelj koji nas je nasmijao i rasplakao u 92. godini, ističe da i dalje radi za mene i da se ne srami jer njegove ideje tek dolaze. Oduvijek je imao neobičan osjećaj za glumce i osjeća da je rođen da bude redatelj. Vjeruje da samo izvorna kreativnost može donijeti pobjedu.
- Njegov rad pomaknuo je granice umjetnosti i Zona Zamfirova jedan je od najgledanijih filmova svih vremena na našim prostorima. Diplomirao režiju na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. Rediteljsku karijeru započeo je na Televiziji Beograd, zapravo od samog početka, kao asistent Radiovoja Lola Đukić, već 1959. godine sudjelovao je u produkciji prve humoristične serije “Benzinska pumpa”, emisije “Oči u oči” 70-ih s Milenom Dravić i Draganom Nikolićem.
Kad se osvrne na djetinjstvo, najviše se prisjeća rodne Dubrave. – Za sve što ovdje imam reći mogu jamčiti samo sljedeće činjenice: sedmo sam dijete Mare i Đorđa Šotre. Čega se prvo sjetim? Dubrava je, naravno, rodna Dubrava. Dio je trokuta između Stoca, Kapline i Mostara. Ovo područje je pod niskim hrastom, hrastom, kako su govorili naši stari, pa je Dubrav-Šotra rekao, osvrćući se na kuću: – Dubrava je Trijebanj gdje se nalazi selo Kozice, Kozice su selo Dudovine, a Dudovine su naše dvije terase, gornja i donja.
- Kuhali smo i večerali u prizemlju na gornjem balkonu, gdje se često moglo čuti kako pjeva moja majka Mara. Svi smo spavali u spavaćoj sobi na gornjem katu. Naravno, roditelji su u krevetu, a djeca na podu. Donji hodnik je malo niže, na donjoj strani malog dvorišta. Djed drži trgovinu na prvom katu. Otac se nakon njegovog odlaska vratio iz Metkovića, gdje je od devedesetih do velike krize izučio mesarski zanat i držao trgovinu.
U sobama na zadnjem katu spavaju samo gosti. Tu su spavali i službenici “Filančeva”, odnosno financijskog, državnog monopola koji strogo kontrolira uzgoj duhana – priča o svom odrastanju slavni redatelj. Iako nije bilo lako, djetinjstvo se pamti po dobrim stvarima. – Rekli su da sam bolestan i da sam zato kasno otišao. Sjećam se kad je moj djed Mittal došao iz Poprata, dao mi je štap da uhvatim i napravim prve korake. Sjećam se kad bi moja obitelj išla brati smokve ili grožđe, stavljali bi me u staju za tovarne konje.
- Što se tiče činjenice da postoji svijet izvan našeg doma, to sam zaključio iz dalekih planina na horizontu – ističe redatelj. Zdravko je bio na Kosovu i nitko ga nije dirao, ali njegovi u Hercegovini nisu bili te sreće. Rat je odnio živote njegove obitelji! – Još nas nitko nije dirao, ali iz Hercegovine stižu zlokobne vijesti. Otac je otputovao u Beograd da provjeri je li njihova priča istinita.
Grupa oko akademika Pere Slijepčevića poslala je čovjeka u Hercegovinu. Odatle je donio strašnu istinu – tamo su žive bacali u jame. Za našu obitelj, vijest je bila gora od najmračnijih slutnji – trideset i osam Shortriesa bačeno je u jamu. U jamu je bačena i naša draga baka Savika. Sa njom su kćerka Mileva i unuke Ranka, Sena i Milena. Milena je bila trudna, u naručju je držala jednogodišnje dijete. Plemeniti stric Danilo i njegova strina Božka odvedeni su u Neretvu kod Opuzena i vezani žicom.
- Za to sam vrijeme morao prevladati mnogo boli. Otac kao da je primijetio iznenađenje. Da nas nije odveo na Kosovo, bili bismo u velikim problemima. Žive ljude bacajte u jamu! Jedan na drugom! Kakav je to demonski um mogao smisliti nešto tako strašno i koliko je mržnje bilo potrebno za to – opisao je najstrašnije događaje iz svog života. Dugo nisu ništa znali o svojim brojnim članovima obitelji, ni što se s njima dogodilo, pa ni jesu li još živi. – Naš zet, pilot Vlado, poginuo je u masakru na Kraljevcu.
Dugo vremena nismo ništa znali o sudbini braće Jupiter. Budući da su majku mučili najcrnji strahovi, bojeći se da je on mrtav, pojavio se tek nakon četrdesetak sekundi. 6. travnja, dok su Nijemci bombardirali Beograd, operiran je u bolnici. Nedićeve vlasti potom su ga poslale u radni logor u Borskom Rudniku. Sljedeće godine uspio je pobjeći. Dugo je nekako bez ikakvih dokumenata i raznim metodama kontrole dolazio do Liplijana. Pojavio se u uniformi radnog logora Neidich.
- Šotra je u autobiografiji napisao da je nosio drvene cipele s drvenim đonom zvane “nedićevke”. Karijera s preko 120 postignuća Karijeru je započeo krajem pedesetih godina prošlog vijeka, veliki glumci rado su se odazivali njegovim pozivima, pa je potpisao kultna ostvarenja kao što su: “Više od igre”, “Mamin brat”, “Boj za Kosovo”, “Ministar” Zvijezde urlaju”, “Zona Zamferova”, “Pljačka Trećeg Reicha”, “Slava Ivkova”, „Ranjeni orao“, „Grijesi njene majke“, „Šešir profesora Koste Vujića“, „Počast Bogorodici“, „Aleksandar Yu“ itd. Goslavije i mnogih drugih zemalja.
Ljubav s najljepšom Jugoslavenkom Shotela su u mladosti smatrali vrlo karizmatičnim i karizmatičnim muškarcem. Na to nitko nije ostao ravnodušan, pa ni bivša miss Jugoslavije Nikica Marinović, koja je još kao srednjoškolka, a ni punoljetna, svojom ljepotom osvojila cijeli svijet. Godine 1966. bila je prva Jugoslavenka koja se natjecala na izboru za miss svijeta, ali nije uspjela osvojiti titulu najljepše samo iz političkih razloga – jer je bila iz zemlje komunističkog bloka.
- Naravno, do danas njen uspjeh nije nadmašila nijedna djevojka iz ove zemlje. Dubrovčanka je bila tadašnja predstavnica SFRJ u Londonu. Iako se na natjecanje prijavila potpuno slučajno i bez prethodnog iskustva u svijetu modelinga, uspjela je šarmirati planet svojom pojavom. Službeno nije osvojila krunu, ali u očima mnogih jest. U Jugoslaviji se danima raspravlja tko je druga jugoslavenska Indijka Reeta Faria. Naime, prilikom organiziranja izbora za Miss Jugoslavije, organizaciju je preuzeo ženski tjednik. Bazar. No, glavni urednik nije bio zadovoljan prijavljenim kandidatima.
– Boja – Bez zvuka Stoga je odlučila sama otići pronaći anonimnu djevojku. Nikicu Marinovića upoznala je još kao maloljetna učenica Ekonomske škole Dubrovnik. Nevoljko je uvjerila svoje konzervativne roditelje da joj dopuste sudjelovanje, a iza sebe je ostavila sve ostale jugoslavenske ljepotice, a potom i najljepše ljepotice sa svih strana svijeta. Nika se nakon pobjede na izboru za Miss svijeta preselila u Beograd.
- Objavljeno je da je odbila ponudu poznatog filmskog producenta Dina De Laurentisisa koji joj je ponudio priliku da ispuni svoj holivudski san. Nije se htjela okušati u glumi jer je smatrala da nema talenta za to, zbog čega mu je objasnila zašto je odbila ponudu. Sada pak nema naslovnice koja ne krasi njezino lijepo lice. Već godinama sa svojim čitateljima dijeli savjete o modi i ljepoti.
Svojim posebnim šarmom, energijom i skromnošću uspjela je šarmirati svakoga koga je srela. Beogradski pisac i redatelj Vuk Vuko bio je njezina prva ljubav. Imala je i sina Đorđa, ali je on nakon najmanje pet godina braka odlučio da se razvede. Kad je opet slobodan, više se ne može braniti od udvarača. Tada se zaljubila u šarm slavnog Zdravka Šotre s kojim je drugi put stala na Ludi kamen, a iz njihove ljubavi rodio se sin Marko. No i brak se raspao 1980. godine. Sotela je u jednom trenutku primijetio kako mu je žao što nije uspio spasiti brak s Nickom.
– Okolina je ljubomorna na mene zbog Nikice. Rekli su mi svašta. Drugim riječima, intimu umjetničkog braka teško je održati činjenica da malo ljudi uspijeva znači da ti ljudi imaju dovoljno mozga. Nisam ga dobio i jako mi je žao zbog toga – rekao je tada Shortla. Nika se tada posvetila vođenju butika u Knez Mihailovoj, koji je često bio krcat ljudima samo da je vide. Odjednom joj se gubi svaki trag, a na pragu sedamdesete godine ova osebujna ljepotica prekinula je veze s bliskim prijateljima i zaživjela daleko od očiju javnosti. Kružile su glasine da pati od depresije i posjećuje duševne bolnice.
Iako to nitko nije mogao pretpostaviti, 11. studenoga 2008. strašna je vijest pala poput bombe, a Nika se ponovno našla na naslovnicama – i to iz najstrašnijih razloga. Uzela je smrtonosnu dozu tableta za spavanje, a da nije ostavila oproštajno pismo ili poruku u kojoj je objasnila zašto si je oduzela život u 61. godini. Zbog njenog tragičnog gubitka patila je cijela Jugoslavija, ali Nicakina ljepota nikada nije zaboravljena.
