Način na koji smo odrastali 80-ih sad je nezamisliv: Ovih 7 principa roditeljstva danas se smatraju opasnim po život

U ovom članku ćemo se malo osvrnuti na prošlost i način na koji su starije generacije odrastale u usporedbi sa modernim principom odgajanja. U nastavku ovog teksta pročitajte kojih 7 principa roditeljstva danas se smatraju opasnim, dok su u 80-im se smatrali sasvim normalnim…

Kada se govori o odrastanju u osamdesetim godinama prošlog vijeka, teško je ne osjetiti dozu nostalgije. Oni koji su danas roditelji često se sa sjetom prisjećaju vremena u kojem je sve djelovalo jednostavnije, iskrenije i slobodnije, iako je stvarnost bila mnogo grublja nego što se danas čini. Detinjstvo tadašnje generacije bilo je obilježeno ulicom, druženjem, neograničenom maštom i slobodom koju današnja djeca gotovo da ne poznaju. Ipak, ono što je tada bilo uobičajeno, danas bi mnogima izgledalo nezamislivo, pa čak i neodgovorno.

U to vrijeme, deca su se često vraćala iz škole u prazne stanove. Ključ od vrata visio im je oko vrata na pertli, i to je bio simbol samostalnosti. Niko nije brinuo previše — roditelji su radili, a djeca su sama pripremala užinu, pisala domaće zadatke, pa čak i izlazila da se igraju do mraka. U komšiluku su postojale komšinice koje su znale svako dijete po imenu, i uvijek je bilo nekoga ko bi pripazio ako zatreba. Danas je ta slika gotovo nemoguća. Saobraćaj je gušći, komšiluci su otuđeni, a roditelji sve više strahuju od rizika koje donosi moderna svakodnevica. Samostalnost djece koja je nekada bila vrlina, sada je često zamijenjena pretjeranim nadzorom i brigom.

• Jedna od najvećih razlika između tadašnjeg i današnjeg roditeljstva leži u odnosu prema disciplini. Osamdesetih godina „batina je iz raja izašla“ nije bila samo poslovica, već i stvarnost u mnogim domovima i školama. Fizičko kažnjavanje smatralo se normalnim sredstvom vaspitanja. Roditelji i učitelji vjerovali su da strah rađa poslušnost, a poslušnost garantuje uspjeh. Danas je poznato da takav pristup ne donosi trajne rezultate. Stručnjaci, poput psihologa iz Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, naglašavaju da fizičko kažnjavanje može dovesti do narušavanja povjerenja i razvoja agresivnog ponašanja. Umjesto straha, moderni roditelji teže razgovoru, razumijevanju i emocionalnoj povezanosti s djetetom.

Osamdesete su, s druge strane, bile doba emocionalne šutnje. Roditelji su bili opterećeni svakodnevnim preživljavanjem, radnim obavezama i društvenim promjenama. Djeci se rijetko govorilo o emocijama, a tuga, strah ili sram smatrali su se slabostima. Vaspitni cilj bio je „pregrizi i nastavi dalje“. Danas se, međutim, zna da potiskivanje emocija može ostaviti duboke posljedice. Moderno društvo polako uči da mentalno zdravlje nije luksuz, već osnova zdravog razvoja. Iako mnoge porodice još uvijek ne uspijevaju pronaći pravu mjeru, promjena u pristupu osjećanjima jasno pokazuje koliko se roditeljstvo razvilo u posljednjih nekoliko decenija.

• Kada se govori o privatnosti, teško je zamisliti koliko su stvari bile drugačije. U osamdesetim, dijete nije imalo pravo na „svoju sobu“ u smislu današnjeg shvatanja privatnosti. Roditelji su bez oklijevanja čitali dnevnike, ulazili u sobu bez kucanja, pretraživali školske torbe, i to se smatralo brigom, ne povredom. Danas, u digitalnoj eri, granice su postale složenije. Djeca imaju svoj prostor na internetu, a roditelji pokušavaju da balansiraju između povjerenja i zaštite. Kako navodi Centar za bezbjedan internet Srbije, otvoren razgovor i zajedničko postavljanje digitalnih pravila postaju ključ sigurnog odrastanja. Privatnost više nije pitanje fizičkog prostora, već povjerenja i svijesti o granicama.

Ishrana je takođe bila potpuno drugačija. Na stolu se jelo ono što je bilo dostupno — pasulj, krompir, meso, ponekad kolač. Niko nije razmišljao o glutenu, aditivima ili održivoj ishrani. Djeca su jela ono što se stavi pred njih, a rečenica „nema ustajanja dok ne pojedeš sve“ bila je sveto pravilo. Danas su porodice mnogo raznovrsnije. Neki su vegetarijanci, neki vegani, neki paze na kalorije, drugi i dalje jedu „na starinski način“. Međutim, razlika je u tome što se o hrani razgovara, djeca učestvuju u izboru i uče da poštuju svoje tijelo. Nutricionisti sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu ističu da su zajednički obroci i uvažavanje dječjih potreba jednako važni kao i sam sastav hrane. Ishrana je postala dio dijaloga, a ne naredbe.

Nekada su i opasne navike bile sastavni dio djetinjstva. Malo ko je nosio kacigu dok vozi bicikl, djeca su sjedila na prednjem sjedištu auta bez pojasa, igrala se petardama ili prelazila ulicu gdje stigne. Roditelji su vjerovali da je „malo ogrebotina“ dio odrastanja. Danas, zahvaljujući edukaciji i zakonima, svijest o sigurnosti je mnogo veća. Auto-sedišta, biciklističke kacige, zaštitne ograde — sve su to promjene koje su spasile brojne živote. Prema podacima Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srbije, broj povreda djece u saobraćaju značajno se smanjio u posljednjih deset godina, upravo zbog veće odgovornosti roditelja i bolje opreme.

• Konačno, postoji i ona čuvena rečenica koju su svi čuli barem jednom: „Zato što sam ja tako rekao.“ U osamdesetim, roditeljska riječ bila je zakon. Autoritet se nije dovodio u pitanje, a dijete nije imalo pravo na objašnjenje. To je bio model društva koje je vjerovalo u hijerarhiju i poslušnost. U današnjem roditeljstvu, međutim, sve se promijenilo. Roditelji žele da njihova djeca razumiju razloge, da misle, pitaju i donose zaključke. Time se razvija kritičko mišljenje i samostalnost, osobine koje će im pomoći u životu. Naravno, i današnji roditelji ponekad upadnu u zamku pretjerane popustljivosti, ali se polako pronalazi balans između autoriteta i razumijevanja.

Sve ove promjene pokazuju koliko se roditeljstvo razvijalo zajedno sa društvom. Tehnologija, mediji, ekonomija i nauka promijenili su način na koji djeca odrastaju. Ipak, iako mnogi tvrde da su osamdesete bile „bolje vrijeme“, istina je da svaka generacija nosi svoje prednosti i mane. Ono što je nekada bila sloboda, danas može biti rizik; ono što je bila disciplina, sada može biti trauma. Suština dobrog roditeljstva uvijek je ista — ljubav, briga i razumijevanje. Samo su sredstva drugačija.

• Kada se povuče paralela između prošlosti i sadašnjosti, jasno je da nijedno vrijeme nije idealno. Roditelji osamdesetih odgajali su djecu u okolnostima koje su zahtijevale čvrstinu i samostalnost. Današnji roditelji pokušavaju pronaći ravnotežu između zaštite i slobode, između discipline i dijaloga. U tom procesu, važno je pamtiti da i jedno i drugo ima vrijednost. Možda bi najbolje bilo spojiti staru mudrost naših roditelja sa savremenim razumijevanjem dječje psihologije. Jer, kako navodi domaći portal „Detinjarije“, suština roditeljstva nije u pravilima, već u povezanosti između djeteta i roditelja.

U konačnici, ono što se najviše promijenilo nije samo način odgoja, već vrijeme u kojem djeca odrastaju. Brzina života, tehnologija i stalna izloženost informacijama čine današnje djetinjstvo neuporedivim s onim od prije četrdeset godina. Ipak, nostalgija za osamdesetima živi jer su tadašnje vrijednosti bile jednostavne — igra, iskrenost, poštovanje i zajedništvo. I možda baš u toj jednostavnosti leži odgovor na pitanje zašto nam se čini da je tada bilo ljepše.