Nevjerojatni detalji kriju se u ispovijesti žene koja je susrela čudo na Ostrogu. Iako posjeta Ostrogu može biti utjeha, postoje svjedočanstva koja govore o slučajevima kada su pojedinci vezani uz ovaj manastir doživjeli nezamislive nesreće. Šezdesetih godina 20. stoljeća Maksim Jovović, prema SPC, dokumentirao je svjedočenje F.O., muslimanke iz Titograda (Podgorica).
- Dugo sam vremena patio od iscrpljujuće bolesti zbog koje sam se grčio i ostao nepokretan. Unatoč traženju medicinske pomoći od brojnih liječnika, moje stanje nije pokazivalo znakove poboljšanja. Međutim, sve se promijenilo jedne proljetne noći 1952. godine kada sam usnio san. U tom sam snu bio upućen da posjetim Ostrog, gdje ću naći lijek. Nažalost, moj suprug se u početku protivio ideji da odem u Ostrog.
Na kraju je, uz nagovor naših susjeda, nevoljko pristao da mi dopusti da posjetim samostan na jednu večer, s namjerom da se sutradan vratim. Prema Jovovićevom kazivanju, sa mnom su bila dva suputnika koji su se borili da mi pomognu jer nisam mogao sam stajati. Kad sam stigao u Gornji manastir, očitao sam molitvu i ostavio nekoliko zlatnih dukata na ćivotu sveca, kojima sam se okitio.
- Kad sam se ujutro probudio u sklopu samostanskog konaka, ustao sam potpuno zdrav i vratio se kući, izražavajući duboku zahvalnost za božansku moć Božju i zagovor svetog Vasilija. Međutim, po mom dolasku kući, suprug me nastavio grditi i verbalno zlostavljati neprekidno dva dana. Njegov bijes proizašao je iz mog čina nuđenja darova svecu iz Djaure, jer je vjerovao da su takvi postupci učinkoviti samo ako su popraćeni mitom.
Trećeg dana nakon ovog incidenta, moj se muž probudio u stanju krajnje tuge, odražavajući očaj koji me izjedao. Nakon toga je odveden u Ostrog, gdje je gorljivo molio za pomoć, ali, nažalost, nikakav lijek nije mogao ublažiti njegovu patnju. U stanju vječne bijede, ostao je pogrbljen u agoniji duge dvije godine, ne mogavši pronaći utjehu ni kroz napore lokalnih liječnika ni kroz službu samostanskih svećenika. Ovo potresno svjedočanstvo služi kao svjedočanstvo o dubokom značaju manastira Ostrog u životima mnogih.
- Simbolizira izravnu vezu s božanskim, služeći kao neoboriv dokaz da sam svetac prebiva među nama, marljivo nas čuva i štiti od zla. Unatoč tome, da bi se pristupilo takvom svetom svetištu, čovjek mora doći sa srcem neokaljanim nečistoćom. Kada se pripremate za posjet manastiru Ostrog, ili bilo kojem drugom manastiru, ključno je imati jasno razumijevanje odredišta, snažnu vjeru u djelotvornost molitve i jasnu svrhu posjete. Za one koji imaju duhovna uvjerenja i imaju vjeru u višu silu, njihovo ponašanje i poštovanje prema svetom prostoru u koji ulaze poslužit će kao odraz njihove predanosti.
Taj iskaz poštovanja trebao bi biti vidljiv ne samo u njihovom ponašanju i kajanju, već iu izboru odjeće koju nose. Kako bi ušli u samostan, potrebno je da i muškarci i žene nose odgovarajuću odjeću, uključujući duge hlače ili suknje i košulje s dugim rukavima, jer bosim nogama i rukama nije dopušteno. Ženama se preporučuje da nose maramu kojom pokrivaju kosu, kao i da vode računa o izboru obuće, izbjegavajući papuče i sandale. Kada krećete na put od Donjeg do Gornjeg manastira, preporučljivo je odlučiti se za laganu obuću.
- Međutim, vrijedi napomenuti da se neki bhakte odluče zavjetovati i preći ovaj put bosi. Kada vjernici posjete manastir Ostrog i odluče da prenoće, imaju mogućnost izbora između konaka u Donjem ili Gornjem manastiru. Zbog velike potražnje smještajni kapaciteti često budu popunjeni, pa neki vjernici moraju spavati izvan samostana. No, osigurani su im deke da izdrže hladnu noć.
Ukoliko budete imali sklonosti i potrebe, u Vašoj je moći da sa sobom ponesete dragocjene stvari koje pripadaju Vama i Vašim bližnjima, a koje želite da se osveštaju pred časnim kivotom Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, kome dajemo čast i božansku naklonost. Osim toga, imate mogućnost predati velikodušan prinos cijenjenom bratstvu samostana.
