U današnjem članku vam pišemo na temu teških odluka koje moramo donijeti kada se nađemo u situacijama koje mogu utjecati na živote najbližih.
Kada prvi put primijetimo nešto neobično, kada se nešto osjeća “neispravno”, šta trebamo raditi? Da li trebamo intervenirati ili se suzdržati?Sve je počelo kao običan dan. Moja sestra Olga, koja je nedavno postala mama, zamolila me da pomognem i provedem neko vrijeme s njenom dvomjesečnom kćerkom, Alisom. Izgledalo je kao mala usluga, ali ono što se desilo te subote preokrenulo je cijeli moj svijet.
Prvog pogleda sve je bilo kao i obično: Vanja je pripremao naše subotnje blitve, Lena je već bila uzbuđena i nije mogla dočekati da se upozna sa Alisom, prvom dvostrukom sestrom. Domaća atmosfera bila je topla, ali u trenutku kada sam dobila poziv od Olge, nešto je bilo drugačije. Ona je zvala sa tonovima zabrinutosti u glasu, a njene riječi nisu bile samo jednostavna molba za pomoć.
“Maš, možeš li da ostaneš s Alisom? Trenutno sam na ivici izdržljivosti”, rekla je Olga, što mi je potpuno razbilo srce. Nisam mogla da ne primijetim njen umor i osjećaj beznađa. Ona je uvijek bila tako snažna i samostalna, ali sada je zvučala kao neko ko je izgubio svoje snage.
- Naravno, bez razmišljanja sam prihvatila i ponudila da sjedim s njenom kćerkom. Lena je bila uzbuđena što će se igrati sa svojom malom sestrom, ali nakon što smo dobili Alisu, nešto nije bilo u redu. Kada sam je prvi put uzela u ruke, nisam mogla da ne primijetim da je bila pretjerano napeta, kao da je nešto mučilo. Njene oči su me gledale sa strahom koji je bio mnogo dublji od običnog nezadovoljstva. Bebe obično imaju radoznalost, ali u Alisi sam primijetila nešto mnogo dublje. Taj strah, ona čudna reakcija na Vanjinu prisutnost, nešto mi je nagovijestilo da nije sve kako treba.
U tom trenutku, bilo mi je kao da sam osjetila udarac teške stvarnosti. Iako sam željela da ostavim svoje misli po strani i osjećam samo ljubav, nešto mi je šaptalo da moram biti oprezna. Ubrzo nakon toga, Alisa je počela plakati, ali to nije bio običan plač gladi. Njen plač je bio takav da sam osjetila kao da nešto nije u redu. Prvo sam se odlučila da provjerim pelenu, ali onda sam shvatila da to nije bilo to. Nešto više se dešavalo.
Ova situacija mi je dala priliku da razmislim da li je moje miješanje u nečiji privatni život stvar koja je ispravna. U ovakvim trenucima, kada primijetimo nešto neobično, da li trebamo da se suzdržimo ili da donesemo teške odluke koje mogu promijeniti živote ljudi oko nas? Naravno, svaki roditelj će biti zabrinut za svoje dijete, ali šta ako se ta zabrinutost protumači kao nešto više?
- Pogledala sam Lenu, koja je sa velikom pažnjom pratila cijeli proces, i shvatila da, iako djeca ponekad nisu svjesna dubokih uzroka, ona su mnogo više osjetljiva na ljudsku dinamiku nego što se čini na prvi pogled. Lena, moja mala heroina, već je osjetila da nešto nije u redu. Njena intuicija bila je oštrija nego bilo šta što bih mogla naučiti kao odrasla osoba.
U tom trenutku sam shvatila da nisam imala drugog izbora nego da postupim. Znala sam da je moja odluka u tom trenutku bila ta koja može pomoći, ali i odlučiti sudbinu porodice koja mi je tako draga. Nisam željela da rizikujem. Ljubav i briga su mi na prvom mjestu, ali znanje kada treba intervenirati da bi se zaštitila sigurnost, i psihološka i fizička, bio je moj odgovor.
Kako će se situacija odvijati nakon ovog incidenta, još uvijek nisam znala, ali to je bilo nešto što nije moglo biti ignorisano. U životu moramo biti svjesni kada naša odluka može spasiti život, ili promijeniti društvenu dinamiku na nekim dubljim nivoima
