Vedrana je izdala rad pod naslovom “Opet o mojoj strašnoj djeci” u kojem je promišljala o reakcijama na svoju prvu objavu. Nedavno je autorica Vedrana Rudan objavila tekst u kojem je, među ostalim, istaknula kako njezino dijete tijekom četiri mjeseca bolesti nije moglo odvojiti ni 15 minuta za nju.
- Na svojoj platformi “Rudan.info” sada je podijelila tekst pod naslovom “Opet o mojoj strašnoj djeci” u kojem razmišlja o odgovorima na svoj prvi članak. Vrlo sam zadovoljan reakcijom na moje pisanje, u kojem sam svoju djecu pogrdno nazvao “gadovima”, samim plodovima moje utrobe. Ako ste ga propustili na raznim platformama, uključujući i moju, koju sam uvrstio ispod ovog teksta, dopustite mi da sažmem njegov sadržaj.
Suočavam se s neizlječivom bolešću; rak koji brzo napreduje napada moje krhko tijelo – ono koje ironično nazivam “krhkim”. Moje žalosno potomstvo nikada ne bi smjelo doći posjetiti svoju umiruću majku. Čitajući moj tekst, poznanica je pogrešno povjerovala da se radi o njezinom sinu, zbog čega ga je sutradan razbaštinila. Odmah je posjetila najuglednijeg riječkog bilježnika i oporučno ostavila svu svoju imovinu.
- Bratić je, prepoznavši svoje u mojoj djeci, odlučio prodati svoju kuću u Splitu i preseliti se u Trst. “U tom starom gradu nekretnine su pristupačnije, ali bolje je biti među Srbima nego vlastitom djecom. Majka im nepodnošljiva!” napisao je Rudan, nastavljajući dalje. “Moja prijateljica je nekoliko dana plakala zbog mene. Podijelila je sa mnom svoje olakšanje što nikad nije rodila. ‘Ne mogu zamisliti’, jadala se, ‘Ne mogu pojmiti što trpiš, jadnice.
Oni bili osuđeni.’ Brojne platforme spominjale su mog sina u svojim naslovima, ukazujući da on ne posjećuje svoju majku u njezinim posljednjim trenucima. Moj sin je, međutim, presretan, jer su ga etiketirali kao ‘liječnika’, ‘cijenjenog doktora’, ‘neuropsihijatra’. ‘ ‘Starče, ako ustraješ, pretvorit ću se u akademskog zlostavljača majke čiji posljednji trenuci prolaze.’
- Dinamika između roditelja i djece očito je sporno pitanje. Dobila sam ogroman broj e-mailova u kojima moji suvremenici opisuju svoje potomke kao paklene”, otkrila je. Da budem iskren, postoji dihotomija u mojim osjećajima u vezi s činom pisanja. S jedne strane, zadovoljstvo je proizvesti djelo koje privlači široku publiku; međutim, s druge strane, zbunjuje me to što moja publika svako djelo koje skladam tumači kao osobno otkriće, izraz iskrene emocije ili molbu za ljubav, prožetu melankolijom u vezi s mojim vlastitim postojanjem, karakteriziranu osjećajima zanemarivanja i napuštanje.
Ne mogu se sjetiti, ako jesam, da sam izrekao istinu o onima koji su mi dragi. Čak ni ja nisam siguran koliko ljubavnika, supružnika ili teške djece spominjem u svojim spisima. Moj muž je izrazito odsutan iz mojih priča, jer mi se naš odnos čini prilično prizemnim. Osim toga, vodim računa o osjećajima svojih mačaka, primijetila je prije nego što je nastavila: Ipak, kao što sam spomenula, moja se djeca suočavaju s velikim izazovima u vrijeme kada se sama smijem.
- I dok mnogi izražavaju sažaljenje nad mojom situacijom, drugi me doživljavaju kao okrutnu osobu, staru baku, pa čak i klevetnika svega hrvatskog, sugerirajući da sam zaslužna za sve što me snalazi kao umorna, nesretna duša. “Kako siješ, tako ćeš i žeti!” uzvikuju oni. U cijeloj ovoj priči doista je istina da se borim s rakom dojke i zabavno mi je kad mi neki ljudi pišu, sluteći moj mogući slom, kao da i sami ne bi doživjeli isto.
Ostatak ove situacije je… pitanje istine ili obmane. Ovaj vikend moja djeca i ja namjeravamo zajedno ručati u jednom restoranu i dogovaramo se o izboru mjesta. S obzirom na to da me mnogi ljudi poznaju, ne mogu a da ne brinem da bi mogli povezati stvari i shvatiti da se radosno smijem u prisutnosti vlastite djece.
