Mnoge su ispovijesti anonimnih pojedinaca isplivale na površinu otkako je internet postao pristupačan svima. Dosta ljudi sada može da dijeli neke stvari sa ostatkom svijeta. Danas vam donosimo najnoviju ispovijest sa naših prostora.
- Društveni mediji nude mnoštvo prilika za dijeljenje vaše priče. Pojavom različitih komunikacijskih kanala unutar društvenih mreža značajno su se proširili putevi novinarskog bavljenja i bavljenja publikom.
Trenutno postoji mnoštvo formata i kanala za pripovijedanje. Unatoč tome, bitno je imati na umu da svaka društvena mreža služi svojoj različitoj publici. Prije dijeljenja svoje priče na ovim platformama, ključno je analizirati i razumjeti svoju ciljanu publiku. Prepoznavanje pojedinaca kojima se obraćate i utvrđivanje njihovih potreba uvelike će olakšati razvoj komunikacijske strategije i povećati učinkovitost vašeg pripovijedanja.
Temeljne komponente pripovijedanja na društvenim medijima blisko su usklađene sa sveobuhvatnim načelima pripovijedanja, ostajući postojane bez obzira koju platformu odaberete za dijeljenje svoje priče. Jedan široko prihvaćeni oblik izražavanja na internetu je ispovijest, a danas predstavljamo jedan takav primjer.
- Prije pet godina umrla mi je majka kada sam imao samo sedam godina, a otac je bio uz mene u tom teškom trenutku. Nedavno, prije tri mjeseca, ponovno se oženio, dovevši moju maćehu u moj život – prilično opaku, moram reći.
Otac je preuzeo odgovornost za moj odgoj nakon majčine smrti. U trenucima kada smo bili sami, njezin odnos prema meni bio je loš; međutim, odlučila sam ne reći ocu jer mi je nedostajalo dokaza i nisam bila sigurna kako će on reagirati. Samo deset dana prije, moj otac je ušao i promatrao cijelu scenu dok me grdila i omalovažavala, što je rezultiralo velikim sukobom.
U tom trenutku moj je otac stao uz mene bez oklijevanja, a ja sam u srcu osjetio pripadnost. Zatim je inzistirala da izaberem između nje i tog jadnog djeteta. Tata se okrenuo prema meni i svima u uredu rekao da će ostaviti svoju ženu, nazivajući je derištem. Zbog toga je otišla iz naše kuće, a on ju je uzeo za ruku i tjerao da ide.
Dodatni tekst
Unatoč primamljivom rasponu plaća od 150.000 do 200.000 dinara za radno mjesto poljoprivrednika, Marko Roša iz Banatskog Novog Sela teško pronalazi kvalificiranog kandidata. On naglašava veliki problem na trenutnom tržištu rada: nedostatak dovoljno kvalificiranih pojedinaca, zbog čega je gotovo nemoguće pronaći kandidate koji su spremni prihvatiti plaće veće od 100.000 dinara.
Privlačenje radnika i dalje je veliki izazov, čak i uz ponuđenu naknadu od 200.000 dinara. Nadalje, potreban je voditelj proizvodnje koji će voditi sve financijske aspekte, uz zaštitara i vozače traktora. Međutim, pronalaženje odgovarajućih kandidata za te uloge pokazalo se prilično teškim.
Čini se da mnogi ljudi traže zaposlenje negdje drugdje, čak i s plaćom od samo 50.000 dinara, prvenstveno zato što naše radno vrijeme doživljavaju kao naporno. Tijekom sezone, naš posao traje od jutra do mraka, što nas izdvaja od ostalih tvrtki. Marko ističe poteškoće s kojima se susrećemo kako u privlačenju tako iu zadržavanju kadrova, unatoč financijskim poticajima i mogućnostima koje pružamo.
Štoviše, razina nesebičnosti i odgovornosti potrebna za ovaj pothvat je značajna, zahtijevajući dosljedno održavanje tijekom cijele sezone – istina koju mnogi oklijevaju prihvatiti. Tvrdi da mnogi ljudi ne uviđaju duboke promjene koje su se dogodile u poljoprivrednoj industriji zahvaljujući tehnološkom napretku.
Marko ističe kako se uloga traktorista često doživljava kao nečasna, iako su suvremeni traktori opremljeni luksuznim sadržajima poput klima uređaja, autopilota i ugodnog doživljaja vožnje. Ova poboljšanja omogućuju operaterima da nose bijelu košulju dok voze traktor, stignu na polja u čistom stanju i smanje potražnju za dodatnom radnom snagom.
