Ljubav i zajedništvo koje predstavljaju Merima iz Bosanske Krupe i Dušan iz Beograda opomena je koju trebamo češće njegovati i priznavati, čak iu današnjem vremenu. Kako piše Naj žena, unatoč ratu u Bosni, Merima i Dušan, koji su različitih nacionalnosti i vjera, proslavili su tri decenije bračne sreće.
Njihova ljubav je pobijedila sve prepreke i zavjete su izmijenili u Beogradu. Te 1992. godine sudbina pojedinaca u Bosni ovisila je isključivo o njihovoj vjerskoj pripadnosti i nacionalnoj pripadnosti, određujući njihov opstanak ili nestanak. Merima Buzimkić, rodom iz Bosanskog Grahova, vojnim je zrakoplovom 1992. godine s kninskog ratišta otišla u Beograd.
Cilj joj je bio potraga za tetkom koja živi u Batajnici. 22. listopada 1992. Merima se u Beogradu susrela sa sadašnjim suprugom Dušanom. Nakon mjesec dana zajedničkog druženja, Dušan je uputio poziv na svoje druženje. Merima je stigla da pruži ruku Dušanovoj majci, a on ju je tom prilikom i zaprosio, ispričala je Merima u intervjuu za Naj ženu. U jeku rata u Bosni, kada je sudbina njenih roditelja bila neizvjesna, Merima je odlučila da se pridruži Dušanu i postane njegova žena.
Nakon godinu dana zajedničkog života, posvetili smo se poslu i skupili sredstva za nadolazeće vjenčanje. Ubrzo nakon razmjene zavjeta, bili smo blagoslovljeni dolaskom dvoje prekrasne djece. Kada je moj suprug podijelio vijest o našem braku sa Srpkinjom s našim roditeljima, njihov je odgovor bio prilično intrigantan. Postojao je početni otpor, prema njegovim riječima, ideji braka između muslimanke i pravoslavca usred rata.
Ipak, njihova nepokolebljiva posvećenost jedno drugome je prevagnula, te su ustrajali u želji da se vjenčaju. Ovog listopada obilježava se trideseta godišnjica braka Meri i Duleta. Nakon nekoliko godina primila sam nevjerojatnu vijest da su mi roditelji još živi. Preplavljena emocijama, odmah sam krenula u akciju i napisala im iskreno pismo. U pismu sam radosno podijelila vijest o svom braku s Dušanom Pavlovićem u prekrasnom gradu Beogradu i s ponosom spomenula da smo blagoslovljeni s dvoje divne djece.
Unatoč mogućnosti njihovog bijesa, ostao sam nepokolebljiv u svojoj odluci, znajući da sam već uspostavio vlastiti život i stvorio obitelj punu ljubavi. Osman, Merimin otac, isprva je imao animozitet prema njenoj udaji za Srbina. No, njihova perspektiva se promijenila kada su sreli Dušana. Kad su otkrili da sam preživio, bili su ispunjeni radošću jer ih je izjedao strah da će me izgubiti.
U početku je moj otac gajio lagani bijes, ali kako kaže poslovica, svome se tijelu ne čini zla. Nakon tragičnog gubitka mog brata tijekom rata u BiH, ostale smo moje dvije sestre i ja. Dušan je imao posebno mjesto u srcima mojih roditelja, jer su ga često smatrali svojim najboljim zetom. U Marinom kućanstvu, njezin otac Osman prihvaća tri različite vjere. U mojoj obitelji prihvatili smo različitost kroz naše brakove.
Jedna moja sestra je udata za Amerikanca i živi u New Yorku, dok je druga sestra našla ljubav s muslimanom u Bosni. Što se mene tiče, udata sam za Dušana, Srbina. Ova jedinstvena mješavina sindikata dovela je do toga da moj otac ima tri različite religije zastupljene unutar naše obitelji. Zanimljivo je da je Merima, kada je 1992. godine posjetila Beograd, bila nadaleko poznata njezino podrijetlo i vjersko porijeklo.
Međutim, bila je ugodno iznenađena kada je otkrila da se nikada nije suočila s pogrdnim primjedbama ili negativnim komentarima. U životu se nikada nisam susreo s neugodnim iskustvom vrijeđanja ili pogleda neodobravanja. Osim toga, imao sam priliku komunicirati s pojedincima koji su pretrpjeli gubitak voljenih osoba tijekom tog konkretnog sukoba, ali sa sigurnošću mogu reći da nikada osobno nisam osjetio nikakav osjećaj nelagode ili boli.
Na današnji dan Merima i Dušan dolaze sa svojom obitelji na sjećanje na Božić. Iako primarno slavi Bajram, Meri izražava svoje divljenje svim kršćanskim vjerskim praznicima, ističući da njen život nije definiran ni vjerom ni nacionalnošću. Suština Vašeg karaktera za mene ima veliki značaj, bez obzira na Vašu vjersku pripadnost ili praksu, kako je rekla Merima. Nadalje ističe da je iste vrijednosti usadila svojim kćerima. Merima radosno dočekuje Uskrs sa svojim najmilijima, marljivo se pridržavajući svih običaja kršćanske tradicije pripremajući svečanu trpezu.
