U današnjem članku vam pišemo na temu života čovjeka koji je obilježio jednu eru domaće muzike i televizije. Ovo je priča o energiji, ambiciji, porodici i borbi koja je trajala do posljednjeg daha.
Aleksandar Saša Popović bio je osoba koju su svi opisivali istom riječju – neumoran. Oni koji su ga poznavali govorili su da je živio brzo, intenzivno i bez polovičnih rješenja. Bio je muzičar, harmonikaš, producent, vizionar, ali prije svega čovjek koji je stalno stvarao. Iza njega su ostali bend „Slatki greh“, moćna „Grand produkcija“ i takmičenje „Zvezde Granda“, projekat u koji je, kako su mnogi govorili, utkao srce.
Rođen i odrastao u Novom Sadu, poticao je iz svešteničke porodice. Djetinjstvo je proveo u porti crkve gdje je njegov djed služio, a taj period je kasnije opisivao s toplinom. Volio je fudbal više od škole, iako je bio odličan đak. Ustajao je rano samo da bi vježbao s loptom, ali sudbina je imala drugačije planove.
Otac ga je kao dječaka upisao u muzičku školu. Paralelno je pohađao dvije škole, što nije bilo lako, ali muzika je polako preuzimala primat. Iako je upisao Ekonomsko-pravni fakultet, već na trećoj godini odlučio je da se u potpunosti posveti muzici. Ta odluka nije bila jednostavna, jer je njegov otac želio da postane advokat. Ipak, podrška porodice, posebno oca, kasnije je bila ključna za njegov uspon.
- Veliki udarac doživio je sa samo 24 godine, kada je izgubio oca u saobraćajnoj nesreći. Ta tragedija ga je obilježila, ali ga nije slomila. Naprotiv, činilo se da ga je dodatno ojačala i podstakla da ide naprijed.
Sa šesnaest godina osnovao je prvi orkestar, a sredinom sedamdesetih formirao je „Lira šou“. Nedugo zatim, 1980. godine, bendu se pridružila Fahreta Jahić, poznatija kao Lepa Brena. Zahvaljujući pjesmi „Čačak, Čačak“ i podršci Milovana Ilića Minimaksa, grupa je stekla ogromnu popularnost. Tako je „Lira šou“ prerastao u „Slatki greh“, bend koji je obilježio jedno vrijeme i punio dvorane širom regiona.
Nakon raspada benda, Popović se okrenuo produkciji. Najprije je sa partnerima osnovao ZAM, a potom 1998. godine zajedno sa Lepom Brenom pokrenuo „Grand“. Početak nije bio lak. Studio je izgorio, bombardovanje je prekinulo rad, ulaganja su nestajala preko noći. Ipak, njegova upornost nije posustala. Uz podršku Bobe Živojinovića i Brene, iz pepela je izgrađen novi, još veći studio.
Od tog trenutka, „Grand produkcija“ postala je jedna od najmoćnijih diskografskih kuća na Balkanu. A 2003. godine pokrenuto je takmičenje „Zvezde Granda“, koje je lansiralo brojne pjevače i promijenilo televizijski pejzaž regiona. Popović je bio više od producenta – bio je mentor, strateg i kreator sudbina.
- Iako je važio za zavodnika u mladosti, o privatnom životu govorio je vrlo odmjereno. Pravu stabilnost pronašao je uz Suzanu Jovanović. Upoznali su se sredinom devedesetih, a ubrzo su se vjenčali na gala proslavi koja je okupila estradnu elitu. Suzana je često isticala da joj je donio sigurnost i bezuslovnu ljubav, dok je on govorio da je u njoj prepoznao ono najčistije.
Otac je postao u 45. godini, kada je rođena njihova kćerka Aleksandra. Taj trenutak doživio je kao jedno od najvećih životnih čuda. Porodica mu je bila oslonac, čak i u trenucima kada je poslovno bio na vrhuncu.
A onda je došla najteža borba. Nakon preloma noge, sasvim slučajno, otkriven mu je neuroendokrini karcinom želuca. Vijest je porodicu zatekla nespremnu. Uslijedili su šok, suze, pa odlučnost da se bore. Liječenje ga je odvelo u Pariz, gdje je primao terapije. I u tim trenucima pokazivao je istu snagu kojom je gradio karijeru.
Posljednji odlazak u Francusku bio je presudan. Ljekari su porodici saopštili da terapija više ne može pomoći. Suzana je kasnije govorila koliko joj je bilo teško da mu izgovori da je kraj. Ipak, on je sve shvatio i pokušavao da tješi nju, moleći je da bude jaka zbog djece. Do posljednjeg trenutka mislio je na porodicu, ne na sebe.
Primajući morfijum protiv bolova, polako je tonuo u san iz kojeg se nije probudio. Preminuo je u 71. godini, ostavivši iza sebe ne samo bogatstvo, već i ogroman trag u muzičkoj industriji.
- Procjenjuje se da je njegova imovina vrijedila više desetina miliona eura. Ulagao je u televiziju, ugostiteljstvo, nekretnine i razne projekte. Ipak, Suzana je naglasila da joj materijalne stvari nikada nisu bile najvažnije. Nakon njegove smrti prodala je dio imovine, uključujući stanove i automobile, ističući da živi skromnije i okrenuta duhovnim vrijednostima.
Godinu dana nakon njegovog odlaska, porodica je dočekala vijest o prinovi. Radost zbog unučeta ublažila je bol, iako praznina nije nestala. Suzana je u javnosti priznala da joj najviše nedostaje njegov zagrljaj i osjećaj da nije sama.
Saša Popović sahranjen je na Novom bežanijskom groblju, u porodičnoj grobnici, prema vlastitoj želji. Njegov život bio je spoj glamura, rada i upornosti. Bio je čovjek koji je stvarao prilike drugima, ali i neko ko je do kraja ostao borac.
Iza njega je ostala poruka da se uspjeh ne gradi preko noći, već kroz rizik, padove i ponovne uspone. A možda je najvažnije to što je, uprkos svemu, do kraja ostao – čovjek porodice
